„Ja sam uskrsnuće i život.“  (Iv 11, 25)

Svemogućem Bogu, Gospodaru života, preselila se naša draga S. M. Julijana Marija Torbarac članica Družbe sestara Služavki Malog Isusa,, 14. srpnja 2021. g. u 75 godini života i 54 godini redovničkih zavjeta. Sprovod drage naše sestre bit će u ponedjeljak, 19. srpnja 2021. g. u 11:00 sati na groblju u Stenjevcu. Sveta misa zadušnica bit će u crkvi Uznesenja BDM u Stenjevcu. Preporučamo dušu naše sestre Julijane u vaše molitve.

Pokoj vječni daruj joj, Gospodine!
Sestre Služavke Malog Isusa i rodbina

+ s. M. Julijana Marija Torbarac

Vrijeme provedeno na bolesničkoj postelji često je sažetak života prije nemoći i bolesti. Kad od bolesnika primamo zahvalnost za učinjena mu djela, blagi osmjeh i pokoju šalu, osjećamo da nismo davali nego primali. Iako je vrijeme bolesti drage s. M. Julijane Torbarac bilo dugotrajno, bilo je bez i jedne pritužbe, bez pitanja zašto, ni dokle će trajati. Sve je dobilo novu vrijednost u njezinim očima, jer je svu nemoć i bol prikazivala na različite nakane. Mislim da ništa nije ostalo izgubljeno. U djetinjoj jednostavnosti se predala Bogu i prepustila sestrama. Gospodin joj je uputio posljednji poziv četrnaestog srpnja u sedamdeset petoj godini njezina života, za vječni susret i boravak s njime u vječnosti.

Rođena je 16. siječnja 1947.g. u mjestu Kučeru u Krašiću od oca Nikole i majke Barbare r. Jurinić. Na krštenju je primila ime Marija, a u redovništvu s. Julijana. Obitelj Torbarac je imala šestero djece. Njezino je redovničko zvanje dozrijevalo u okrilju blaženoga kardinala Alojzija Stepinca. Rado se sjećala susreta i slatkiša koje su primali s kardinalova prozora, a nakon Njegove blažene smrti uvijek mu se utjecala za zagovornu pomoć.

U samostan Služavki Malog Isusa je došla sa sedamnaest godina kao treća sestra, jer su se tamo nalazile njezine dvije starije sestre: s. M. Hilda i s. M. Dobroslava. S. Julijana je svoje prve redovničke zavjete položila na svetkovinu Velike Gospe 1967. g. u samostanu "Betlehem", na Kraljevcu, a nakon šest godina i doživotne također na Kraljevcu. Svoj redovnički životni vijek provela je u skrovitosti punoj požrtvovne ljubavi radeći u vrtu, kuhinji, sakristiji, praonici rublja u samostanskim zajednicama i župama. Radila je i u Zavodu za rehabilitaciju djece s posebnim potrebama. Tragove dobrote ostavila je u Splitu, Rijeci, Novoj Vesi, Kloštru Podravskom i Kraljevcu, posljednjem boravištu.

Bila je draga Isusu i tako je zračila na svoje bližnje. Brinula se za siromahe nesebičnom požrtvovnošću kao i za bolesne članove svoje obitelji. Kad su je snage napuštale jednostavno je rekla, sada me čeka Kraljevec gdje će me Božja volja usmjeravati prema vječnosti.

Draga s. Julijana, zahvaljujemo ti što si nas pratila svojim molitvama na bolesničkom krevetu, ohrabrivala nas strpljivošću i blagošću, sada moli za sve nas da i mi sretno stignemo u svetu vječnost.

U Gospodinu uživala mir vječni!