Razmatranje za dan duhovne obnove u Družbi 25. svibnja 2017. Četvrtak, 25. 5. 2017.

 “Totus Tuus” Posveta Isusu po Mariji

Posebnost poruka ukazanja Blažene Djevice Marije u Fatimi

Presveta Djevica Marija uzor predanja i posvećenja


Pjesma: Marijo,  svibnja kraljice...

Marijo, svibnja kraljice,
ti Majko rajskog slavlja;

pred sliku tvoju ružice
na pozdrav svibanj stavlja.

Uvodna misao:

“Sav sam Tvoj i sve moje Tvoje je. Prihvaćam te u svemu mojemu. Daruj mi  svoje  srce, Marijo!”– Ove predivne riječi molitve,  predanja i posvete napisao je veliki štovatelj blažene Djevice Marije, sv. Ljudevit Grignion Montfort. Potaknut ovim riječima, Papa sv. Ivan Pavao II. odabire za svoje papinsko geslo upravo  „Totus Tuus – Sav Tvoj“. Sav Marijin bio je i naš otac Utemeljitelj dr. Josip Stadler. Od malih nogu gajio je osobitu pobožnost prema Bezgrješnoj Djevici Mariji, koja će ga na koncu njegova zemaljskog života sa svojim anđelima povesti u nebo. Oduševljen duhovnošću Sv. Ljudevita prema Presvetoj Djevici Mariji, proučavao je djela sv. Ljudevita i prvi je s francuskog na hrvatski jezik  preveo Montfortovo slavno Djelo: „Rasprava o pravoj pobožnosti prema Presvetoj Djevici Mariji“.  Kako je pisano u Svetom pismu, sam naš Gospodin Isus Krist dao nam je Mariju za Majku kada je s križa rekao učeniku: „Evo ti Majke”. Od tada pa do danas Blažena Djevica Marija jest prava naša Majka, koja moli i brine o svojoj djeci. Njezina se ljubav očituje kroz cijelu povijest ljudskog spasenja, a na poseban način pokazala je koliko nas ljubi kod svojih ukazanja djeci u Fatimi 1917.

13. Svibnja 1917. troje pastira Lucija (10 godina), Franjo (9) i Jacinta (8), , poslije povratka s nedeljne sv. Mise uputili su se sa svojim stadima u mjesto Cova da Iriju. Poslije molitve krunice pastirima se ukazala Gospa u bijeloj haljini. Lucija je taj trenutak  ovako opisala: “Bila je to jedna Gospođa potpuno odjevena u bijelo, sjajnija od sunca, oko koje se širila velika svjetlost. Njezino lice, neopisivo lijepo, nije bilo ni tužno ni veselo, već ozbiljno. Ruke skupljene kao na molitvu, na desnoj ruci visjela joj je krunica.”  Blažena Djevica Marija rekla je djeci da se ne boje i zamolila ih da dolaze na isto mjesto  svakog  trinaestog dana u mjesecu, u isto to vrijeme, šest mjeseci zaredom. Gotovo u svim ukazanjima Gospa je govorila o potrebi svakodnevne molitve  sv. krunice, pokore, pobožnosti prema njezinu prečistom  Srcu i potrebi obraćenja cijelog svijeta.

O Marijo, majko naša, koja toliko ljubiš svu svoju djecu,  pouči nas i pomozi nam da postanemo istinske tvoje kćeri, da usvojimo vrednote  tvoga prečistog  Srca i po tvom uzoru služimo Malom Isusu, jer ti si Majka svih nas.

Kratka šutnja…

Pjesma: 

O daj ga, daj blagoslovi
i sve nas, Majko, s njime;

te srca naša prizovi,
da tvoje slave ime.

