U subotu, 8. listopada 2022. godine, Misom zadušnicom u crkvi Gospe Žalosne u Čardaku, sahranjena je Služavka Malog Isusa Provincije Bezgrješnog Začeća BDM s. M. Janja (Mara) Mićić koja je blago preminula u Gospodinu okrijepljena svetim sakramentima, 6. listopada 2022., u 76. godini života i 57. godini redovništva u Samostanu Svetog Josipa u Vitezu.

Misu zadušnici u crkvi Gospe Žalosne predvodio je župnik župe Čardak vlč. Ivan Dragičević, u zajedništvu s osam svećenika. Na Svetoj je misi sudjelovalo 30 sestara Služavki Malog Isusa predvođenih vrhovnom glavaricom Družbe s. M. Marijom Banić i provincijskom glavaricom s. M. Anom Marijom Kesten. U pratnji Časne Majke su bile njezina zamjenica s. M. Anđa Vranješ i savjetnica s. M. Anđelina Perić, a u pratnji Provincijske glavarice bila je njezina zamjenica s. M. Kata Zadro, savjetnica i tajnica s. M. Ljilja Marinčić i savjetnica s. M. Jadranka Lacić. Na misnom su slavlju i posljednjem ispraćaju s. Janje sudjelovale također Školske sestre franjevke, Sestre Franjevke Marijine misionarke iz Odžaka, nećaci, nećakinje i rodbina pokojnice. Izraze sućuti sestrama Služavkama Malog Isusa i rodbini pokojne s. Janje uputio je domaći župnik vlč. Ivan Dragičević koji je predslavio Misu zadušnicu i vodio sprovodne obrede. Misna su čitanja čitale kandidatice za koje je pokojna s. Janja posebno molila i prikazivala žrtve.

Svoju propovijed Župnik je započeo pozivajući prisutne na zahvalnost Bogu za 76 godina života i 57 godina redovništva s. Janje. Zatim je dodao: „Sestra Janja je kao i svi bila od krvi i mesa, bila je redovnica puna darova i milosti Gospodnje, ali isto tako i slabosti i križeva. No, sve je to prihvaćala i trudila se živjeti u svojoj Družbi kao prava Služavka Maloga Isusa.“ Naglasio je zatim da je pokojna s. Janja kao i svatko od nas imala ljudskih slabosti, ali je čuvala Pravilo Družbe i Pravilo je čuvalo nju. Nadodao je zatim da je pokojnica uvijek i u svemu željela i nastojala „sačuvati Družbu, njen časni ugled i povrh svega svetost svojih zavjeta.“. Govoreći o plodovima života i rada pokojne s. Janje Župnik je kazao da je donijela 20805 dana služenja Malome Isusu. Svoju propovijed vlč. Dragičević je zaključio ovim riječima: „Svoj posljednji dekret nije dobila od časne majke, od provincijalke ni od biskupa; posljednji dekret je dobila od Gospodara života i smrti i glasio je: 'Uži u radost Gospodara svoga!' Njeno poslanje nije više služenje Malome Isusu u siromasima i u ovom svijetu, nije više življenje Konstitucija nego preporučivanje Družbe, njenoga života i napretka Malenom Isusu kličući onaj vječni: 'Svet, svet, svet'.“

Nakon propovijedi nastavljeno je s misnim slavljem i molitvom za pokojnicu. Budući da je Stadlerov Dan, nakon popričesne molitve izmoljena je molitva za proglašenje blaženim sluge Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera. Potom se u ime svećenika iz pokojnicine rodne župe Poljaci od s. Janje se oprostio vlč. Marko Lacić. Na koncu se nazočnima se obratila provincijska glavarica s. M. Ana Marija Kesten. Govor provincijske glavarice prenosimo u cijelosti:

„Poštovani gosp. Župniče, dekane preč. Ilija, župniče rodne župe pokojne s. Janje mons. Mato,braćo svećenici!

Poštovana časna majko s. Marija, drage sestre, kandidatice!

Poštovana i draga sestro Mando, rodbino i prijatelji naše sestre Janje!

