Naša draga članica i svesrdna Prijateljica Malog Isusa ANKA BATARELO, nakon životnog hodočašća ovom zemljom 30. listopada 2016. godine preselila se u nebo u drugi vječni život. Majka Marija koju je stalno s ljubavlju molila pozvala je u svom mjesecu krunice.  Gospodin je uze k sebi u nedjelju  na dan Uskrsnuća pred svetkovinu Svih svetih da zajedno slave u zajedništvu odabranih.  . Svi njezini dani uvijek su znakoviti pa i dan rođenja 10. veljače 1957. god. na blagdan bl. Alojzija Stepinca kojem je svakodnevno upućivala molitvu za obitelj, Crkvu i domovinu.

Imala je milost da je rođena u vjerničkoj obitelji Bilandžić u „ zdravom mjestu“ Krušvar- Gornje Dicmo, gdje se poštuje Bog, obitelj i domovina. Dobri Bog je nagradio darom supruga Petra Batarelo i njegovu vjersku obitelj, koji je s njom sve duhovne i ljudske kvalitete usadio u svoju djecu. Rasli su u praktičnoj djelotvornoj vjeri pa je Isus od njihove četvero uzorne djece (Sandra-s. Rebeka, Jelena, Ivica, Ante)  pozvao s. Rebeku u samostan da ga na poseban način slijedi.

Petrov brat, a djever pokojne Anke,  misionar u Tanzaniji don Ante Batarelo, s njima je dijelio vjerska iskustva a oni njega trajno pratili svojom molitvom. Kad bi don Ante došao iz Afrike za nju su to bili blagdani. Pazila bi ga kao posebnog miljenika u vinogradu Božjem. On je to znao cijeniti i Bogu zahvaljivati.

Naša draga Anka bila je vrlo vrijedna i radišna sa darom neobičnog pouzdanja u Boga, Gospu, Srce Isusovo, sv. Anu, sv. Josipa, bl. Alojzija Stepinca, sv. Ivana Pavla II, sv. Majku Tereziju, sv. Leopolda i slugu Božjeg Josipa Stadlera. Bila je društvena i zračila optimizmom a često je rekla kako su ovi dragi sveti ljudi njezino duhovno društvo gdje crpi snagu i zagovor. Kao članica i podupirateljica Društva PMI-a hodočastila je u zajedništvu sa PMI-a sluzi Božjem Stadleru u Slavonski Brod a tada smo posjetili i Vukovar. Više puta hodočastila je u Sarajevo na Stadlerov grob, moleći za Družbu sestara Služavki Malog Isusa, svoju kći Rebeku, obitelj, duhovna zvanja i misionare. Posebno je molila Srce Isusovo i slugu Božjeg Stadlera za dar života svom sinu Ivici  i nevjesti Ivanki, i dobila je taj dar. Rekla bi meni na našim hodočašćima: „ moja legendo s. Dolores, tko može platiti ljepotu i dar vjere, to je moja snaga. Vjerujem Bogu da on sve vodi, i ne znam što ne bih s Isusom sve mogla izdržati…“ I sad ću biti vrlo osobna: Svjedočim vam svima koji ćete ovo čitati kako sam uvijek vrlo zadivljena vjerom i svjedočanstvima SVIH članica PMI-a ali sa Ankinom sam uvijek bila posebno dirnuta. Zahvalna sam Bogu za sva ta iskustva. Sestre drage podržimo ih, nemojmo biti „mlake“ u suradnji s PMI-a. Oni su uz Isusa naše blago a često i uzori …!

Koliko je pokojna Anka volila Crkvu i Boga, cijenila duhovna zvanja?! Brižno je s velikom radošću i velikodušna srca puno puta nahranila svoje župnike, sve koji bi joj navratili s njima, bilo svećenici bilo sestre. Govorila je: „ Vi ste posrednici Boga i njegovih milosti, širitelji radosne vijesti, blago  nama s vama na ovoj zemlji.,„

 Prije nekoliko dana posjetila sam je sa s. Leonom i s. Mirjam i zadivila nas je njezina vjera u Isusa:“ Samo molite Isusa, on će dati snagu.“ Cvijeće koje je ona pred kućom posadila , zalijevala, poslala je da stavimo pred Stadlerovu sliku u našoj kapeli. Zadnji cvjetić je usahnuo u nedjelju 30.listopada, sredinom dana u vrijeme kad joj je župnik  svakodnevno donosio sv. Pričest. Tada  se njezin  život ugasio za ovu zemlju. Gle znaka…?

