SARAJEVO: U srijedu, 24. listopada, u samostanu "Egipat" sestre Služavke Malog Isusa proslavile su svog zaštitnika sv. Rafaela i dan utemeljenja Družbe. Slavlju je prethodila devetnica svetom Rafaelu, koju je i ove godine izdala Provincijska uprava sarajevske provincije sestara Služavki Malog Isusa. Devetnica nosi naslov: "Stadlerovi poticaji na putu vjere". Sestre su ponovno posegnule za duhovnom baštinom koju im je ostavio Utemeljitelj – sluga Božji nadbiskup Stadler – dopuštajući da Stadlerova riječ odjekne u njihovoj nutrini. Dok su slušale što im otac Utemeljitelj govori o vjeri spontano se nametnulo pitanje: da li je naša vjera na tragu Stadlerove vjere? Posljednja tri dana devetnice sestre su iz sarajevskih zajednica, zajedno sa vjernicima, u sarajevskoj katedrali organizirale trodnevnicu od 17. do 18 sati, a vrhunac trodnevnice bila je sveta misa. Na trodnevnici je zapažena prisutnost vjernika i oduševljenost Stadlerovim govorom o vjeri.

Tako duhovno pripremljene sestre su dočekali svetkovinu arkanđela Rafaela. Misno slavlje u samostanskoj kapelici predvodio je u 17,00 sati kanonik Vrhbosanske nadbiskupije i prepošt kaptola – preč. Pero Pranjić – uz koncelebraciju otpravnika poslova Apostolske nuncijature u BiH – mons. Mauro Lalli – i vlč. Ivice Kuprešaka koji svakodnevno slavi euharistijsko slavlje u samostanu „Egipat“. Uz sestre Služavke Maloga Isusa iz svih sarajevskih zajednica i djecu iz Stadlerova dječjeg doma "Egipat" slavlju su nazočile sestre franjevke i prijatelji samostana. 

Na početku propovijedi preč. Pranjić je kazao: "Nisam se izgovarao, niti izmotavao da Vam budem na usluzi, zato što ste jedina redovnička zajednica, koja je u Bosni i zamišljena i rođena i odnjihana." Podsjetio je zatim na važnost izbora arkanđela Rafaela za zaštitnika Družbe, te dodao: "Izbor toga datuma, namjeran ili slučajan, je savršen. Naime, Josip Stadler upravo je htio imati redovnice, koje će pomagati sirotinju, moliti i liječiti, a za to im treba pomoć s neba. I to ne bilo koga, nego ni manje ni više nego pomoć arkanđela Rafaela." Preč. Pranjić je nadalje poručio sestrama: "Zahvalite, sestre, danas sv. Arkanđelu Rafaelu za svu onu pomoć, koju je od početka učinio i vašem dragom Utemeljitelju, cijeloj vašoj zajednici, za sve ono životno tkanja kroz već 122 godine. I budite ponosne što ste izabrale takvog zaštitnika, jer je to bio smišljeni, probrani i Bogom nadahnuti izbor. […] Vi, sestre u sve tri provincije, i danas ste na putu i to gorem, težem i neizvjesnijem nego je bio onaj Tobijin kad je krenuo tražiti Saru. A kako je tek danas strašan onaj isti pakosni zloduh, zatornik, 'čovjekoubojica od početka', kako ga je Krist nazvao (Iv 8,44). Međutim, ne možete na započetom putu stati, a da ne idete, kao što je Tobija morao ići. Puno je toga pred vama nepoznato, nesigurno, neizvjesno! Pa bilo je i pred Tobijom, no on je slušao oca. A Vas, sestre, šalje „malom Isusu“ tj. ostavljenima, siromašnima, bolesnima, ne neki zemaljski otac […], vas šalje Otac nebeski. Zar smijete odbiti danas taj poziv i ne izvršiti to poslanje! Pa to je, drage sestre, vaša karizma, a što u redovničkoj ustanovi ima vrednije i svetije od karizme?" Na kraju svoje propovijedi preč. Pranjić je poručio sestrama: "Kadgod nešto započnete, kadgod ste u nevolji, kad više nemate nimalo snage pa klonete, ali još dišete, onda juriš na Rafaela. On i može i hoće pomoći, nije vas kroz 122 godine iznevjerio, biti će uz vas i još barem nove 122 godine!" 

Nakon dirljive propovijedi sestre i djeca iz Stadlerova dječjeg doma "Egipat" nastavili su euharistijsko slavljenje pjesmom i molitvom. Nakon misnog slavlja uslijedilo je zajedništvo kod obiteljskog stola. Pri kraju zajedničkog druženja djeca su izvela predstavu o arkanđelu Rafaelu i nadbiskupu Stadleru.