NAŠI POKOJNI PMI – a +LUCIJA SERTIĆ
Na dan kada je naša Lucija krenula svojom zadnjom stazom križnoga puta posjetila sam tu našu dragu Prijateljicu Malog Isusa kako bih preuzela od nje našu Gospu Schonstatsku. Našla sam ju veselu i raspoloženu, onakvu kakvu smo ju svi poznavali, punu radosti i optimizma, razumijevanja za sve i svakoga. Kako se nismo viđale zbog godišnjih odmora pitala sam ju kako je. Odmahnula je rukom, ma nekakva tromboza, to nije ništa, čekam još neke nalaze. Mada je već tada po svjedočenju bliskih trpila tegobe, nije im dala prostora i značaja. Željela je do zadnjih snaga zadržat hrabrost i optimizam.
Te iste večeri, zajednička prijateljica mi je javila tužnu vijest, naša Lucija je doživjela moždani udar, pa još jedan u bolnici. Vijest je bila iznenađujuća i šokantna. Svi smo bili tužni, osjećali smo veliku prazninu i gubitak. Žalost je obuzela naša srca kada smo čuli tužnu vijest da je Lucija oboljela od opasnog karcinoma. Sve smo stavili u Božje ruke.
Tješila nas je spoznaja da je naša Lucija živjela uvijek pripravna za svoga Gospodina i Njegov poziv.
Lucija je rođena u hercegovačkom selu, gdje su majke odgajala svoju djecu u velikoj vjeri i predanju Bogu i prihvaćanju križa. Naša Lucija je živjela tu vjeru u potpunosti. Svoju vjeru i optimizam je nesebično širila u tolikoj mjeri da bi svatko tko ju je poznavao mogao sigurno posvjedoči kako ga je utješila, razumjela, pomogla, ohrabrila. Takva je bila naša teta Lucija, teta jer je radila s djecom u dječjem vrtiću gdje je također širila veliki optimizam i radost koja je sve pokretala.
Često se događalo da bi dječica dolazila do zbora u kojem smo pjevali i slavili Boga s najvećom radošću da vide i pozdrave svoju tetu Luciju. A ona, po tome opće poznata dijelila bombone koje je uvijek imala po džepovima, a dijelila je i malima i velikima kao sv. Lucija.
Mnoge godine lijepog zajedništva kroz mnoga duhovna, zborska, karitativna druženja i akcije, mnoge akcije Prijatelja Malog Isusa, radionice, čišćenja i uređenja crkvenog, župnog prostora, radosnih druženja sve u Duhu koji sve spaja, ujedinjuje, povezuje za vječnost.
U njenom obiteljskom domu svi su bili dobro došli i primljeni, naši svećenici, časne sestre, mi prijatelji, župljani, svatko ju je doživljavamo svojom.
To svjedoči i bliska PMI, da ju je Mali Isus s razlogom stavio na njen put.
Lucija je bila ta koja je svojom spontanošću i radošću uspjela utjecati vrlo pozitivno na sve osobe.
Molimo Maloga Isusa i našu nebesku Majku da ju nagrade vječnošću u kojoj vlada ona radost koju je naša Lucija živjela, kao velika i predana Prijateljica Maloga Isusa.
Mira Gabelica, PMI-a
Janja Leko, PMI-a
Retkovec