U četvrtak, 6. listopada 2022.g., u samostanu svetog Josipa u Vitezu, u ranim jutarnjim satima, uz molitvu i blizinu sestara, naša draga sestara Janja (Mara) Mićić preselila se u vječni život, tamo gdje nema više boli niti patnje. Gospodar života našao je svoju zaručnicu spremnu poći na vječni susret od kojeg je više ništa neće moći rastaviti.

Sestra Janja je već duži niz godina posebno priželjkivala ovaj susret. Kad joj je onemoćalo tijelo i bolest pomalo uzimala maha, ona je svaki dan sve više i više bdjela uz Gospodina. Ranim jutrom bila je već u kapelici i tako ponajviše provodila dane bdijući uz Gospodina. Prebirala je zrnca Gospine krunice, molila strelovite molitve i kao mudra djevica za zapaljenom svjetiljkom čekala svoga Zaručnika. Dočekala ga je na bolesničkoj postelji, na koju ju je bolest prikovala prije nepuna dva mjeseca. Kao što se nikad nije tužila, tako ni u zadnjim danima života iz njezinih usta nije se čuo nikakav jauk i bol. Strpljivo je sestra Janja sve podnosila, a sestre u zajednici svetoga Josipa i Doma svetog Josipa kao i medicinsko osoblje bili su joj na usluzi kako bi joj olakšali boli.

Zahvalne smo Gospodinu što je našoj redovničkoj zajednici i svakoj od nas dao milost da smo sestru Janju mogle imati za sestru i duhovnu majku… Njezin bogati život koji je živjela kroz 76 godina i 57 godina kao redovnica u Družbi sestara Služavki Maloga Isusa govori mnogo.  Živjela ga je ponajviše u suradnji s drugima. Na to su ju upućivale i dužnosti koje su joj bile povjerene, a koje je ona ustrajno i s puno ljubavi obavljala svim srcem, znajući da tako služi Bogu i Crkvi. Nije se izmicala pred teretom i zahtjevnošću, već je bila uvijek prva na dužnosti, a zadnja bi odlazila na počinak.

O njezinom bogatom i dragocjenom životu govori nam i njezina biografija koju je ona sama napisala u kartoteci Provincije.

S. M. Janja (Mara) Mićić, rođena 3. lipnja 1946. godine u lijepoj Posavini, u mjestu Skakava Donja, općina Brčko, župa Snježne Gospe – Poljaci, od oca Ilije i majke Anice rođene Đukić.  Rođena je kao trinaesto dijete u obitelji. Rano je ostala bez majke.

Osobno mi je u jednom susretu kazala kako ju je njezin otac posebno volio jer je bila najmlađa kao i njezina braća i sestre. Otac joj je darovao dukate za njezin redovnički prsten koji je nosila na svojoj ruci i podsjećao ju je uvijek na ljubav koju je primila od svoga oca.

Okružena njihovom pažnjom i ljubavlju lakše je podnosila rani gubitak majke. Kazala je da je uvijek bila sigurna da je njezina majka u nebu i da ju prati na zemlji te je nastojala kroz život čuvati uspomene na nju o kojima su joj pričali njezini najbliži.

U šesnaestoj godini života, dana 18. kolovoza 1962. godine ušla je u samostan sestara Služavki Maloga Isusa u Zagrebu.

Novicijat Družbe započela je na Veliku Gospu 15. kolovoza 1964. godine u Zagrebu na Kraljevcu. Prve svete zavjete je položila 15. kolovoza 1965. godine, a doživotne 15. kolovoza 1972. u Zagrebu.

Za dar duhovnog poziva zahvalila je dobrom Bogu i tadašnjem župniku u Poljacima vlč. Miodragu Miškoviću. Za izbor duhovnog poziva nikad se nije pokajala u životu. Zapisala je „Kad bih se ponovno rodila bila bih redovnica i to Služavka Maloga Isusa, Štadlerovoka.“

Nakon položenih prvih redovničkih zavjeta godine 1965., kada je imala samo 19 godina započela je svoje poslanje u Crkvi živeći ga u različitim mjestima, župama, samostanima i crkvenim institucijama.

Brzo se osposobila i postala vrsna kuharica. U taj dar utkala je svu svoju ljubav. Tako je revno i vjerno obavljala ju čitav život gdje je bila poslana. U pojedinim zajednicama  uz kuhinju vršila je dužnost i odgovorne sestre.

