U spomen-pohodu na Jazovku za sve nevino ubijene žrtve u II. Svjetskom ratu i poraću 1945. 22. lipnja 2022. sudjelovala je s. Marija Banić, vrhovna glavarica Družbe, s. Emanuela Pečnik, provincijska glavarica i s. Viktorija Predragović. Stigavši do Sošica, u molitvenom hodu s okupljenim narodom išle su do same jame Jazovke. Misu zadušnicu kod samog mjesta stratišta predslavio je mons. Vjekoslav Huzjak, bjelovarsko-križevački biskup. U euharistijskom zajedništvu sa svim svećenicima, Božjim narodom i sa sestrama koje djeluju u Krašiću,  ujedinile su se u molitvi pred Bogom da bi svi postali jedno. Svaki ovakav događaj budi u srcima potrebu za čišćenjem spomena. Kristova žrtva daje odgovor i smisao svakoj ljudskoj patnji, svakoj nevinoj žrtvi za koju čovjek nema odgovora. Kristova nevina žrtva uvijek iznova poziva svakog vjernika na osobno propitkivanje i mijenjanje samoga sebe.

U svojoj propovijedi biskup Huzjak istaknuo je:

Oni su stradali da bismo se mi danas mogli okupiti na Jazovki, ili drugim takvim mjestima diljem Domovine gdje su ljudi stradali, da bismo mogli u miru Gospodinu prikazati žrtvu. Njima je to bilo uskraćeno, bilo im je oduzeto dostojanstvo, i ljudsko i kršćansko. To im dostojanstvo vraćamo mi prikazujući ih na oltar i moleći za njih Bogu.(…) Tim žrtvama treba dati njihovo mjesto u našim srcima i savjestima, u našoj molitvi, i našemu društvu i povijesti našega naroda i Domovine, treba im dati dostojan ukop, poručujući da zlo ne može nikada donijeti dobro.(…) Molimo i za počinitelje ovog i drugih takvih zločina, da bi se obratili. Oni koji su izvršavali to zlo i oni koji su odlučivali bili su ispunjeni strahom; opteretili su svoje živote i savjesti, kao i svojih nasljednika, zlom i strahom. Krist nas zove da pomognemo ljudima osloboditi se od zla, grijeha, jedino se tako može ići naprijed.

Osobit razlog zbog kojeg su se u 32. spomen-pohod uputile naše poglavarice je i stradanje naše s. Gaudencije  Šplajt. U knjizi Služavke u domu Očevu o stradanju s. Gaudencije piše: Nakon oslobođenja grada Zagreba po JA, u svojstvu časne sestre pomoćnice dječjeg doma na Antunovcu, stupila u vezu s razbijenim ustaškim banditima, oglašenim narodnim neprijateljima i pomogla im da se sakriju od narodnih vlasti i da izbjegnu odgovornost pred narodnim sudom, dajući im hranu, novac i odijelo i pružajući im utočište u dječjem domu Antunovac, počinila krivično djelo služenja okupatoru i pomaganja ustašama, narodnim neprijateljima te se osuđuje na kaznu smrti strijeljanjem. Tako je časna sestra Gaudencija završila u Jazovki.

Krv mučenika sjeme je novih kršćana, ta slavna Tertulijanova izreka još jače zvuči danas. Neka po pšeničnom zrnu  s. Gudencije Šplajt u Družbi danas nikne puni klas novih članica.

s. Emanuela Pečnik