Pristup učenicima s teškoćama u razvoju u nastavi vjeronauka
Na prvom ovogodišnjem nadbiskupijskom stručnom skupu za vjeroučitelje u školi, u dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu, u subotu 24. studenoga 2012. godine, okupilo se oko 250 vjeroučitelja iz Splitsko-makarske nadbiskupije i Hvarske biskupije. Stručni skup je bio pod naslovom Pristup učenicima s teškoćama u razvoju u nastavi vjeronauka. Molitveni početak pripremila je s. Rebeka Batarelo s učenicima šestog razreda OŠ „Mejaši“ iz Splita i uz glazbenu pratnju splitskih vjeroučitelja pripremila molitvu na znakovnom jeziku „Moj Isus“.
U uvodnom dijelu, osim pozdrava sudionicima i gostima, predstojnik Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije don Josip Periš naglasio je važnost okvirne teme skupa u okviru šireg evangelizacijskog poslanja Crkve te školskog vjeronauka kao njegova sastavnog dijela.
Prisutne vjeroučitelje pozdravio je i splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić koji je u poticajnom govoru istaknuo važnost prepoznavanja Gospodina u svakom čovjeku potrebnom Božje riječi te na simboličan način pozvao vjeroučitelje na širenje evanđelja u „Godini vjere i godinama odrastanja mladih“.
Uslijedilo je zatim glavno predavanje - Pristup učenicima s teškoćama u razvoju u nastavi vjeronauka - u kojem je Slavenka Barada, vjeroučiteljica u splitskom Centru za autizam, prikazala svu složenost vjeronaučnog pristupa učenicima s teškoćama u razvoju.
Da podrška učenika s posebnim teškoćama znači dobrobit za cijelu zajednicu potvrdilo je i pet koreferata koje su izložili vjeroučitelji čije su dodatno školovanje za rad s djecom s teškoćama u razvoju zajednički podržale Hrvatska biskupska konferencija i Splitsko-makarska nadbiskupija. S. Marijanka Dominiković, vjeroučiteljica u Centru „Juraj Bonaći“, osvrnula se tako na rad s učenicima s intelektualnim teškoćama, naglasivši kako se tu ne radi o bolesti već o posebnom stanju nastalom prije osamnaeste godine života, a sam rad s učenicima dijeli se na redovnu nastavu, posebne odjele i posebne ustanove. Kod definiranja odgojno-obrazovnog pristupa mora se paziti na izradu individualiziranog programa, formiranje stručnih timova, suradnju s roditeljima i vršnjacima, te nabavku adekvatne didaktičke opreme i redovno stručno usavršavanje. U izradi IOPP-a važna je inicijalna procjena odgovarajući na pitanje što vjeroučenik želi i može naučiti i učiniti. Tu također spada Plan i program podrške kroz prilagodbu sadržaja, sredstava i metoda rada kao što su vizualizacija, demonstracija i igra uloga, objasnila je s. Marijanka.
Vjeroučiteljica Melita Luetić govorila je o radu s učenicima s poremećajima čitanja i pisanja, poznatim kao disleksija i disgrafija. Osim definiranja i tumačenja navedenih pojmova autorica koreferata iznijela je i bitna obilježja obaju poremećaja prema uzrocima, stupnju izraženosti i dominantnom sindromu. U radu s disleksičnim i disgrafičnim učenicima Luetić je istaknula važnost određivanja dnevnog režima, glasnog i razumljivog čitanja, što ranijeg uočavanja teškoće, kao i davanje pohvale i podrške za svaki uspješno izvršen zadatak.
Jedan od koreferata odnosio se i na rad s učenicima s teškoćama iz autističnog spektra. O posebnosti ovog kompleksnog poremećaja govorila je ponovno vjeroučiteljica Slavenka Barada ističući česte zablude o autističnim osobama koje su se zbog krive interpretacije pojedinih stručnjaka dugo zadržale u javnoj percepciji. Danas se zna da je autizam posebno kompleksan razvojni poremećaj čiji se uzrok ne može jasno definirati. Autistične osobe s manje izraženim sindromom ipak mogu donekle normalno funkcionirati i to prvenstveno zahvaljujući odgovarajućem odgojno-obrazovnom pristupu. U tome je najvažnija podrška učeniku kroz vizualizaciju, fizički kontakt, modeliranje, demonstraciju, modulaciju glasa, verbalnu instrukciju i povezivanje s prethodno usvojenim znanjem, istaknula je vjeroučiteljica iz Centra za autizam.
O radu s djecom s oštećenjem vida govorila je s. Rebeka Batarelo, inzistirajući na razlikovanju sljepoće od slabovidnosti. Iz toga proizlaze i različiti pristupi u radu s učenicima s naglaskom na dostupnost radnih pomagala. Posebnu važnost imaju knjige, udžbenici i radni materijali na Brailleovu pismu, te suvremeni i dosta skupi instrumenti kao što su računalo, šilo i tablica za pisanje te zvučne lopte. U prvom redu je naravno govor koji kod učitelja i rehabilitatora mora biti dovoljno čujan i jasan, dok uspješna inkluzija slijepih i slabovidnih osoba uvelike ovisi i o uvjetima sredine u kojima one obitavaju, kazala jer s. Rebeka. Njezine riječi potvrdila je i Ela Barišić, slijepa učenica koja se unatoč nedostatku vida, zahvaljujući kontinuiranom i adekvatnom radu, uspješno školuje u splitskoj II. gimnaziji. Njezino obraćanje okupljenima na skupu potaknulo je mnoge vjeroučitelje na drugačiji pristup slijepim osobama koje su zahvalne na svakoj, pa i najmanjoj pomoći sredine u kojoj žive.
Zadnji u nizu koreferata na skupu održao je Jakša Korda, vjeroučitelj u Centru „Slava Raškaj“ u Splitu, koji je iz vlastitog iskustva osobe s oštećenim sluhom govorio o vjeronaučnom radu s gluhim i nagluhim učenicima. Najveći dio njegova predavanja odnosio se na važnost poznavanja znakovnog jezika i korištenja gestikulacije, te nužnost prihvaćanja činjenice da gluhe osobe svoje stanje ne shvaćaju kao nedostatak. Iznoseći podatke o jezičnim poteškoćama gluhih i nagluhih osoba Korda je iznio nekoliko primjera dopisivanja među takvim osobama, što je izazvalo simpatije kod većine sudionika skupa. Završni naglasak koreferata stavljen je na iskazivanje osjećaja gluhih učenika u sredini koja ne razumije njihove potrebe kao i na ono što učenik želi od drugih u trajnom procesu vlastite socijalizacije.
S obzirom na sve prisutniji trend uključivanja djece s teškoćama u razvoju u redoviti nastavni proces, sadržajno opširan i tematski zanimljiv nadbiskupijski stručni skup mnogim je vjeroučiteljima zasigurno pružio niz korisnih informacija te ih dodatno ohrabrio u njihovu pristupu posebnom načinu vjeronaučnog rada. Skup je završio molitvom „Slava Ocu“ svih nazočnih vjeroučitelja na znakovnom jeziku.