Dan nakon velikog blagdana Srca Isusova, na dan Presvetog Srca Marijina, uoči Dana Gospodnjega i proslave Božjeg ugodnika svetog Antuna, 12. lipnja 2021. u provincijskoj kući, samostanu sv. Ane u Splitu, s početkom u 9, 30 sati, održan je susret sestara predstojnica Splitske Provincije sv. Josipa. Na susretu je sudjelovalo 17 sestara na čelu s vrhovnom glavaricom s. M. Marijom Banić i provincijskom glavaricom s. M. Terezijom Pervan.

Radosni sestarski susret počeo je okupljanjem već od devet sati. Radost susreta zračio je na licima sestara i pružao odsjaj srca koje se raduje zajedništvu u Kristu i međusobno. Sretne smo i Bogu zahvalne da se dugo očekivani i najavljivani susret sestara predstojnica mogao održati, jer prijašnji planirani termini nisu nam omogućili da se ovaj susret održi, zbog poznatih okolnosti epidemije. Bogu hvala na milosti da se susret mogao održati na zadovoljstvo sestara predstojnica i zajednica koje predvode, na zadovoljstvo cijele Provincije i svih sestara.

   Na početku susreta, nakon uvodne molitve, riječ pozdrava uputila je provincijska glavarica s. M. Terezija Pervan, te zaželjela plodan rad susreta.

 Pozdravnu i uvodnu riječ uputila je zatim  vrhovna glavarica s. M. Marija Banić. Podsjetila je da je iz tiska izašao prijevod dokumenta Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života „Dar vjernosti – radost ustrajnosti. Vrhovna glavarica potaknula je sestre na čitanje i razmatranje, te usvajanje u svakodnevnom životu i ovog važnog crkvenog dokumenta. U dokumentu se donosi da je život posvećenih muškaraca i žena definiran njihovom ustrajnošću i poniznom vjernošću posvećenju. U dokumentu nas papa Franjo potiče da osvježimo i osvijestimo vrijednost života u zajednici koja štiti od individualizma koji nas hoće odvojiti od drugih. Vrhovna glavarica je potaknula sestre predstojnice na obnovu svijesti da su odgovorne za sestre u zajednicama koje predvode. Potrebno je da bdiju nad dnevnim redom i sestrinskom tegom koja ide za kreposnim življenjem. Pozvane su molitvom i primjerom vlastitog života biti poticaj sestrama na zauzeto življenje redovničkog posvećenja, osobnog i zajedničkog. Uloga im je da pomognu sestrama u zajednici da iziđu iz mlakosti i osrednjosti u novi zamah radosnog i predanog življenja za Krista i bližnje.

Glavna tema susreta bila je zajedničko razmišljanje na temu ˝Duh i oblik našega zajedničkog života˝ (IX. Konstitucija naše Družbe). Sestra provincijalka potaknula je sestre na zajedničko razmišljanje, u duhu I. poglavlja naših Konstitucija, koje govori o duhu i obliku našega zajedničkog života. Istaknula je riječi sv. Pavla u poslanici Rim 12, 10-13: ˝Srdačno se ljubite pravim bratoljubljem! Pritječite jedni druge poštovanjem! U revnosti budite hitri, u duhu gorljivi, Gospodinu služite! U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani! Pritječite u pomoć svetima u nuždi, gajite gostoljubivost!˝ 

 Naša sestrinska zajednica, kako donose Konstitucije u IX. poglavlju, ˝ima obiteljski značaj i živi po primjeru Svete Obitelji u Nazaretu. ... Sestrinsku jednodušnost u Kristovoj ljubavi neprestano će hraniti evanđeoskom naukom, liturgijom a napose sv. Euharistijom. ... Sve sestre, a prije svih glavarice, neka promiču duh zajedništva, koji raste iz ljubavi. ... Odnosi među sestrama u zajednici bit će jednostavni, otvoreni i iskreni. Prihvaćaju se kao sestre i poštuju kao Kristove zaručnice. ... Sestre će kuću ili zajednicu kojoj pripadaju smatrati svojim domom.˝