Prvo mjesto i misiju poslanja započela je u Sarajevu u katedralnoj župi, potom u Titogradu današnjoj Podgorici u Crnoj Gori, u Uroševcu na Kosovu. Ponovno se vraća 1973. god u Sarajevo gdje preuzima dužnost kuharice u Vrhbosanskoj Bogosloviji. Istu službu preuzima i u Kaptolu Vrhbosanske nadbiskupije gdje sve zajedno djeluje 16 godina. Bogato iskustvo koje je stekla radeći kao vrsna kuharica, bila su razlog njezinih odlazaka i na župe u Bosanski Brod, Prozor  te naše samostane u Neumu, Zagrebu, Gromiljaku i Vitezu gdje je provela zadnjih 17 godina. Kada su joj malaksale snage i kad više nije mogla ništa više fizički raditi, primila je 2014.g. dužnost apostolata molitve za duhovna zvanja i vjerno ju vršila, kao što je to činila čitav svoj život u svim povjerenim joj zadaćama koje ljudski gledano nisu bile lagane. Posebnu radost doživjela je kad je prije nekoliko mjeseci iz njezine lijepe Posavine Bog pozvao u našu zajednicu jednu mladu djevojku. Kad je to čula uskliknula je: Bogu hvala! Kazala je: Za to molim dugo, jer dugo godina nitko nije došao u Družbu iz Posavine. Vjerujem da će u nebu moliti za nova zvanja, posebno iz njezine i naše Posavine.

O njezinu dugom i vrijednom djelovanju u Vrhbosanskoj Bogosloviji (1973. -1978.) u svojoj sažalnici napisao je tadašnji ekonom Bogoslovije vlč. Luka Brković: Radili smo zajedno oko pet godina, u najteže vrijeme kada je u kući bilo oko 115 bogoslova. Obnavljala je se Bogoslovija. Počesto nije bilo struje, vode, hodnici su bili puni prašine. Radnika je znalo biti također oko 80. I profesori su dolazili uvijek novi sa raznim navikama. Sav teret i košmar je s. Janja izdržavala. Zahvaljujući njoj mnogi su postali, svećenici, profesori, biskupi, a neki otišli u svijet ponijevši dovoljno snage, lijepi i duhoviti ali i zahtjevnih uspomena….. Ostat će mi s. Janja u trajnoj uspomeni i molitvama kao i zahvalnost Družbi.

Vrhbosanski svećenik i profesor u miru, Božo Odobašić također je u svojoj sažalnici kazao da je s. Janja bila velika duša, uzorna sestra, prava Isusova služavka. …  Mi svećenici ju najviše pamtimo kao uzornu i dragu sestru, dobru i sposobnu kuharicu u Bogosloviji u kojoj je s ljubavlju duge godine radila i davala svima, pa i nama svećenicima, primjer uzorne Isusove službenice, svojim radom, mirnim i marljivim djelovanjem u tada teškim okolnostima. Bila je uzor rada i reda našim bogoslovima, profesorima i gostima u našoj najvažnijoj Stadlerovoj 'zjenici oka' Bogosloviji, ustanovi za odgoj i obrazovanje naših novih svećenika.  

Vjerujem kako bi svaka sestra koja je živjela sa sestrom Janjom mogla nam danas ispričati svoju priču i uspomene koje ih vežu. Iz naših mladih dana, kad  je nas nekoliko kandidatica i sestara pohađalo Katehetski institut na Vrhbosanskoj Bogosloviji, znale smo često na velikom odmoru otići u kuhinju do sestre Janje. Ona nas je rado primala. Bila je uvijek radosna lica kad bi nas ugledala. Odmah bi nam dala nešto da užinamo: komad kruha, kolač, kavu ili nešto od voća, već što je imala za ponuditi. Voljele smo ju upravo u toj njezinoj dobroti, koja nam je kao mladim kandidaticama značila puno. Od nje se odlazilo vesela srca i okrijepljena tijela. Tako je to bilo i u svim drugim mjestima sve do zadnjih dana dok je još bila na nogama.

