Blagdan Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije i stotu obljetnicu smrti sl. Božjega dr. Josipa Stadlerasve zajednice u Provinciji su svečano obilježile euharistijskim slavljem. S posebnim pouzdanjem u Božju providnost uputile smo molitve za Družbu i nova duhovna zvanja. U samostanu "Antunovac" euharistijsko slavlje predslavio je vlč. Stjepan Baloban uz sudjelovanje Prijatelja Malog Isusa i vjernika laika. 

Propovijed prenosimo u cijelosti.

„Svetkovina Bezgrješnoga začeća BDM na osobit se način slavi u redovničkim zajednicama Sestara Služavki maloga Isusa. Danas je iznimno svečano jer se u Sarajevu otvara „Jubilarna godina“ 100. obljetnice smrti Sluge Božjega Josipa Stadlera – prvog Vrhbosanskog nadbiskupa.

Sestre Služavke malog Isusa na poseban način slave ovaj dan ne samo zbog toga što je toga dana 1918. godine umro Sluga Božji i Utemeljitelj Družbe Josip Stadler već i prije svega  zbog toga što je Marija bez grijeha začeta, Imakulata, značila u njegovu životu i uopće radu. Bezgrješnoj je posvetio cijeli svoj život, nadbiskupiju, svoje Sestre, siromahe, djecu…

Svaki odnosno svaka od nas na svoj način doživljava, časti i moli se BDM-i. Tako je to bilo od početka kršćanstva, kršćani su imali poseban odnos prema Mariji i na različite načine su je slavili. Jednostavno je već od početka kršćanstva stvoren taj link koji trajno povezuje sljedbenike Isusa Krista i Mariju. Zapravo, vjernici povezuju Mariju s nadom, u Mariji gledaju „izvor nade“.

I danas vjernici traže nadu, utemeljenu nadu, opravdanu nadu! Gdje će pronaći nadu? Vjernik, katolik će reći – „jedino dragi Bog može pomoći“, ali će se u najtežim trenucima života obratiti za pomoć Mariji: moliti će krunicu, Anđeo Gospodnji, Zdravo Marijo, litanije… Zašto? Zašto baš Mariji? 

Prije nego što će zaklopiti oči i na blagdan Bezgrešnog začeća BDM, 8. prosinca 1918. godine preminuti, Sluga Božji Josip Stadler, je izustio posljednje riječi: „Isuse, Bože moj! Marijo!“. Posljednja riječ je bila „Marijo!“.

Ako pobliže promatramo marijanske blagdane, posebno one koji su nastajali na poticaj vjernika, kao što je i blagdan Bezgrešnog začeća BDM-e, možemo se uvjeriti da vjernici Mariju povezuju s nadom, u Mariji gledaju 'izvor nade'. Marija je žena nade nakon Eve o kojoj je riječ u današnjem prvom čitanju; Marija je žena u koju svu nadu stavlja čovječanstvo jer će roditi Isusa Krista, Spasitelja čovjeka; Marija je žena, čuli smo u današnjem evanđelju, u koju svoju nadu stavlja i sam Bog jer je kao čovjek spremna na suradnju, premda joj pri dolasku anđela Gabrijela 'i nije sve jasno'. Nije li u riječima: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!“, sadržana i sva nada čovječanstva? Marija je potpuno spremna na suradnju s Bogom i to je razlog nade za čovjeka i čovječanstvo! 

Marija je i danas mnogima žena nade koja ih vodi Bogu. U posljednje vrijeme češće razmišljam o nadi u ljudskom, vjerničkom a onda i svećeničkom i redovničkom životu. Posvuda oko nas ima ljudi koji su u nevolji, materijalnoj ili duhovnoj. Čovjek može biti u nevolji, u različitim oblicima nevolje, ali taj isti čovjek, posebno čovjek vjernik, koji jest u nevolji, ne bi trebao izgubiti nadu! Kako je s nadom u našim svećeničkim i redovničkim životima! Koliko i na koji način uopće razmišljamo o nadi?

Mogli bismo na dugo i široko pričati i o problemima s nadom, ljudskom nadom, u crkvenim ustanovama:  među mlađima i starijima!

Pogledajte ljude na ulici, u tramvaju ili  autobusu - većina njih izgleda kao 'da su im sve lađe potonule', kao da su 'izgubili svaku nadu'. I zbog toga je ugodno čuti ljude koji vam na pitanje: kako si ili kako ste? odgovara sa  'jako dobro', odlično sam… Nakon takvog odgovora može vam se dogoditi da vas ljudi 'neobično pogledaju', kao da ne mogu vjerovati da je danas netko jako dobro i odlično. Drugim riječima, da ima nade u njegovu životu.

Tko su u današnjem vremenu, u Crkvi, u našoj hrvatskoj Crkvi ljudi nade. Po čemu ćemo ih prepoznati?