 U zajedničkim  razmišljanjima o ovom  što govore Konstitucije o našem zajedničkom životu istaknuto je:

- Opaža se potreba da se poradi na poboljšanju odnosa među sestrama, da naši svakodnevni međusobni odnosi budu više ljudski i redovnički, da se pripazi na kulturu govora i ophođenja jedna s drugom, na duh evanđeoske ljubavi jedna prema drugoj.

- Primjer našeg dobrog zajedničkog života, naša osobna radost i oduševljenost Kristom i molitva najbolja su preporuka mladima da se odazovu na Kristov poziv i dođu k nama.

- Sve više sestra je bolesno i iscrpljeno, i potrebna im je pomoć i poštovanje. Uz to  treba paziti da svaka sestra, koliko može, i koliko joj zdravstveno stanje dopušta, dadne sve od sebe, da prihvati zaduženja u zajednici prema svojim mogućnostima, uz apostolat molitve i spasonosnog trpljenja. Ne bježimo u ˝komotnost˝ i ˝izolaciju˝. Budimo strpljive jedna s drugom.

- Radujmo se jedna drugoj. Naše zajednice neka budu uistinu mala nazaretska obitelj.

- Gajimo gostoljubivost u susretu s onima koji dolaze na vrata naših samostana i navrate u našu zajednicu. Neka u susretu s nama i među nama osjete ˝miris˝ Božje ljubavi i dobrote˝. Budimo otvorene za duhovne i tjelesne potrebe braće ljudi oko nas.

 Provincijska glavarica je najavila sestrama da se planira obilježiti Dan Provincije početkom rujna zajedničkim hodočašćem u svetište sv. Josipa u Karlovac i u Krašić. Slavlje redovničkih zavjeta i jubileja bit će za Veliku Gospu u Solinu.

Slijedilo je Izvješće provincijske ekonome s. M. Salutarie Đule, koja je dala presjek materijalnog poslovanja kroz rekonstrukciju, obavljenih i planiranih, radova u pojedinim našim samostanima. Izvijestila da je pitanje našeg samostana u Dobroti u Boki kotorskoj u fazi rješavanja imovinsko-pravnih odnosa pripadajućeg joj zemljišta. Izvijestila je ostavštini pok. gđe Jelisave iz Opuzenu-njezinu stanu Provinciji, o realizaciji iznajmljivanja prostora u samostanu u Omišu u kojem su bili smješteni štićenici osobe s invaliditetom, za potrebe gradskog dječjeg vrtića: o radovima na sanaciji prizemnih prostorija od poplave u Kaštel Kambelovcu; o radovima u samostanu u Metkoviću i u Košutama. Posebno se zadržalo na pitanju kako riješiti budućnost prostora samostana u Sutivanu, dijela soba u kojima su bile smještene starice i male kućice koja služi za odmor sestara, o čemu će se tražiti rješenje, kao i traženje rješenja za potrebnu rekonstrukciju kuće samostana u Šestanovcu.

Nastavilo se zajedništvom za obiteljskom stolom u samostanskoj blagovaonici. Nakon osvježenja nastavilo se radom. Nastavljena je rasprava s prijedlozima za poboljšanje našeg zajedničkog života s planovima za našu sretniju i bolju budućnost.

Završnu riječ izrekle su provincijska i vrhovna glavarica, sa željom da istinski zaživimo i osvježimo milosnim duhom naše sestrinsko zajedništvo, kako bi svi koji nas vide mogli u nama prepoznati Kristovu blizinu i prisutnost, i da bi na našim licama vidjeli i prepoznali ˝gle kako se ljube˝, ˝gle kako su se u Krista zaodjenule˝.

 s. M. Maneta Mijoč