Proslava blagdana sv. JOSIPA u Gornjoj Bistri
Župa sv. Nikole biskupa u Bistri je u subotu 19. ožujka 2022. svečano proslavila blagdan sv. Josipa u parku dječje bolnice ispred ulaza u kapelu posvećenu sv. Josipu.
Kapela sv. Josipa nalazi se u jugoistočnom krilu kasnobaroknog dvorca Oršić u Gornjoj Bistri. Dvorac je nakon umirovljenja od vojne službe u vojsci carice Marije Terezije, dao sagraditi grof Krsto II Oršić kao svoju ljetnu rezidenciju. Veličinom i arhitektonskim rješenjima te unutrašnjim uređenjem, predstavlja najreprezentativniji primjer barokne profane arhitekture u Hrvatskom zagorju. U osnovi dvorca je ovalna središnja dvorana koja zajedno s dvorskom kapelom sv. Josipa očuvanom u izvornom obliku predstavlja rijetkost u arhitekturi dvoraca u Hrvatskoj. Dvorac je građen od 1770. do 1775. Sredinom 18. i 19. stoljeća okolina dvorca je uređena parkom i perivojem francuskog tipa, od kojega je do danas ostalo malo sačuvano. U drugoj polovici 19. stoljeća dvorac prelazi iz ruku obitelji Oršić u vlasništvo francuskog grofa i Napoleonovog vojnog zapovjednika Henria Carion. Grof Carion je bio poduzetan avanturist i okušao se u rudarenju srebra na Medvednici i iz tog vremena potječu ostaci tzv. francuskih rudnika. Nasljednica grofa Cariona, kćer Marija je prodala dvorac poduzetniku Kolaru, kožaru iz Sunje, a nakon II. svjetskog rata dvorac je nacionaliziran od strane ondašnje države. Do 1962. dvorac je služio kao oporavilište za djecu čiji su roditelji bili slabijeg imovinskog stanja. Te godine postaje bolnica za djecu i omladinu, a 1969. postaje bolnica za kronične bolesti dječje dobi i u toj je funkciji i danas.
Kapela sv. Josipa je dovršena 1774. što potvrđuje reljefni natpis iznad masivnih vrata kroz koja se ulazi u kapelu. Pravokutnog je tlocrta, zaprema visinu obiju etaža dvorca i završava češkim svodom.
Iznad glavnog oltara, u oltarnoj niši nalazi se slika " San Sv. Josipa" (2x1,5m), ulje na platnu, nepoznatog slikara. Prikazuje prizor kada se sv. Josipu u snu javlja anđeo i prenosi mu Božju poruku: „Josipe sine Davidov, ne boji se uzeti Mariju za ženu jer što je u njoj začeto doista je od Duha Svetoga". Taj natpis na latinskom jeziku stoji iznad okvira slike.
Na lijevoj strani od oltara nalazi se sakristija iznad koje je zatvorena galerija s koje je plemenita obitelj pratila svetu misu. Na desnoj strani svetišta je drvena propovjedaonica.
Svetište je drvenom ogradom odijeljeno od emporija.
Lijevi oltar je posvećen Majci Božjoj od pobjede i na njemu je kip Bogorodice s Djetetom Isusom u gotovo prirodnoj veličini. Ovaj kip je dao postaviti grof Carion kao zahvalu Majci Božjoj za pobjede u Napoleonovim osvajanjima. Izvorno je na tome mjestu bio oltar sv. Ivana Nepomuka s tabernakulom, kojega su smjestili na pomoćni drveni oltar na lijevoj strani kapele odmah na ulazu u kapelu.
Na desnoj strani je oltar sv. Križa u kojem se, u prostoru nekadašnjeg tabernakula, nalazi pučki kip Majke Božje s Djetetom Isusom koji ima sva obilježja Kralja - krunu i žezlo.
Desno od ulaza je izvorna drvena ispovjedaonica s kraja 18. stoljeća.
Iz istog razdoblja su i tri reda drvenih klupa na svakoj strani kapele.
Iznad ulaza se nalazi kor iz 18. st. s pozitivom s 5 registara mehaničkog sustava na probod koji je izradio majstor Anton Scholz iz Celja oko 1780. godine. Pozitiv je nažalost prilično oštećen.
Uz kapelu su vezane tri zanimljivosti: U Louvru se nalazi još jedna slika s motivom sna sv. Josipa, iznad ulaza u kapelu je tornjić sa sunčanim satom u kojem je jedno zvono koje su dali izraditi žitelji Gornje Bistre i ono je njihovo vlasništvo po dokumentu zadnje vlasnice Marije Carion, a pozitiv je vlasništvo župe Bistra.
U vrijeme komunstičke vlasti postojali su zvonari, ljudi iz sela, koji su svaki dan zvonili u podne i kada je umro netko od seljana, a misu nije bilo dozvoljeno služiti.
18. ožujka 1990. konačno su vlasti, na opetovane pismene molbe vjernika i crkvenog odbora, dozvolile odvijanje bogoslužja u kapeli. Ovu svečenu misu služio je nadbiskupov delegat pokojni preč. Josip Ladika. Od tada se misa služila jednom tjedno i svaku drugu nedjelju.
U svibnju i listopadu u kapeli su se župljani okupljali na molitvu Gospine krunice.
U ožujku 2020. potres je oštetio dvorac i kapelu i na Josipovo te godine je zadnji puta tu služena misa jer od onda nije u uporabi.
Međutim, na molbu našeg župnika vlč. Marka Baršića, ravnatelj bolnice dr. Mittermayer se s puno razumijevanja složio da se i ove godine na Josipovo 2022. služi misa u parku ispred kapele. Prisustvovao je velik broj župljana na večernjoj misi u 18 sati. Pridružili su nam se i hodočasnici iz župe sv. Ivana Krstitelja iz Nove Vesi u Zagrebu sa svojim sestrama Služavkama Malog Isusa, s. Martom i s. Snježanom te gospodinom Tomislavom Sarićem, njihovim zauzetim župljaninom i djelatnikom ove bolnice.
Misu je predvodio vlč. Anđelo Maly, profesor Starog zavjeta na KBF-u u Zagrebu, a u koncelebraciji s našim župnikom vlč. Markom Baršićem. Pjevao je župni mješoviti zbor, a svirao je naš bogoslov Adrian Bogdan. Prije mise su PMI naše župe predmolili krunicu i litanije sv. Josipa.
U svojoj propovijedi nas je vlč. Maly podsjetio da moramo poput sv. Josipa sanjati jer će nas snovi pokretati naprijed i učvršćivati nadu iznad svake nade kako bi ojačali svoju vjeru, ostali postojani u nasljedovanju Krista. Moramo biti i pravedni kao sv. Josip i s ljubavlju se odnositi na bližnje i sve koji se nađu na našem životnom putu. Kad propitujemo, propitajmo najprije naše postupke i postanimo svjesni vlastitih granica. Moramo biti svjesni da smo Božja djeca i da nas Bog , ako mu se predamo i vjerujemo mu, neće nikada ostaviti. On proviđa najbolje za nas. Misa je započela u smiraj dana, na zalazu sunca, a završila kad je već pao mrak. No, vlč. Maly je rekao da se unatoč mraku svi dobro vidimo jer svijetlimo nakon što smo primili Krista.
Hvala svima za divnom zajedništvu i molitvi, hvala sv. Josipu što nas zagovara na nebu i pomaže na zemlji.
Đurđica Mladin, PMI Bistra