Okrijepljena otajstvima sv. vjere i uz molitvu krunice Milosrđa Božjeg okružena svojim  uzornim suprugom Petrom, s. Rebekom i sinom Antom, u  godini Milosrđa Isus ju je uzeo k sebi.

 Uz obitelj i rodbinu došli su je ispratiti; mnoštvo vjernika župljana, susjednih mjesta, vjernici iz župa gdje je djelovala s. Rebeka, prijatelji njezine djece, svećenici, veliki broj članova Društva PMI-a , sestre Služavke Malog Isusa sa provincijalkom,  i sestre milosrdnice.

Vjerujemo da uživa blaženstvo raja, jer je svoje čistilšte prošla posljednjih mjeseci kroz patnju boli koju je zadivljujućom snagom nosila . Obitelj i rodbina može biti ponosna što su je takvu imali a sada njih i nas sve sigurno zagovara kod Isusa.

Pogrebnu sv. Misu 31. listopada 2016.godine, svojim pjevanjem uzveličao je mješoviti zbor iz župe Krilo- Jesenice gdje je djelovala s. Rebeka. Misno slavlje predslavio je župnik don Petar Dukić te njegovu propovijed donosimo u cjelosti.           

U ime Društva PMI-a , s. Dolores Brkić - pročelnica

Propovijed župnika don Petra Dukića

                                            KRUŠVAR 31. 10. 2016 POK. ANKA BATARELO

 Patnja  i  bol  na  prvim  stranicama  pozornice  života su  jače  izražena  i  više upečatljiva. 

Čovjek  živi  i  malo  i  teško,  to  su  stvarnosti  koje  nam  na  tlu  života  ne  idu  na  ruku.  Živi  se  mučno  i  tjeskobno  i  smrt  pok.  Sestre Anke  još  jedanput  u  prvi  plan  razmišljanja  iznuđuje  pitanje  za  čovjeka  koliko   nam  je  život  vrijedan  kad  ga  patnja, bol i preranost predaje  smrti ?  A  ako  jest  vrijedan  tko  je  onaj  koji  patnju  i  muku  života  može  pretvoriti  u  jednu  drugu  stvarnost ?

Opasnost  je  ako  ostanemo  na  površini  životnog  pitanja,  ako  samo  postavljamo  pitanje  kako  i  zašto ?  Treba  čovjeku  odgovor.  Površan  nas  ne  zadovoljava.  Patnja i kušnje života je  previše  pocijepala  i  živjela  u  svakoj  pori  bića  pokojnice,  da bi nas  površan  odgovor  zadovoljio.

Pokojnica  je  živjela  relativno  kratko,  ali  rijetko  ju  je  koja  patnja i kušnja  mimoišla. 

Ostala joj  je  vjera  u  Boga  i upornost poštenog življenja s  njom  je  proživila ovaj  strašni  život.

 Ima  u  čovjeku  nešto  čime  nismo  zadovoljni…. Ne  vjerujemo  samima  sebi  da  bol,  patnja  i  smrt  očiste  i  unište  sve  ono  što  je  vrijedno  i  dobro.

Apsurd  je naime i ….pomisliti  da  sve  stavljamo  u  grob  i  ljubav  i  dobrotu  i  do  groba  i  preko  groba  i  odgoj  i  žrtvu  koju  je  ugradio  u  život  svoje  djece…..

Zato  Krist  preuzima  patnju  i  bol  i  zlo  i  smrt  da  im  ograniči  kordinate. Krist  je  patnju,  bol  i  smrt  ograničio  s  jedne  strane  sakramenatima  kojima  je  pokrio  čitav  ljudski  život,  a  s  druge  strane  svojim  uskrsnućem.  Zato  Isus  Krist  ulazi  u  srce  patnje  u  dubinu  patnje…i  uvjerava  čovjeka….

  ….ja  Bog  i  čovjek  idem  ispred  tebe….ovdje  u  meni  je  smisao  i  put  rješenja…. 

Da  je  patnja i kušnje života bili  suputnici  pokojnice  suvišan  je  svaki  argumenat.  Čovjek  znanjem  patnji  ne  može  zabraniti  prebivalište  na  zemlji.

