Susret sestara juniorki u privremenom sjedištu Vrhovne uprave Družbe

U petak 04. lipnja 2021 godine privremeno sjedište Vrhovne uprave Družbe Sestara Služavki Malog Isusa u Zagrebu posjetile su sestre juniorke zagrebačke, splitske i sarajevske provincije u pratnji svojih odgajateljica. Nakon srdačnog pozdrava sa vrhovnom poglavaricom Družbe časnom Majkom s. M. Marijom Banić i zamjenicom vrhovne poglavarice i pročelnicom za odgoj u Družbi s. M. Anđom Vranješ, te ostalim sestrama u Vrhovnoj upravi započeo je sastanak časne Majke s. Marije Banić sa sestrama juniorkama.

Sastanku su prisustvovale iz zagrebačke provincije s. M. Zrinka Šutalo i s. M. Snježana Bjelobrk, iz splitske provincije s. M. Antonija Čobanov, s. M. Milana Žegarac i s. M. Tajana Andrle, te iz sarajevske provincije s. M. Nikolina Džavić, s. M. Mihaela Martinović, s. M. Rita Oborović i s. M. Pia Pilić. Sestre juniorke su Vrhovnu upravu Družbe posjetile zajedno sa svojim odgajateljicama, s. M. Viktorijom Predragović (ZG), s. M. Marinom Žuljević (ST) i s. M. Ljiljom Marinčić (SA).

Na samom početku časna Majka je još jednom sve sestre pozdravila i izrazila svoju radost zbog zajedničkog susreta i mogućnosti međusobnog osvrta na redovnički hod u našoj Družbi i sveopćoj katoličkoj Crkvi. Za tu prigodu pripremila je izlaganje o posljednjem dokumentu „Dar vjernosti – radost ustrajnosti“ koji je izdala Kongregacija za Ustanove posvećenog života i Društva apostolskog života. Tijekom susreta sestre su na osnovi dokumenta razgovarale i razmišljale o sljedećim temama:

Procesi izgrađivanja identiteta

„Zapažamo kako je upravo danas u ovom dramatičnom trenutku naše povijesti na ispitu i naša vjernost, naša ljubav, naša vjera i pouzdanje u Boga. Stoga je potrebno ponovno otkriti temelj i identitet vlastitog poziva“, rekla je s. Marija. Bog nas je stvorio kao žene, krštenjem smo postale ljubljena djeca Božja, a nakon krštenja je poziv na Bogu posvećeni život – najveći dar – koji smo od Boga primili. „Ako smo svjesni tko smo, što smo, sve krize i poteškoće kojih ima neizbježno mogu postati mjesto čišćenja, preobrazbe i mudrost kroz potrebno iskustvo milosti koja omogućuje poslušnost pozivu“.

Potamnjenje vjere

Nije problem u našim ograničenostima i slabostima, nego je problem naše nepovjerenje u Božju vjernost koja nas podržava i na koju možemo računati. Kada prestajemo živjeti u Božjoj prisutnosti, raste naše nepovjerenje u Božju vjernost i time raste i nepovjerenje u samoga sebe, zatim nahrupe drugi „idoli“ koji ostavljaju veliku egzistencijalnu prazninu koja nas vodi u tamu vjere.

Način razumijevanja i življenja posvećenog celibata i nepostojanost u vjernosti

Svijet danas otvoreno promovira i veliča užitak i traži neograničenu slobodu osobito u polju čuvstvenog i seksualnog života. Ako Bogu posvećena osoba nema izgrađen identitet u velikoj je opasnosti da poklekne duhu svijeta i usredotoči se samo na samoga sebe i zadovoljenje svojih želja i potreba. Postepeno se javlja nezadovoljstvo, gubi se smisao posvećenog celibata i osjećaj pripadnosti zajednici jer se smatra da svaka pripadnost osiromašuje, odnosno predstavlja prepreku slobodi. Darivanje samoga sebe u nasljedovanju Gospodina predanje je života iz ljubavi, ali danas se čini da je to darivanje samo na određeno vrijeme, s ograničenim rokom trajanja. Naime u današnje se vrijeme na krhkost veza ne upozorava kao na nešto čemu treba doskočiti, već se često opisuje kao evolucijski znak naše civilizacije.