Drage Sestre, u našem ljudskom životu važnu ulogu imaju susreti. Susreti nas mogu razveseliti ili pak uznemiriti. Susret, u samostanu ili na ulici, u zajednici ili na dvorištu, može nam uljepšati dan, a može nas učiniti žalosnim i pokvariti dan. Čovjek, zapravo, živi od susreta različite vrste: od susreta s ljudima ali i od susreta s Bogom, s Isusom, prijateljem i učiteljem, i od susreta s Blaženom Djevicom Marijom. Sveto pismo obiluje susretima u kojima se događaju velike stvari. Ne govorimo li i mi: idem u crkvu ili kapelicu, idem pozdraviti Gospu, idem se susresti s Isusom u Presvetom oltarskom sakramentu!

Danas, na Marijinu svetkovinu, na Bezgrešno začeće BDM, na osobit način odzvanja susret  anđela Garijela i Marije u Nazaretu. Anđeo prenosi poruku: "Zdravo milosti puna! Gospodin s tobom!. Na tu se riječ Marija smete! Pozdrav koji zbunjuje! Anđeo nastavlja sa sadržajem poruke: "Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus". Ako pozdrav zbunjuje, sadržaj poruke Mariju može još više  plašiti. Kako će to biti? Je li ona prikladna, dostojna? Što se to zapravo događa? U tom trenutku s Marijine strane javlja se puno pitanja na koje ona kao žena treba odgovoriti. To mora učiniti ona sam, nitko drugi umjesto nje. Ona jest izabrana od početka, ali o suradnji ona odlučuje. Bog ne prisiljava. Anđeo Gabrijel pojašnjava Božju poruku i Marijin položaj. Ono što anđeo govori moguće je, jer je Bog Mariju izabrao i od začeća je predvidio da bude zemaljskom majkom njegova Sina Isusa Krista. Marija je bez grijeha začeta i kao takva ušla je u Božji plan spasenja čovjeka. Bezgrešno začeće je za Mariju mogućnost i šansa. Očekuje se Marijin odgovor na anđelov prijedlog. Marija odgovara, možda u strahu, ali u potpunoj slobodi koja proizlazi i povjerenja u Boga: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi". Nakon toga Božji glasnik anđeo odlazi, a Marija ostaje sama. Od sada ona treba ispitivati svagdašnje događaje, znakove vremena i preko njih sve više postajati Božja službenica i suradnica. Događaj, susret s anđelom Gabrielom obilježit će cijeli Marijin život. Njezin "fiat" "neka bude" znači odgovor njezina života na Božji poziv!

Drage Sestre, ovo naše vrijeme obiluje događajima i susretima. Kadkada nam se čini da su važni samo oni vanjski događaji i susreti pred javnošću. Brinemo se kako ćemo nastupiti pred drugima, što ćemo reći, hoćemo li dobro zastupati svoju zajednicu, istomišljenike, one koji su nam dali povjerenje! Događanja u svijetu kao i zbivanja oko nas sve više u prvi plan stavljaju osobno svjedočenje, svjedočanstvo života u kojem se vidi nastupam li slobodno, je li to samo mišljenje, vanjske riječi ili je to moj životni stav! Stojim li iza riječi i djela ja sa svojim imenom i prezimenom ili sam se sakrio iza funkcije koju imam, iza službe koju vršim? Budući da je prilično teško u našem vremenu i društvu biti iskren i pošten i boriti se za opće dobro svih, ljudi pribjegavaju ‘glumi’. Obilje vremena i snaga troše za ono vanjsko, tj. kako bi se ‘predstavili’ pred drugima. U toj ‘vježbi’ i trajnoj  životnoj glumi,  udaljuju se od stvarnosti, a to znači od čovjeka, od sestre i brata, posebno od onih kojima je teško i koji trpe.

Marija je u svoje vrijeme na svoj način služila Bogu i čovjeku. Što za nas vjernike, redovnice i svećenike, danas znači služiti Bogu i čovjeku? To je pitanje koje je uvijek aktualno bez obzira koliko imamo godina, koju funkciju obnašamo, živimo li u kući, u samostanu ili smo trajno u kontaktu s ljudima? Uvijek, baš uvijek se može činiti dobro, slaviti Boga i vrednovati čovjeka, sestru i brata pored sebe. I to zbog toga što Bog ima planove sa svakim od nas kao što je na poseban način imao planove s Marijom, kao što je imao svoje planove sa Slugom Božjim Josipom Štadlerom.

Ako je vrijedilo nekada, vrijedi i danas. I danas, u ovo naše vrijeme dragi Bog ima planove s nama, s vašom redovničkom zajednicom!

Molimo BDM da poput nje možemo u svojem životu izgovarati “fiat”, neka bude, neka bude po Božjoj riječi, neka bude po njegovim planovima.

Neka “Jubilarna godina Sluge Božjega Josipa Stadlera” bude nova prigoda za Služavke maloga Isusa da u životu svoje redovničke zajednice otkrivaju Božje planove za ovo naše vrijeme. To je vrijeme koje vapi za ljudima nade i za ljudima susreta, koji će imati vremena za razgovor, za čuti i razumjeti drugoga…

Molimo Gospodina da nam po zagovoru BDM udijeli snagu i ‘otvori oči i snagu duha’ za njegove planove s nama.

Na osobit način na današnju svetkovinu Bezgrješnog začeća BDM, molimo za vas Sestre Služavke maloga Isusa Zagrebačke provincije kako bi vi, drage Sestre, u svojim životima poput Marije radosno živjele prema Božjim planovima. Amen!“