U srijedu, 30. svibnja 2018., u prostorijama Vrhbosanske nadbiskupije u Sarajevu, održan je jednodnevni duhovni susret sestara juniorki Služavki Maloga Isusa, Sarajevske provincije, s magistrom s. M. Ljiljom Marinčić, a voditelj je bio mons. Ratko Periće, biskup iz Mostara.

Susret je započeo u jutarnjim satima, molitvom Srednjega časa, nakon čega je pročitano prvo poglavlje starozavjetne knjige o Ruti, povijesnom događaju iz doba židovskih Sudaca, više od tisuću godina prije Krista. U drugom susretu pročitana su i druga tri poglavlja zadana sestrama na razmatranje prema konkretnim uputama. Sestre su, vođene biskupovim pitanjima, razmišljale, s olovkom u ruci, o glavnim crtama ljudskoga, uljudnoga ponašanja, te ulozi i mudrosti koje se zamjećuju kod glavnih likova Knjige, Noemi, Rute i Boaza. U tome su osobito čitale providnosnu ruku Božju koja je Rutu poganku ne samo uvela u  Božji narod i u Sveto Pismo nego i u samo rodoslovlje Isusa Krista (Mt 1,5). Napose je bilo poučno kako se i sestre juniorke mogu ugledati u vjernost, poslušnost i poniznost koju je Ruta pokazivala prema Noemi želeći sreću narodu u koji je pristupila.

Obogaćenje novim spoznajama i savjetima biskupovim, sestre su se u sarajevskoj prvostolnici punoj vjernika u 18.00 sati, pridružile Euharistijskom slavlju koje je, uz desetak svećenika, predvodio biskup Perić. U početku biskupa, svećenike i vjernike pozdravio je prečasni Marko Majstorović, župnik i naznačio da tim slavljem započinje devetodnevna priprava župne  zajednice za proslavu svetkovine Presvetoga Srca Isusova, kojemu je posvećena i Vrhbosanska nadbiskupija 1882., i katedrala 1889. godine. Svetu je Misu pjesmom pratio katedralni zbor iz Mostara pod ravnanjem don Nike Luburića.

Biskup je u propovijedi govorio kako nam medicina kazuje da se nakon začeća prvi od organa razvija ljudsko srce, koje prokuca početkom 3. tjedna. Nije to Bog tako učinio samo da srce omogući život cijelom organizmu, nego i zato da pokaže da je začeto čedo plod ljubavi roditelja, a osobito ljubavi Božje, ljubavi kojoj je središte samo srce. Biskup je napose naveo kakvu je primjernu pobožnost očitovao Sluga Božji Josip Stadler, od svojih bogoslovskih do nadbiskupskih dana: on je pozvao i svećenike i vjernike pod zastavu Presvetoga Srca Isusova i pod tim stijegom ubirao obilne plodove u svome 38-godišnjem nadbiskupskom djelovanju sa svećenicima i vjernicima. Jedan mu je od plodova bilo i osnivanje Družbe Služavki Maloga Isusa, kojoj je namijenio zadaću u službi siromašnih, nemoćnih, napuštenih.        

U molbenicama vjernika cijela je katedrala molila da Presveto Srce blagoslovi i vodi sve pastire naše mjesne Crkve, redovnike i redovnice, i ostale vjernike, u poslušnosti i predanju po uzoru na velike likove iz povijesti Izabranoga naroda i Crkve.

rp/s.j