Značenje veze usmjeravane pravilima

Posredovanja ustanovâ i pravilâ u posvećenom životu potiču nas da promatramo sebe same kao braću i sestre koje povezuju veze bratstva i sestrinstva. Individualizam i takozvani paralelni putovi često utiru put napuštanju ustanove. Prenaglašavanje individualnosti priječi da se vlastita dobrobit vidi u ovisnosti o dobrobiti zajednice, odnosno o jačanju dosljednosti svih u vjernosti nasljedovanja jednoga pravila.

Odnos s vremenom i prostorom

Znati upravljati vremenom znak je zdrave autonomije i prema tomu zrele sposobnosti izbora. Ne treba među posvećenim osobama s jedne strane podcjenjivati velik broj onih na rubu izgaranja (burn out) i s druge strane ništa manji broj onih koji se, praktički sasvim besposleni, oglušuju o pravilo rada. Obje se pojave itekako susreće u posvećenom životu. Posvećene osobe sklopile su savez s Bogom i sa svojom braćom i sestrama. Stoga vrijeme u kojem žive jest vrijeme koje se živi u savezu s vjernim Svjedokom, Isusom Kristom (usp. Otk 3,14), Onim koji će od njih tražiti također da polože račun o vremenu.

Teški međuljudski odnosi u zajednici

Tamo gdje se međuljudski odnosi svode na formalno uzajamno poštovanje, na susrete kojima je jedina svrha služba koju se obavlja, na točke dnevnog reda; tamo gdje se zajedničke susrete doživljava samo kao neku obvezu koju se mora ispuniti, a promjene u svakodnevnoj rutini promatra kao prijetnje mirnom životu, stvaraju se preduvjeti za postupno obezvređivanje bratstva. Ne treba stoga čuditi da začetke napuštanja treba tražiti, zapravo, u udaljavanju od vlastite zajednice.

Iskustvo samoće

Samoća se pretvara u izoliranost kada dovodi do »sklanjanja u vlastite sigurnosti i udobnosti, do nezainteresiranosti za živote drugih, do podjela u straničarske skupine. S druge strane samoća postaje plodna kada je nastanjena prisutnošću Boga kojem se predalo vlastite živote te prisutnošću braće i sestara koji nam pomažu izići iz sebe kako bi se ponovno otkrilo dar drugoga.

Odnos prema digitalnom svijetu

Svijet komunikacija može nam pomoći proširiti vlastita znanja ili, naprotiv, odvesti nas na pogrešan put. Želja za digitalnom povezanošću može imati za posljedicu da se izoliramo od naših bližnjih, od onih koji su oko nas. Ne može se k tomu izbjeći pitanje o vrsti veza koje se uspostavljaju medijskom komunikacijom, koja je sve raširenija i učestalija i u našim zajednicama. U porastu su oblici psihološke ovisnosti koji otvaraju put prema drugim vrstama nedaća i slabosti: »Digitalni mediji – primjećuje papa Franjo – mogu ljude izložiti opasnosti ovisnosti, izolacije i postupnog gubitka doticaja s konkretnom stvarnošću, onemogućujući razvoj autentičnih međuljudskih odnosa.

Odnos prema moći i posjedovanju

Prisutni u svakom ljudskom odnosu, »često nam se isprječuju na našem putu žeđ za moći i svjetovni interesi«. »Čak i oni koji se odlikuju čvrstim doktrinarnim i duhovnim uvjerenjima često podliježu načinu života koji dovodi do navezivanja na materijalne sigurnosti ili želje za stjecanjem moći i ljudske slave pod svaku cijenu, namjesto da daju život za druge u svojem poslanju.«

Na koncu susreta sestre su se složile kako je svojevrsni garant za radostan i uspješan redovnički život u ustrajnoj molitvi i traženju Božje volje koja donosi istinsku slobodu srca. Zajedništvo sestara koje se međusobno potiču na radosno nasljedovanje Krista, darivajući se bez računice, Bogu na slavu i spasenje duša.

