Po svakoj ruži Haitiju ruku pruži!
Ovogodišnje slavlje Misijske nedjelje u župi sv. Benedikta i Gospe Žalosne u Kloštru Podravskom započeli smo večernjom Misom u subotu, 22. listopada na blagdan Svetog Ivana Pavla II, te u nedjelju u prijepodnevnim satima u našim filijalama Dinjevcu i Prugovcu prema nedjeljnom rasporedu.
Pod geslom "Po svakoj ruži - Haitiju ruku pruži" Prijatelji Malog Isusa naše župe obilježili su Misijsku nedjelju prodajući ruže s misijskim poruka župljanima koji su nesebično prema svojim mogućnostima darivali siromašne. Koliko su naši Podravci ljudi velikoga srca, spremni pomoći svima u potrebi i to ih čini velikima, premda je to malen, ali vrlo radišan, pošten i duhovan svijet, dovoljno je reći da na kraju nije bilo dovoljno ruža za sve! Naši najmlađi župljani, osnovnoškolska djeca odricala su se dijela svoga džeparca, stavivši ga u kasice koje su krasile središnji oltar, kako bi umjesto njih njihovi siromašni prijatelji u njima nekoj dalekoj i nepoznatoj zemlji imali malo bogatiji obrok. Iako maleni, pokazali su da pravo prijateljstvo i ljubav ne poznaju granice.
Nakon župnikove propovijedi s. Kristina Maslać nam je pročitala pismo sestara misionarki sa Haitija s. Liberije i s. Ane, upućeno Služavkama Maloga Isusa, Prijateljima Maloga Isusa, Prijateljima misija i svim ljudima dobre volje. U pismo su nam sestre opisale kako se teško živi na Haitiju, s kakvim problemima se one hrabro i nesebično nose, opisale jedan prekrasni događaj sa siromašnom staricom te uputile velike riječi zahvale svima koji im nesebično pomažu novčanom pomoći u tim teškim uvjetima prepunim siromaštva, političke krize, raznim nemirima i ostalim nedaćama.
A kako je ispred središnjeg oltara broj dječjih kasica bio sve veći, a sa štanda ispred crkve nestale sve ruže, tako su i naša srca bila sve veća i veća, ispunjena neopisivom radošću. Ta ista radost u našim srcima biti će nemjerljiva ako smo ovim darovima uspjeli i malo pripomoći u gradnji kuće Maloga Isusa ili otrti bar jednu suzu sa lica nekog nama nepoznatog malenog siromašnog djeteta i vratiti mu bar na trenutak osmjeh na lice.
Vjerujemo da će radosne biti i naše sestre misionarke, koje su same dio tog teškog života i koje će najbolje znati gdje će naša pomoć najviše trebati.
Neka ih sve tamo daleko, daleko... tamo gdje palme cvatu... čuva Mali Isus, a mi ostajemo u mislima i molitvama s njima.
Anđelka Kokotić, PMI
Kloštar Podravski