Slavlje Sv. Ane u samostanu „Egipat“
Priprema za slavlje sv. Ane započela je u samostanu „Egipat“ devetnicom, baš kao što je to činio Otac Utemeljitelj sestara Služavki Maloga Isusa – sluga Božji nadbiskup Josip Stadler. Na sam dan sv. Ane okupilo se dvadesetak sestara Sarajevske provincije na čelu s provincijskom glavaricom s. M. Ana Marijom Kesten koja je tog dana slavila imendan. Posebna radost bila je prisutnost dviju sestara misionarki s Haitija s. M. Liberije Filipović i s. M. Ane Uložnik. Misno slavlje u samostanskoj kapelici u 11:30 sati predslavio je dr. vlč. Michele Capasso – ravnatelj Nadbiskupijskog misijskog međunarodnog sjemeništa „Redemptoris Mater“ u Vogošći, s kojim su došla tri bogoslova iz sjemeništa „Redemptoris Mater“. Misno je slavlje uzveličao svojim pjevanjem zbor sestara pod ravnanjem s. M. Marinele Zeko.
U prigodnoj propovijedi vlč. Michele je progovorio o Božjoj Riječi od koje je živjela sv. Ana. Kazao je da bez odnosa sa Riječi Božjom sv. Ana ne bi imala otvorene oči da vidi Božja djela i da čuje Božju Riječ. Kada se sv. Ani kao nerotkinji rodila mala Marija, ona je to prepoznala kao čisti Božji dar. Ustvrdio je da je kod nas često problem u tome što mi gubimo iz vida potrebu oduševljavanja za Božja djela. Može se čak dogoditi da se naviknemo na Božja djela, pa kada se u našem životu događaju čuda onda se to gleda kao nešto uobičajeno. Upirući pogled u svetu Anu ustvrdio je da je trpljenjem zbog toga što je bila nerotkinja, ali je zajedno sa sv. Joakimom bila pripravljena za dolazak Marije. Ustvrdio je da kada Bog želi dati neke posebne darove, uvijek nas sprema križem, problemima i poteškoćama. Naš je problem što mi mislimo da trebamo riješiti problem s našim snagama. No, ima događaja koje treba čekati. Moramo dopustiti da Gospodin djeluje, više negoli naš razum. Na kraju će se po plodovima prepoznati tko je živio po Božjoj volji. Pri koncu propovijedi vlč. Michele je kazao da nas sv. Ana potiče da tražimo dar strpljenje sa samim sobom, sa sestrom i bratom, te da činimo male žrtvice! Podsjetio je da kada nam Bog želi dati neke velike darove, On ih upakira u križ. Takav dar mogu prihvatiti samo ponizni. Stoga, je potaknuo od sv. Ane moliti milost poniznosti jer je ona zajedno sa sv. Joakimom bila ponizna.
Nakon propovijedi nastavljeno je sa misnim slavljem, a nakon misnog slavlja uslijedilo je slavlje kod obiteljskog stola.
s. M. Ljilja Marinčić