U sarajevskoj prvostolnici obilježen je 8. studenog 2019. godine spomen na prvog vrhbosanskog nadbiskupa slugu Božjega dr. Josipa Stadlera, euharistijskim slavljem u večernjim satima, koje je predslavio  mons. dr. Slađan Ćosić, generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije uz suslavlje preč. Mate Majića, katedralnog župnika i vlč. Milenka Krešića duhovnika bogoslova VBS-a.

Kao priprava za Misno slavlje molila se Gospina krunica u duhu sluge Božjega Josipa Stadlera, čovjeka u molitvenoj i sakramentalnoj misiji za jačanje vjere u Crkvi. Na molitvu i Misno slavlje okupili su se vjernici grada Sarajeva, bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa, hodočasnici župe Imena Marijina iz Gromiljaka predvođeni sestrom Jelenom Jovanović, zatim sestre Služavke Maloga Isusa iz Sarajeva, kojima se pridružila časna Majka s. Marija Banić, vrhovna glavarica sestara Služavki Malog Isusa iz Zagreba i njena zamjenica s. Anđa Vranješ.

Na početku Misnog slavlja sve nazočne, posebno hodočasnike iz Gromiljaka pozdravio je preč. Mato Majić, katedralni župnik i kazao nakanu mise za proglašenje blaženim sluge božjeg nadbiskupa Stadlera i na nakanu sestara Služavki Malog Isusa.

Misna čitanja pod Svetom misom čitali su hodočasnici iz Gromiljaka, te animirali liturgijsko pjevanje.

U prigodnoj propovjedi mons. Slađan tumačeći Riječ Božju usporedio je nadbiskupa Stadlera sa Upraviteljem iz Evanđelja.  Kazao je da sluga Božji Josip Stadler kao Božji apostol, odano je i vjerno služio Bogu te je mudro upravljao ovom mjesnom Crkvom, koja je prolazila kroz posebno složena i teška vremena. Hrabro je prihvatio povjerenu mu službu upravljanja, koju je obavljao oslanjajući se nadasve na Božju milost. Upravo zato, bio je gospodar svojih djela, koja su uvijek bila upravljena na proslavu Boga i dobro čovjeka, posebno malenih, siromašnih i onih kojima je potrebna ljudska i kršćanska pomoć. Mons. Slađan također je ukazao na skromni i siromašni život nadbiskupa Stadlera, do te mjere da ništa materijalno nije imao ostaviti iza sebe. Sve što je imao već za života je dijelio drugima, posebno malenima i siromašnima. Ali, upravo zato, ostavio je iza sebe veliko duhovno bogatstvo.

Završavajući propovijed potaknuo je sve nazočne da zajedno mole da se Bog, Gospodar svega vidljivoga i nevidljivoga, udostoji proslaviti svog predanog slugu nadbiskupa Stadlera čašću oltara kako bi njegov životni primjer i djela svima nama bio snažan poticaj, da vjerno služimo Kristu i braći, te da nam Gospodin svima pomogne rasti iz ovakva primjera.

Po završetku popričesne molitve, svi su se okupili oko groba sluge Božjega Stadlera te izmolili molitvu na nakanu proglašenja blaženim nadbiskupa Stadlera, a zatim nastavili moliti na sve ove, kao i osobne nakane na Euharistijskom klanjanju koje je redovno svakog petka nakon svete Mise u katedrali.

s. M. Manda Pršlja