Kako  god  svoje  razmišljanje  postavljali,  patnja  je  posao  za  gospoda  Boga.  Nije  čudno  da  je  čovjek  u  patnji  na  granici  incidenta  sa  samim  sobom  i  sa  Bogom.  Prozivamo  sve,  a  Krist  patnju  prima.

Treba  čovjeku  netko  tko  ga  može  i  hoće  provesti  kroz  patnju  i  smrt.  Bog  u  Isusu  Kristu  daruje  svoje  spasiteljske  usluge,  jer  je  za  svakoga  od  nas  patnja  i  smrt  razmontiranje  svega  što  je  čovjek….

 Patnja  i  smrt  svoj  plan  i  program  ne  daju  ni  jučerašnjem  ni  suvremenom  čovjeku  na  uvid…..

Tu  na  groblju  podrhtavamo…. Samo  je  Bog  u  stanju  na  vrhu  Kalvarije  na  izdisaju  bez  panike  bio  okrenut  Bogu  Ocu  i  čovjeku  ponudio  rješenje.

Isus  Krist  djeluje  umirujuće,  ne  paniči….i  prava  je  šteta  da  na  puno  drugih  adresa  tražimo  izlaz,  a  ovdje  ga  Bog  svojom  žrtvom  i  ljubavlju  daruje.

 Baš  je  umrli  i  uskrsli  Krist  obrana  od  straha,  beznađa,  besmisla…. Imati  smjer  Krista  u  patnji  i  boli  je  spasonosno. 

Bez  vjere  u  Isusa  Krista  težak  je  susret  s  patnjom  i  smrću.  Stoga  nemojmo  ga  stavljati  na  optuženičku  klupu,  on  jedini  spašava  kroz  patnju  i  smrt.

 Bez  vjere  u  Krista  težak  je  susret  sa  ledenom  smrću  koja  ništa  ne  obećaje,  samo  uništava.

Ne,  nemam  namjeru  sebe  i  vas  uvjeravati  da  raspolažemo  s  rješenjem,  ali  imam  motivaciju  i  sebi  i  vama  na  adresu  preporučiti  da  Isus  Krist  patnji  daje  smisao  i  to  spasiteljski.

….. Uvjerenja  sam  da  su i majka i otac bića  koja  najmanje  žive  zbog  sebe  i  radi  sebe.  To  treba  vrednovati  i  ljubav,  odgoj  i  dobrota  majke i oca   obvezuje…  I  znajmo  biti  zahvalni  Bogu  za  dobrotu  osobe  od  koje  se  opraštamo.

Tugujuća rodbino, prijatelji i znanci: ja osobno nemam onu čudotvornu riječ Kristovu koja bi ovu žalost pretvorila u radost. Ali imam vjeru i nadu u Život, život vječni u Bogu i upravo u ovom za vas teškom trenutku želim s vama to podijeliti tu vjeru i nadu.

U ovom trenutku rastanka  sa voljenom osobom želim dakle podijeliti s vama tu vjeru i nadu – jer čitav život živimo u nadi zašto je se odreći baš sada i u ovakvim trenucima.

Od mnogočega u životu najradije bismo pobjegli, sutra ćemo se možda i pomiriti s time ali sada to nije moguće, zato suočimo se s ovom činjenicom koja je ispred nas ma kako i koliko bila teška i bolna a jest i teška i bolna i neprihvatljiva.

I svaki put kad smrt okonča život mladog čovjeka – koji nešto obećaje, od kojeg se nešto očekuje to nas više žalosti i teže prihvaćamo zapravo smatramo to katastrofom.

Posebno u nama stvara tugu i bol kada pogledamo na ovu preranu smrt i gubitak one koja je bila oslonac ove obitelji.

Činjenica je da smo svi potreseni, možda se čak i bunimo protiv Boga koji ovako pokazuje svoju moć, barem nam se tako čini. Zar je tako moralo biti? Otići u najpotrebnijem trenutku za svoju djecu  i obitelj.