Susret je završio zajedničkim ručkom i druženjem oko obiteljskog stola nakon kojeg su sestre juniorke zajedno sa svojim sestrama magistrama posjetile samostan „Betlehem“ na Kraljevcu gdje su neke provele i svoj Novicijat. U poslijepodnevnim satima sestre su se uputile prema Duhovno-obrazovnom centru „Marijin dvor – Lužnica“ gdje su sudjelovale na godišnjem susretu sestara sa privremenim zavjetima.

s. M. Pia Pilić

Prvi i drugi dan susreta sestara juniorki svih družbi u Lužnici

Prvog dana susreta sestara s privremenim zavjetima u Lužnici, u petak poslije podne 04. lipnja 2021 godine okupilo se šezdesetak sestara juniorki predvođene svojim odgojiteljicama.  Zajednički susret i radost susreta bile su najsnažniji govor. U cijeli susret uveo nas je uvodnim nagovorom o. Ivan Ike Mandurić, SJ. Sutradan, u subotu, 5. lipnja 2021. godine, pater Ike je u svojim predavanjima govorio o vjernosti i ustrajnosti naglasivši kako je vjernost milost, Božja osobina koja u sebi nosi tajnu radosti, dok je ustrajnost više aktivna dimenzija koja ovisi o tome što i kako mi radimo. Nadalje, istaknuo je kako je apsolutno sve, zvijezde, vrijeme, Trojstvo… za nas te kako i mi, kao redovnice, sve svoje moramo predati Bogu jer svo naše vrijeme, talenti, padovi i uspjesi, odmor i rad, grešnost i svetost pripada Njemu te kako kao redovnice moramo za sobom „srušiti sve svoje mostove i zapaliti sve brodove svoje sigurnosti“ predajući svoj život i sebe Njemu bez ikakvog pridržaja. Življenje redovništva Pater je usporedio s ratištem na koje se ne odlazi kako bi se vratili „kao iz frizerskog salona“ već kako bi na njemu bili ranjeni i umrli jer ljubav, kao što nam je Isus pokazao u svojoj smrti na križu, ne daje nešto da bi nešto drugo dobila već naprotiv, uvijek želi dati još više od svega što ima. Osim kroz predavanja Patera, tog dana,  Boga smo susreli i u zajedničkoj molitvi te u slavljenju svete Euharistije kao i međusobnom druženju, dijeljenju iskustava, igri i pjesmi, a dan smo završili klanjajući se Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu.

s. M. Milana Žegarac

Treći dan susreta sestara juniorki svih družbi u Lužnici

„Bez prestanka se radujte“ 1 Sol 5,16

Misao vodilja zadnjega dana susreta i duhovne obnove bila je radost. Pater Ike je istaknuo da je radost kao osjećaj i kao izraz sklada i unutarnjeg zadovoljstva neophodan za naš duhovni i redovnički život. Radost odgaja, stvara, radost naviješta evanđelje. Također pater Ike je istaknuo kako se ljubav prema  samome sebi gasi ako nema radosti, i zato je potrebno uvijek iznova napajati se na izvorima radosti. Njegovati sjećanje, ispitivati se i stalno si posvješćivati ono što je Bog za mene učinio, tražiti Božju volju i razmatrati o tome što je Bog za mene pripravio. Zamka u koju često puta upadnemo je i razmišljanje o budućnosti, ne treba se zamarati učincima, ono što nas treba nositi je „kako posvetiti svijet“. U tome nam je najljepši primjer Blažene Djevice Marije. Promatrati kako ona reagira u običnim životnim okolnostima, u Kani galilejskoj, kad je shvatila da nema vina.

Naš susret je završio svečanim euharistijskim slavljem koje je animirala naša redovnička obitelj. Zahvalne Bogu za susret s Bogom, s drugima i sa svojom dušom, njegovat ćemo ove poticaje da u nama zažive i postanu dio naših života. Dao Gospodin da ovi poticaji u nama urode i donesu stostruko.

s. M. Snježana Bjelobrk