Razmatranje:

Sv. Ljudevit Marija Grignion Montfort u svom slavnom Dijelu Rasprava o pravoj pobožnosti prema Presvetoj Djevici Mariji piše: „Blažena Djevica Marija je primila od Boga veliku vlast u dušama odabranika da ih odgaja i othrani za vječni život kao njihova Majka.  Ako je pobožnost prema Presvetoj Djevici potrebna svim ljudima jednostavno zato da se spase, to je još mnogo potrebnija onima, koji su pozvani na posebnu savršenost. Teško će neka osoba postići unutarnje sjedinjenje s našim Spasiteljem i savršenu vjernost Duhu Svetom  bez najužeg  jedinstva s Presvetom Djevicom. Po Mariji je počelo spasenje svijeta, po Mariji se ono treba i dovršiti. Kako je ona zora što prethodi i otkriva nam Sunce pravde, Isusa Krista, to je trebamo bolje upoznati i otkriti da bismo tako upoznali i otkrili Isusa Krista. Krajnji cilj posvete Isusu Kristu po Mariji je svetost, to jest biti preobražen na sliku Isusa  Krista.“ Sv. Ljudevit koristi usporedbu iz kiparstva, pravljenje kipa  klesanjem i odljevom u otisku. Marija je jedina, računajući i svece, koja je savršeni otisak Isusa Krista. Put svetosti je put preobraženja u Isusa Krista po Duhu Svetome, to jest put oblikovanja Isusa u duši. Na tom putu Marija je najbolja forma i otisak da bi dobili savršenu živuću sliku Isusa Krista. Trebamo se predati Mariji da po njezinu zagovoru  Duh Sveti oblikuju Isusa u nama. To sa sobom nosi  mrtvljenje i umiranje samom sebi. Marija nas pomaže na tom putu i vodi k svome Sinu Isusu Kristu, da po Njemu, u Duhu Svetome,  idemo k Ocu.  Treba da sva svoja djela činimo po Mariji, s Marijom, u Mariji i za Mariju, da ih tako savršenije činimo po Isusu, s Isusom, u Isusu i za Isusa.

Totus Tuus – Sav Tvoj,  sva Tvoja! Kojeg li predivnog zvanja, biti sva Tvoja, o Marijo! Daruj mi svoje srce o Majčice, odgajaj me, poučavaj me, kako bi mogla nasljedovati Tebe, kako bi mogla poput Tebe biti istinska Služavka Malog Isusa.

Ljubav naše nebeske Majke osjetila su i dječica iz Fatime. Na koncu prvog ukazanja Gospa ih je pitala: Hoćete li prikazati Bogu sva trpljenja koja vam pošaljem, i to kao zadovoljštinu za grijehe kojima je Bog izvrijeđan i da postignete obraćenje grešnika? Djeca jednodušno odgovore:  Da, hoćemo! Gospu obradova njihov odgovor pa doda: „Vrlo brzo morati ćete  mnogo trpjeti, ali će vas milost Božja neprestano podržavati i jačati“. Tijekom drugog ukazanja 13. lipnja Gospa poručuje Luciji, kako Isus po njoj želi objaviti svijetu pobožnost prema Prečistom Srcu Marijinu, da se svijet utječe Njegovoj Majci. Tko bude izvršavao ovu pobožnost s vjerom i srcem, zadobit će spasenje duše svoje. Te će duše Bog posebno voljeti i one će poput cvijeća krasiti Njegovo prijestolje. U trećem ukazanju 13. srpnja Gospa poručuje djeci još jednom da se žrtvuju za grešnike, da mole za njih i poučava ih sljedeću molitvu:  O Isuse, to je tebi za ljubav, za  obraćenje grešnika i kao naknada za uvrede koje se nanose Bezgrješnom Srcu Marijinu. Nadalje Gospa djeci pokazuje viziju pakla te kaže: Vidjeli ste pakao kuda odlaze duše jadnih grešnika. Da ih spasi, Bog želi ustanovit u svijetu pobožnost prema mome prečistom srcu. Kad molite Krunicu recite poslije svake desetice krunice: „O moj Isuse, oprosti nam naše grijehe, očuvaj nas od paklenog ognja, dovedi u raj sve duše, osobito one kojima je najpotrebnije tvoje milosrđe!“  U četvrtkom ukazanju 13. kolovoza Gospa opetuje svoj vapaj: Molite, molite i žrtvujte se za grešnike. Znajte da mnoge duše odlaze u pakao jer nitko za njih ne moli!  Tijekom zadnjeg ukazanja Gospa djeci otkriva svoje ime: Ja sam Gospa svete Krunice! Neka se Krunica moli svaki dan!