Zar Bog nema drugih putova? Unatoč naših tisuću ZAŠTO- čini se da Bog šuti..a mi ostajemo nemoćni i bez odgovora, Bog naime ostaje potpuna tajna u koju za svog smrtnog života nemožemo prodrijeti. Stoga u ovim teškim trenucima obratimo se Gospodinu s punim pouzdanjem i zamolimo ga da pokojnoj ANKI udjeli vječni mir i spasenje a vama draga OBITELJI i rodbino da udijeli milost i snagu da možete proslijediti svoj život, te vjerom razumjeti svoju bol koja će se dugo osjećati u vašim ucviljenim srcima. Ali ponosni i zahvalni Bogu na daru ovakve majke, supruge i sestre.

  Braćo, kako mi razmišljamo? Danas smo susreli Krista kod Lazarova groba. Pitanje smrti on objašnjava svojim riječima i djelom uskrsavanja Lazara. On kaže Lazarovim sestrama: «Ja sam uskrsnuće i život, tko u mene vjeruje…Zato kršćčanin kada umre on nije mrtav.Vjera, nada, ljubav, Božja snaga i život, Isusova žrtva na križu i njegovo Uskrsnuće, život po milosti i sakramentima povezuju čovjeka sa živim i uskrsnulim Kristom.

 Kristova besmrtnost je naša garancija za prekogrobni život i život u vječnosti.Tu je razlog za naš ozbiljan život, tu je razlog za našu životnu sreću i tu je razlog da ovi današnji rastanak nije i ne može biti,kraj,izgubljenost i očaj.

 Draga ANKA od tebe se opraštamo.Bila si žena, majka, patnica, mučenica,!“Tu je žrtva života u rađanju i odgoju svoje djece i svu ljubav koju si im dala.. Tu je ljubav za bližnjega, svoga susjeda, pa čak na uštrb svoje obitelji.

U tvom životu bilo je i lijepih trenutaka, umjesto tebe i tvoje obitelji, ja ti zahvaljujem i Bogu zahvaljujem za svaki trenutak života ovdje u ovoj Suznoj dolini.

Bila si i Marta I Marija iz evanđelja, i prema svećenicima, osobito župnicima i prema časnim sestrama ne iz razloga što si i sama Bogu podarila duhovno zvanje u svojoj Rebeki kao i djevera don Antu koji te iznimno cjenio i poštovao, a ti si ga doživljavala kao brata a preko njega i sve druge svećenike… , nego jer si ljubila i volila Boga i Crkvu u potpunoj predanosti svoga života Bogu u molitvi i životu po sakramentima,i pouzdanju u njega

Pri kraju ove godine Božanskog milosrđa, tvoj zadnji udisaj ovdje na ovoj zemlji bio je u molitvi krunice božanskog milosrđa od tvojih najmilijih koji su te okruživali oko bolesničkog kreveta

Umrla  si  pod  krovom  svoga  doma,  okružena  dobrotom,  žrtvom  i  ljubavlju  svoje  djece. I  život  ti je  bio  u  službi  obitelji.

Umrijeti  u  svome  domu,  dijeliti  žrtvu  i  bol  u  suvremenom  svijetu  izgleda  nepoznanica,  a  Krist  sve  vrednuje.  Kad  je  vjera  u  Boga  u  pitanju  za  pokojnicu  praznog  hoda  nije  bilo  i  kad  je  patnja  testirala  i  kad  je  sporije  hodala  i  kad  je  teže  razgovarala. 

Umrla  je  okrijepljena  sakramentima  vjere  i  tu  dileme  nikada  nije  bilo,  a  suvremeni  čovjek  u  putovanju  kroz  smrt  često  bježi  od  Boga  koji  ga  jedini  spašava.

Zbog toga poštovana obitelji,stvarno, budite sretni zbog Vaše majke, SUPRUGE, sestre, rodice, susjede,.

 Život si potrošila živeći po svojoj savjesti, ne trebaš se brinuti, vidim te radosnu i nasmijanu u zagrljaju nebeskoga Oca, kojega si kao i svoju obitelj, susjede, brata čovjeka, domovinu,puno ljubila.

Neka tvoje tijelo počiva tu, u tvojoj rodnoj grudi, čekajući Sudnji dan, dan uskrsnuća i susreta s onima koji te vole, i kojima si sve dala, žrtvovala za njih,a ja te molim da moliš nebeskoga Oca za naš sretan odlazak s ovoga svijeta.

Bože Svemogući, budi joj milostiv,... i, pokoj vječni darujjoj Gospodine ....