Draga naša sestro Janjo, dok se danas s ljubavlju i zahvalnošću prisjećamo dragih susreta s vama i svega dobra koje ste nam darovali, želim Vam u ime svih sestara naše Provincije zahvaliti za sve dobro koje ste ugradili u našu redovničku zajednicu, za sve dobro koje je po Vama Gospodin ugradio u Svetu Crkvu i u tolike mlade osobe koje ste pratili na putu svećeništva. Za sve dobro Gospodin vas nagradio vječnim životom, a propuste koje ste počinuli u svojoj slabosti neka milosrdno oprosti te Vas primi svoje vječne stanove gdje će te nastaviti hvaliti i slaviti njegovo sveto ime. Nama sestrama oprosti ako je što ostalo neiscijeljeno i  nepomireno. Gospodin neka na sve rane spusti svoju desnicu i izliječi nas i dugova nas oslobodi. Molit ćemo za pokoj tvoje drage nam i mile duše koja je omiljela svome Stvoritelju.

Vašoj sestri Mandi, nećacima, nećakinjama, rodbini i prijateljima u ime naše zajednice izražavam iskrenu kršćansku sućut. Zahvaljujem vam za vašu pažnju i ljubav koju ste iskazivali pokojnoj s. Janji za života, a na osobit način kad se više nije mogla kretati. Radovala je se vašim posjetima, telefonskim pozivima. S vama je dijelila vaše radosti i žalosti. Vjerujem da će te u vašim srcima i dalje čuvati uspomenu na dragu vam Sestru i tetu. Hvala vam što ste došli ispratiti ju na vječni počinak.

Zahvaljujem Vama Časna majko i vašim sestrama savjetnicama s. Anđi i s. Anđelini što ste sestri Janji bili podrška i ohrabrenje u njezinim bolima i trpljenjima, te što došli podijeliti s nama ove trenutke oproštaja.

Zahvaljujem svim sestrama u Provinciji, na osobit način sestrama u samostanu sv. Josipa i Domu sv. Josipa koji su joj dugi niz godina pomagali u svim njezinim potrebama, a na osobit način u zadnjim danim njezina života. Gospodin neka svima obilato uzvrati.

Vama Gospodine Župniče, a uz vas i braći svećenicima zahvaljujem što ste danas slavili Svetu misu za dušu pokojne sestre Janje i s nama zajedno molili.

Sestrama koje djeluju u samostanu Doloroza u Čardaku i svima vama koji ste na bilo koji način dali svoj doprinos oko organizacije ispraćaja sestre Janje na vječni počinak iskreno zahvaljujem.

Gospodin neka svima uzvrati stostruko na zemlji, a na nebu život vječni.

Pokoj vječni daruj joj Gospodine!“

Svoju sažalnicu uputio je nadbiskup Vrhbosanski u miru kardinal Vinko Puljić. Sažalnicu Kardinala Puljića prenosimo u cijelosti:

„Mnogopoštovana s. Provincijalko!

Po ljudski gledano, primio sam tužnu vijest da je s. Janja umrla, a očima vjere, vidimo da je Gospodin pozvao s. Janju u svoje vječno svjetlo. Ona je svoje čistilište na zemlji prošla, zato molimo da je Gospodin zagrli svojom Božanskom ljubavlju i nagradi za sve ono služenje koje je u životu ostvarila. Zato se s vama udružujem u molitvi za njezinu dušu. Bogu zahvaljujem da smo imali s. Janju, koja nam je toliko s ljubavlju radila, te nas tolike hranila. Hvala Ti Bože za život sestre Janje.

Kako sam izvan BiH, nemam velike mogućnosti se javiti, osim ovim putem, pa Vama osobno i svim sestrama, kao i ožalošćenoj rodbini, daljnjoj i bližoj upućujem najiskrenije izraze kršćanske sućuti. Uz izraze sućuti zazivam obilje Božjeg blagoslova i srdačno pozdravljam!

kard. Vinko Puljić, nadbiskup u miru“

Nakon Mise zadušnice povorka se uputila prema sestrinskom groblju na „Dolorozi“ u Čardaku, gdje je položeno tijelo s. Janje i gdje s ostalim našim pokojnim sestrama čeka uskrsnuće mrtvih.

s. M. Ljilja Marinčić