U ranim jutarnjim satima, u osvit blagdana Svete Terezije Avilske, 15. listopada 2024., u tišini neretvanske doline, u samostanu Svete Obitelji u Metkoviću, okrijepljena sakramentima svete vjere, u 88 godini života i 62 godini redovništva, preminula je naša draga s. Vatroslava Dugandžić.

Poput mudre djevice, bdijući u nadi, s upaljenom svijećom, spremno je dočela svoga zaručnika, kome je cijeli život vjerno služila. Susrela se sa živim Bogom oči u oči, licem u lice, i uselila se u nebeski svijet koji je Bog prepravio onima koji ga ljube.

Sestra Vatroslava ispraćena je na posljednji počinak u petak, na  blagdan mučenika sv. Ignacija Antohijskog, 17. listopada 2024., na gradskom groblju Sv. Ivana u Metkoviću s početkom u 15,00 sati. Na sprovodu je bilo nazočno oko tridesetak sestara s provincijskom glavaricom s. M. Terezijom Pervan i vrhovnom savjetnicom i tajnicom s. Marinom Mužinić. Okupio se lijepi broj njezine rodbine i prijatelja iz rodnog Komina i Metkovića, te vjernici iz župe sv. Ilije u Metkoviću. Sprovodni obred na groblju i zatim svetu misu u kapeli Samostana Svete Obitelji predvodio je župnik župe sv. Ilije u Metkoviću fra Denis Šimunović. Uz njega je u koncelebraciji bilo još šest svećenika, među kojima i don Jakša Rubinić župnik župe Sutivan gdje je sestra Vatroslava djelovala. Na svetoj misi pjevao je zbor sestara. Nakon misnog slavlja bilo je zajedničko druženje uz domjenak

Prije sprovodnih obreda, u ime sestara splitske Provincije, od s. M. Vatroslave se oprostila provincijska glavarica s. M. Terezija Pervan i rekla slijedeće:

„Okupili smo se u duhu vjere da odamo poštovanje i zahvalnost za život naše drage sestre Vatroslave, te da se za nju molimo i da se od nje vjernički oprostimo.

S. Vatroslva Dugandžić, krsnim imenom Kaja, rodila se 24. rujna 1936. u Kominu od oca Ivana i majke Jele rođene Vujević. Sakramente sv. krštenja, pričesti i krizme primila je u župskoj crkvi sv. Ante u Kominu. Voljela je rodni kraj i neretvansku trupicu, koju je rado i umješno vozila. Kao djevojčica i djevojka bila je marna u svim domaćinskim poslovima. U obitelji je rasla u kršćanskom odgoju uz svoje dvije sestre i brata. Bila je aktivna u župskoj zajednici, koju je tada vodio uzorni župnik don Tugomir (don Miro) Jovanović.

U Metkoviću su djelovale sestre Služavke Malog Isusa, pa je imala prigodu da ih susretne, a iz župe Komin su dvije sestre već bila u Družbi: s. Božidara i s. Ivanka Ćupić. Djevojka Kaja potaknuta milošću Duha Svetoga odlučila se da i ona slijedi Krista u redovničkom pozivu u Družbi sestara Služavki Malog Isusa. Došla je 18. travnja 1960. u Dubrovnik, u samostan Gospe od Milosrđa, a naše sestre i kandidatice su tada živjele i radile u samostanu otaca kapucina. Tu je uz molitveni život i pomaganje sestrama u domaćinskim i gospodarskim poslovima, u čemu je bila vješta, te gledajući uzorni život sestara i otaca kapucina pripremala se za redovnički život.

U novicijat je ušla 14. kolovoza 1961. na Kraljevcu u Zagrebu i dobila redovničko ime s. Vatroslava, koje ju je sjećalo i vezalo uz dragog joj brata jedinca Vatroslava (od milja zvanog Vatru). Imala je izraženi sluh i smisao za glazbu pa su je sestre poučavale u sviranju, kao i u šivanju, što je u svom djelovanju brižno primjenjivala. Privremene redovničke zavjete je položila 15. kolovoza 1962., a 15. kolovoza 1968. doživotne redovničke zavjete u Zagrebu.