Ne oglušimo se mi Marijine duhovne kćeri na vapaj naše Nebeske Majke, molimo svakodnevno svetu Krunicu, Ružarij – po uzoru našeg voljenog oca Utemeljitelja, koji je svaki dan molio cijeli Ružarij. Prikazujmo Bogu sva svoja trpljenja koja nam šalje, kao zadovoljštinu za grijehe kojima je Bog izvrijeđan, kako bi postigli obraćenje grešnika. Upravo zato nas je naš ljubljeni Zaručnik pozvao, da zajedno sa Njime, ljubimo, trpimo i izgaramo za spasenje svih duša.  Po želji oca utemeljitelja posvetimo se svaki dan Mariji Majci dobro nam znanom molitvom: Poštujem te svim srcem Presveta Djevice...

Kratka šutnja…

 

 

Pjesma: Kraljice svete krunice...

Kraljice svete krunice,
beskrajne sreće more!
Tebi se puci klanjaju,
anđeli tebi dvore.

Kraljice krunice, moli za nas!
Kraljice krunice, budi nam spas!

Poticaji na štovanje Blažene Djevice Marije sluge Božjega Josipa Stadlera

Koliko je naš otac Utemeljitelj štovao i svim srcem ljubio Bezgrješnu Djevicu Mariju, svima nam je dobro poznato. On je zaista bio pravi „Marijin sin“. Svaki dan je se usrdno molio svojoj nebeskoj Majci, preporučivao joj svoju Nadbiskupiju, a napose svoje duhovne kćeri – sestre  Služavke Malog Isusa. U svojoj poslanici 18. rujna 1883. piše ove divne retke o pobožnosti molitve svete krunice: „Krunica je zajednička molitva svega kršćanstva; ona je molitva koja neprestano zagovara rod ljudski pred prijestoljem Božjim... Krunica je doista najkrasnija molitva; ona obuhvaća sve  što je kršćaninu vjerovati, ufati i ljubiti; ona u sebi sadržaje najglavnije istine naše svete vjere: ona je prikladna za svaku dob, za stare i za mlade, za zdrave i bolesne, za sve osobe neuke i učene, ona je najbolji molitvenik, ona nam predočuje Spasitelja i djelo otkupljenja. Ona nas sjeća na Mariju i svega sto je učinila za naš spas. Krunica, ako se moli kako treba, može se nazvati potpun pučki Katekizam. Zato jedva ima bolje molitve  koja bi Bogu bila draža, a Mariji bila milija od krunice, te će jedva biti molitve što će hitrije doći do prijestolja Božjega i biti uslišena kao krunica. Za puk naš je doista spasonosno krunicu moliti, jer s njom moleći „Vjerovanje“ doziva vječne istine na pamet, a u „Oče našu“ predočuje si svemoćnost Oca nebeskoga, milosrđe Sina, i ljubav Duha svetoga… Krunicom svako od nas ponajprije moli, da mu Bog umnoži vjeru, te se tim u dužnoj poslušnosti svojemu svemoćnom Bogu pokorava; zatim prosi jakosti u ufanju. Napokon moli, neka bi mu Bog užgao srce ljubavlju, da čistim i zahvalnim srcem njemu jedinomu uzmogne služiti. Dao Bog te naš puk i mi s njim dan na dan krunicu molili! Učinimo li to, budimo uvjereni, da ćemo ovdje puno milosti, a ondje slavu nebesku od Boga po Mariji zadobiti.“

„Zato, braćo moja, ako želite pravi put naći, koji k Isusu i u nebo vodi, a vi sebe i sve svoje skroz Mariji podajte. To je put kojim je Isus Krist, utjelovljena mudrost,  hodio. Pođimo zato svi tim putem, ne skrenimo  s njega nikada, nego hodimo po njem danju i noću, dok ne dospijemo k Isusu, te ne prestanimo nikada govoriti: O moja Gospojo, moja majko, svega ti se skroz prikazujem, a da ti pokažem, koli ko te ljubim prikazujem ti danas svoje oči, svoje uši, usta svoja, svoje srce, osobu svoju svu. Jer sam dakle SAV  TVOJ, dobra moja Majko, čuvaj me i brani kao svoga.“ (J. Stadler, 25. travanj 1884.)

Kratka šutnja….

Pjesma:

Divno si čudo stvorila,
krunicu kad si nam dala,
nebo i zemlja pjevaju:
bila ti čast i hvala.

