U ponedjeljak 1. listopada sestre Služavke Maloga Isusa sarajevske provincije Bezgrješnog Začeća BD Marije proslavile su 70. obljetnicu od dolaska zajednice u Doboj. Proslava je upriličena na spomendan svete Male Terezije – zaštitnice samostana u tom gradu.

Svoj hod i služenje u Doboju sestre su započele 16. studenoga 1942. godine. Po svom dolasku posvetile su se poučavanju mladih na glasoviru, vođenju zabavišta, osnivanju i vođenju crkvenog zbora, uređenju crkve, priređivanju akademija i posjećivanju okolnih župa u svrhu pomoći župnicima u pastoralnom radu. Kako su ovo nemirni krajevi, tako su sestre kroz protekli period dva puta protjerivane iz Doboja. Prvo izgnanstvo iz Doboja doživjele su 1. srpnja 1949. godine, kada su od jugoslavenske mjesne vlasti dobile nalog da napuste svoj samostan i grad Doboj. Taj prvi izgon trajao je skoro dvadeset godina, tako da se zajednica sestara vratila tek 1. svibnja 1969. godine. Drugi boravak sestara u Doboju trajao je do Domovinskog rata u BiH. Sestre su se 12. svibnja 1992. godine sa zavežljajem u ruci, uključile u prognanički hod Hrvatskoga naroda iz Bosne. S pogledom na Boga i na svoju nebesku zaštitnicu – sv. Malu Tereziju –smogle su snage vratiti se i po treći put tamo gdje ih Božja providnost želi. Uz Božju pomoć i uz pomoć dobrih ljudi obnovile su svoj samostan i 1. listopada 2009. godine ponovno otpočele život i djelovanje u Doboju. Po svom povratku sestre su se posvetile skrbi za stare i nemoćne osobe. Svojom prisutnošću u Svetištu svetog Leopolda u Maglaju i u župi Svete Ane u Žabljaku sestre daju svjedočanstvo Božje prisutnosti i ljubavi prema svakom čovjeku. U tome kao i u konkretnim djelima ljubavi uvelike im pomaže Društvo Prijatelja Maloga Isusa.

Čini se, kako su ova izgnanstva i povratci najbolje svjedočanstvo o ustrajnosti i ljubavi prema Boga i povjerenim dušama. Svojim povratcima u Doboj sestre svjedoče da su Božji poziv i poslanje moćniji od bilo koje vlasti ili oružja. Zgodno je uočiti da se svaka nova vlast u Bosni obrušavala na znakove Božje opstojnosti. No, Bog je jači od svih ljudskih pothvata! Sestre u Doboju, i u svakom dijelu drage nam Bosne, jesu vidljivi znak Božje moći i ljubavi. Njihov stalni povratak na korijene svjedoči da ne može propasti ništa što je utemeljeno na Bogu. Sestre svojom prisutnošću govore da ljudi mogu uništiti sve, osim onoga što počiva na Bogu!

O toj je snazi Božjih ugodnika govorio i vlč. Pero Iljkić – župnik župe Presvetog Srca Isusova u Doboju – koji je predvodio svečano misno slavlje u povodu 70. obljetnice prisutnosti i djelovanja sestara u Doboju. Na euharistijsko slavlje okupili smo se u sestarskoj kapelici, a u koncelebraciji je bio vlč. Marko Lacić – župnik župe sv. Petra i Pavla u Lovnici i brat naše s. Jadranke Lacić. Uz provincijsku glavaricu – s. Admiratu Lučić – i njezine savjetnice, te izaslanice časne majke s. M. Radoslave Radek koju su predstavljale s. Vesna Mateljan – zamjenica vrhovne glavarice, s. Imakulata Lukač – savjetnica vrhovne glavarice i s. Jadranka Lacić – savjetnica vrhovne glavarice i ekonoma, misnom je slavlju nazočilo još dvadesetak sestara Služavki Maloga Isusa.

Na početku propovijedi vlč. Iljkić je citirao sv. Malu Tereziju koja u knjizi „Povijest jedne duše“ napisa: „Predala sam se Djetetu Isusu kako bih bila Njegova igračka te sam mu rekla, neka se mnome ne služi kao nekom od onih vrijednih igračaka što ih djeca samo promatraju, već kao malom bezvrijednom lopticom, koju može baciti na zemlju, udariti nogom, ostaviti u kutu, ili pak stisnuti k srcu, kako god mu se svidi. Riječju, željela sam razveseliti Malog Isusa i prepustiti se Njegovim djetinjim hirovima.“ Velečasni je pozvao sestre da se odvažno upute putem sv. Male Terezije, a to je put malih žrtvica svakodnevlja, svjesno prihvaćenih za spasenje duša. Potaknuo ih je da se ne boje kročiti Terezijinim „Malim putem“ jednostavnosti i poniznosti svakodnevlja, sa smiješkom na usnama, pa i onda kada nerazumijevanja ili ravnodušje ranjavaju srce. Naglasio je na važnost i aktualnost tog puta malih žrtvica, te je svima molio zaštitu i zagovor sv. Male Terezije.

Nakon misnog slavlja nastavljeno je druženje kod obiteljskog stola kojemu se pridružio i župnik župe sv. Ane iz Žabljaka – vlč. Bono Tomić. Provincijska glavarica, s. M. Admirata Lučić je uputila prigodnu riječ. Predstavila je ukratko povijest zajednice u Doboju. Prisjetila se prvih godina života i djelovanja sestara, izgona i povrataka u Doboj, te životnih uvjeta i zauzetosti da Isus bude prisutan po sestrama. Provincijska je glavarica između ostaloga istaknula: „Biti ovdje danas je uistinu jedan osobiti zadatak ali treba i druga motivacija - zašto biti tu. Nemamo više stotine djece i mladih koje poučavamo glazbenim vještinama, nemamo ni pune razrede djece na vjeronauku niti u crkvenim zborovima. Mi ovdje skrbimo za nekoliko starica za koje se nema niko brinuti. Nadasve, imamo Isusa među nama; imamo tu milost, i rekla bih čast, da svakim danom izgovaramo molitvu Crkve.“ Naglasila je kako sestre žele biti potpora svećenicima u njihovom pastoralnom radu, te je sestrama u Doboju poručila: „Nemojte drage sestre zaboraviti da je najveće djelo koje danas činimo MOLITVA - vibracije hvale Bogu - koje izlaze iz Doma Svete Terezije u ovaj grad i u ove krajeve. Znajmo tome dati vrijednost koju Bog daje. Što ima veće nego hvaliti Boga riječima kojima ga Crkva hvali?“ Pri kraju je zaželjela da sestrinska zajednica u Doboju bude zajednica Bogu na slavu, te je sestrama izrazila zahvalnost za doprinos na ekumenskom i svakom drugom planu u životu Crkve.