Nakon položenih privremenih redovničkih zavjeta kraće vrijeme boravi u Bosanskom Brodu, gdje izrađuje jorgane za potrebe građana. Od 12. prosinca 1962. do srpnja 1968. u Donjoj Lastvi u Boki kotorskoj vrši službu sviračice u župi i njeguje bolesnike u samostanskoj kući. Bila je tijelom snažna i okretna u njezi bolesnika. Već na početku redovničkog života dolazi do izražaja njezina plemenitost i dar služenja bližnjima u nevolji, u duhu karizme naše Družbe. Od 1968. do 1971. u Kaštel Kambelovcu vodi crkveno pjevanje u župi i uređuje crkvu i crkveno ruho, a po potrebi pomaže u šivanju. Od 1971.  do 1972. u samostanu u Dubrovniku pomoćnica je magistre sestara novakinja i šiva redovnička odijela za novakinje. Nakon toga godinu dana vodi crkveno pjevanje i vrši službu katehistice u Šestanovcu. Od 1972. do 1986. u Sutivanu vodi crkveno pjevanje u župi, skladno surađuje sa župnikom don Tonćem Jelinčićem, a u samostanu kroz šest godina vrši službu predstojnice, te požrtvovno pomaže u njezi starica smještenih u domu samostana. Kroz to vrijeme u Sutivanu je sagrađen i novi samostan za sestre, u kojem je bio i dio za dom za smještaj starijih i bolesnih starica, koje su sestre njegovale. Puno truda je s. Vatroslava Dugandžić uložila tijekom gradnje samostan. Mnogi u Sutivanu i danas sa zahvalnošću i s poštovanjem izgovaraju njezino ime i nose lijepo sjećanje na nju kao dobru i požrtvovnu redovnicu. Nije bila samo radišna, nego i pobožna. Bila je žena molitve, reda i rada. Imala je vremena za starice da im pomogne u nemoći, da ih čuje i pripremi za prelazak u vječnost. Odlaskom iz Sutivana godinu dana vodi crkveno pjevanje u župi Brela Donja, a zatim dvije godine u Mandaljeni vrši službu vozačice za potrebe zajednice i pomaže u domaćinskim poslovima. Od 1989. do 20. studenoga 1995. u samostanu u Metkoviću vrši službu predstojnice, gdje se trudi da novoizgrađeni samostan što bolje vrši svoje poslanje u mjestu, njegu starica i rad s djecom u dječjem vrtiću. Brižna je i u šivanju za potrebe sestara te u uređenju samostanskog okoliša. Iz Metkovića ponovno dolazi u samostan u Sutivanu, gdje do 2003. vodi crkveno pjevanje u župi, uređuje i kiti crkvu, te vrši službu krojačice u zajednici.

Od 2003. živi u samostanu u Dubrovniku. Uz molitveni život pomaže u kućnim poslovima prema svojim zdravstvenim mogućnostima, osobito u njezi bolesni i stariji sestara. U služenju starijim osobama bila je istinski i vedri anđeo dobrote, lijek za njihove staračke tegobe i nemoći, uvijek s blagim, toplim i širokim osmjehom, brižna u pružanju pomoći. Makar je i sama nosila staračke tegobe i bolesti bila je hrabra i nije se predavala u služenju dok god je mogla. Bila je duša molitve i kad god je mogla osim na svetu misu u samostanu sudjelovala je i na drugoj svetoj misi u crkvi Gospe od Milosrđa. Sestra Vatroslava voljela je liturgijsko pjevanje i svojim zvonkim i toplim glasom pjevala u moljenju Božanskog časoslova i kod svete mise i euharistijskog klanjanja, radovala je skladnom i lijepom pjevanju u crkvi i u samostanskoj kapeli. Zadnjih  godinu dana bila je vezana uz bolesnički krevet, zahvalna za svaku učinjenu uslugu od strane sestara koje je brižno njeguju.

Od travnja ove godine premještena je kao bolesnica iz samostana u Dubrovniku u samostan u Metkoviću, gdje su je sestre brižno njegovale. Bila je strpljiva u trpljenju, žarko molila i svoje boli i nemoć sjedinjivala s Kristom patnikom, i namjenjivala za potrebe svete Crkve, Družbe, Provincije, svoje obitelji, onih koje je kroz život susretala i služila im u svom poslanju i za potrebe cijelog svijeta.

Draga s. Vatroslava bila ste hrabra žena. Životnu snagu, koju Vam je Gospodin  darovao, bez pridržaja ste utkala u nesebično suženje starijim osobama i starijim i bolesnim sestrama, i u materijalnu izgradnju samostana u kojima ste djelovala. Niste se štedjela u poslovima koji su Vam bili povjereni. Hvala Vam što ste punim plućima služila Boga i čovjeku, te bila duša molitve iz koje ste crpili snagu za svoj život.

Hvala sestrama iz samostana u Dubrovniku i iz samostana u Metkoviću koje su bile na pomoći s. Vatroslavi u njenoj bolesti. Izražavam iskrenu sućut obitelji pokojne sestre Vatroslave: obitelji pokojnog brata Vatroslava-Vatre, obiteljima pokojnih sestara Marije i Ivanke, kao i ostaloj bližoj i daljnjoj rodbini. Od srca hvala vrhovnoj savjetnici i tajnici Družbe ovdje prisutnoj s. Marini Mužinić, sestrama iz samostana Svete Obitelji u Metkoviću, svim nazočnim sestrama, prijateljima i župljanima Metkovića i Komina, i svima koji ste došli na ispraćaj na vječni počinak i molitvu za dušu drage s. Vatroslave. Hvala župniku župe sv. Ilije fra Denisu Šimunoviću na predvođenju sprovodnih obreda i misnog slavlja. Hvala ostalim nazočnim svećenicima.“

            Draga sestra Vatroslava počivajte u miru Božjem i molite se za nas kod Isusa!

            s. M. Maneta Mijoč