Svjedočanstvo pokojnih sestara Služavki Malog Isusa o štovanju Blažene Djevice Marije

S. M. Laurencija Chlari (+1921.) rođena u Albaniji, došla je u Split gdje je upoznala naše sestre. Imala je dosta poteškoća zbog nerazumijevanja hrvatskog jezika. Prigodom svoga zlatnog jubileja 9. lipnja 1918. Utemeljitelj joj je za uspomenu poklonio fotografiju na kojoj su on i ljubljanski nadbiskup Antun B. Jeglić, a na poleđini je napisao: „Časnoj sestri Laurenciji na uspomenu. Nastoj jedino Gospodina Isusa ljubiti i njegovo Presveto Srce štovati i u njegovu Srcu srcem stanovati, pa ćeš si osigurati spasenje duše svoje“. Sestra je tu fotografiju čuvala kao svetinju i dragu uspomenu. U bolesti je bila jako strpljiva, sa svime zadovoljna. Kada se približio konac njenih patnja primila je svete sakramente umirućih. Na blagdan Gospe Karmelske rekla je oko deset sati da će umrijeti. Zamolila je s. Mehtildu da joj zapali svijeću, i držeći u rukama raspelo, reče pobožno: Isuse, Marijo, Josipe' i tiho usnu u Gospodinu.

S. M. Euzebija Vučemilo (+ 1926.) je već kao mala djevojčica bila jedna od najrevnijih kćeri Marijinih. Rado je čitala duhovne knjige i imala samo jednu želju, da njezino srce samo i posve pripada Isusu. Stoga je već u svijetu položila zavjet sv. djevičanstva i nosila na ruci prsten s raspetim Isusom kao znak da je ona sva njegova. Bila je osobita štovateljica Gospe Sinjske i svetoga Josipa. Mnogo je molila za duše u čistilištu, i misao da si duše u čistilištu ne mogu više pomoći bodrila ju je da prikazuje za njih razne molitvice i žrtvice. Nekoliko dana prije smrti položila je vječne zavjete  i 17. prosinca upravo kad je zvonio pozdrav Gospi, pošla je ususret svojoj nebeskoj Majčici i ljubljenom Zaručniku.

S. M. Lina Zelič (+ 1940.) u svojoj bolesti koja ju je zadesila na početku redovničkog života puna djetinjeg pouzdanja više puta je kazala: „Ja sam Gospino dijete! Majka Božja će doći po mene!“. I zaista na blagdan Srca Marijina, Blažena Djevica Marija je došla po svoju kćer. Nakon primljenog sakramenta bolesničkog pomazanja molila je: „Gospodine, Bože moj, ja već sada primam iz tvoje ruke s najvećom odanošću svaku vrstu smrti, kako se tebi bude svidjelo, sa svom tjeskobom, sa svim bolovima i patnjama“. Zatim je primila u ruke veliko raspelo i stala ljubiti presvete rane. Pobožno se prekrižila svetom vodom i malo nakon toga mirno usnula.

Pjesma: 

Zrncima svete krunice,
cvatu nam bijele ruže,
nose ih k tvome prijestolju
anđeli što te kruže.

Završna Molitva - Gospi Fatimskoj

Presveta Djevice Marijo, Kraljice najvjernija, Majko i odvjetnice naša, častimo te danas, pred tvojim blagoslovljenim likom da tvome prečistom Srcu povjerimo i predamo svoju Domovinu, svoj narod, svoju župu i naše mjesto, sve ljude u našim susretima i prostorima. Tvojim srcem molimo od milosrdnog srca našega Spasitelja Isusa Krista zaštitu, oproštenje i dar mira da živimo u sigurnosti, pravednosti i slobodi, da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih požuda te razumno, pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu za blaženu nadu vječnog otkupljenja. U ljubav i zagovor tvoga Srca, Kraljice, polažemo svako dijete, mladića, djevojku, oca obitelji i majku! Tebi predajemo svaku redovnicu, redovnika i svećenika. Budi majka mudrosti svim odgovornima za našu sadašnjost i budućnost. Izmoli nam brojna i sveta duhovna zvanja! Kraljice mira, moli za nas grešnike sada i na času smrti naše da uđemo u vječni mir, u radost Oca i Sina i Duha Svetoga! Amen.

s. M. Pia Pilić, novakinja

  Vijesti - Sve