RIJEČ BOŽJA MOTO MOG ŽIVOTA

SEDMO OTAJSTVO – PRIKAZANJE U HRAMU LK; 2, 25-36

PJESMA: Od sva se četiri vjetra…

MOLITVA:

Danas Te Bože ovdje u hramu, Crkvi molimo za pravednost  i Sveti Strah Božji, da i mi ugledamo našu Utjehu, Krista Spasitelja i Duha obnovitelja, Svjetlo koje sve nas prosvjetljuje. Daruj nam pokornički duh, sabranost u molitvi i zahvalnost za sve darovano. Neka Božja Riječ koju ćemo sada čuti bude pokretač u našem svakodnevnom životu i radu.

KRATKA TIŠINA:

Evanđeoski tekst: Šimunovo proroštvo

25 Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. 26 Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. 27 Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, 28 primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče:

29 "Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru,

po riječi svojoj, u miru!

30 Ta vidješe oči moje

spasenje tvoje,

31 koje si pripravio

pred licem svih naroda:

32 svjetlost na prosvjetljenje naroda,

slavu puka svoga izraelskoga."

33 Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. 34 Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: "Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan - 35 a i tebi će samoj mač probosti dušu - da se razotkriju namisli mnogih srdaca!"

36 A bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, 37 a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu. 38 Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu.

MEDITACIJA: Ova Riječ Božja zaista ima snagu da bude moto mog života, jer je Riječ Božja živa i djelotvorna, prosuđuje nakana i misli srca. Riječ je Božja pokretač, duhovna snaga, smisao i svrha našeg postojanja. Nema riječi u ovom evanđeoskom tekstu, koja ne potiče na promišljanje, na preispitivanje, na obraćenje. Evo na samom početku pitanja: Živim li ja poput Šimuna pravedna i bogobojazna? Koliko mi je potrebna Utjeha, milosno vodstvo Duha Svetoga i Svjetlo koje me prosvjetljuje? Ako samo malo pažljivije razmotrimo prvi lik iz ovog evanđeoskog ulomka, uočit ćemo: Šimun je bio starac, ali sluga Božji; Bog mu je bio sve, Onaj kome je Šimun služio. Zato ga je Bog nagradio i nije umro dok nije vidio Pomazanika Gospodnjega. Što je to, što je Bog nagradio kod Šimuna? Bog je nagradio njegovu vjeru. On je vjerovao Mesija Spasitelj će doći. Ako tu sliku preslikamo u današnje vrijeme, s pravom možemo reći da i mi iščekujemo Spasitelja. Isus Spasitelj danas kao da je iščeznuo iz naših obitelji, zajednica, društva općenito. I zato nam danas trebaju Šimuni, oni koji se Bogu mole, koji Bogu vjeruju, koji Spasitelja primaju na ruke, u svoje srce i svima ga žele pokazati, kao jedinog Spasitelja svijeta. Možemo li se danas odlučiti, da moto mog života bude Isus Spasitelj svijeta, te da moj život bude ispunjen onom srećom kojom je bio ispunjen starac Šimun. Naš je hram naša Crkva i kao građevina, ali i kao zajednica. Tu se Bogu molimo, Boga susrećemo u Riječi, u Euharistiji-svetoj Pričesti, a onda i međusobno.

Drugi lik iz ovog evanđeoskog teksta koji promatramo je Marija, Majka Isusova. Ona je u hramu shvatila kakva ju bol, trpljenje, iskušenje čeka u životu i nije posustala u vjeri. Predala se Bogu i izvršila volju Božju do kraja. Poput Marije primimo i mi Isusa danas slušajući Riječ Božju. Zadržimo Isusa primajući ga u Svetoj Pričesti. Ostanimo s Isusom u Duhu, vjerno i do kraja, kao Marija.

I treći lik koji promatramo je proročica Ana. Ona nije napuštala hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu. A gdje smo mi u svemu ovom? Što me može potaknuti na to da moto, pokretač mog života bude Riječ Božja? Što mogu učiniti da od danas više pohađam hram Božji, ovu Crkvu koja mi jedina nudi izvor žive vode, koji struji u život vječni? Koliko u teškim trenucima znamo zahvaljivati Bogu? Počnimo to od danas. Molimo se vjerno i ustrajno, sami i sa svojom obitelji i budimo zahvalni. Kada molimo, hvalimo Boga i zahvaljujmo mu za sve. Molitvom se povezujemo s Bogom, ostajemo trajno sjedinjeni s njim, prikazujemo mu sebe i sve svoje. I na kraju pročitajmo Božju Riječ zajedno, ona neka bude snaga i hrana našim dušama, koje žeđaju za Bogom Svemogućim, jakim i živim.

PJESMA: Budimo i mi zahvalni…

KRATKA ŠUTNJA

MOLITVA:

Hvala Ti Bože za ovo milosno druženje s Tobom, s Tvojom Riječi, koja jedina ima moć mijenjati nas i učiniti boljima već sada, danas. Hvala Ti za sve Prijatelje Malog Isusa, koji su Tvoji Prijatelji jer se druže s Tvojom Riječi. Iscijeli Isuse sve bolesne, ojačaj slabe, nemoćne, klonule i sve koji su u potrebi. Neka svima koji danas iščekuju spasenje, izbavljenje od raznih kušnji i nevolja zablista Krist, Svjetlost na prosvjetljenje naroda i neka svi ugledaju slavu Božju.

s. Manda Pršlja