U ponedjeljak, 10. lipnja 2019. u prostorijama Rehabilitacijskog centra "Sveta Obitelj" u Mostaru održan je cjelodnevni susret sestara juniorki Sarajevske provincije Družbe Služavki Maloga Isusa. Susret je organizirala magistra juniorki s. M. Ljilja Marinčić. O uzvišenosti nasljedovanja Krista juniorkama je govorio biskup u Mostaru mons. Ratko Perić.

Susret je započeo jutarnjim Misnim slavljem, koje je u sestarskoj kapelici predslavio don Pero Miličević, biskupov tajnik. Na početku je don Pero rekao, iako dolazimo iz različitih krajeva, imamo istog Oca Nebeskoga i istu duhovnu Majku – Mariju, kojoj je posvećena mostarska katedrala. Podsjetio je da nismo uvijek dostojna Marijina djeca, ali se Majka Crkve zauzima za nas kod milosrdnog Oca.

Oko 9.00 sati počeo je susret s temom: Uzvišenost redovničkog života – siromaštvo, kako ga predstavlja koncilski Dekret o redovništvu Perfectae caritatis, br. 13. Razmatranja su nastavljena u 11.00 i u 14.30. Navodimo neke misli:

Dragovoljno siromaštvo – koje II. Vatikanski sabor naglašava jest svjesno i namjerno prihvaćanje siromaštva kao takva. Glavni motiv takve odluke jest nasljedovanje siromašnoga Krista od njegova rođenja do smrti. Biskup nam je usmjerio pogled na Isusa koji je ne samo živio siromašno, nego je bio simpatizer sirotinje. Redovnica treba biti ponosna što je dragovoljno siromašna.
Stvarno siromaštvo – jest ono koje se očituje već time što o nekome ovisimo. No, siromaštvo poradi Krista podrazumijeva da članovi budu siromašni doista i stvarno, materijalno i u duhu, živeći u nadi da je njihovo blago na nebu. Oni koji zavjetuju evanđeosko siromaštvo pokazuju da ne ovise o materiji, nego o Bogu. Biskup je spomenuo da ne smijemo nikada izgubiti iz vida ove tri vjerske istine u životu: Bog nas je stvorio; Bog nas uzdržava i Bog će nas suditi u vječnosti. Svima nam je stati pred sudište Božje.
Zajednički zakon rada – po svetim zavjetima sestra pripada zajednici i zajednica sestri. Kao što je potreban zajednički rad, tako je potrebna i zajednička sestarska rekreacija. Naime, zajednica ima pravo i na naš rad i na našu šalu i osmijeh. Ona koja se bez razloga izmiče zajedničkoj rekreaciji, ustvari je zajednici ukrala samu sebe. Podsjetio je na primjer bračnoga para Ananije i Safire (Dj 5,1-11) koji su od utrška imanja nešto zadržali za sebe, a prijavili da su sve dali. Eto krađe, eto laži! Ne zna se što je pogubnije za jednu zajednicu.
Baština – Koncil podsjeća da se svaka redovnica, prema svojim konstitucijama, može odreći baštinskih dobara bilo onih već stečenih ili onih koje bi mogla steći.
Siromaštvo koje se razdaje – Sabor također govori o svjedočenju siromaštva, ne samo kod pojedinaca nego i cijele zajednice, družbe. Takvo se svjedočanstvo pokazuje kada družba ima sluha za potrebe misija, siromaha i cijele Crkve. Istina, kao pojedinci ne možemo novčano pomoći siromasima, ali im možemo pokloniti dio vremena, pružiti lijepu riječ, moliti za njih.
Međupomoć – U ovaj sklop ide i razvijanje osjećaja za potrebe drugih redovničkih kuća iste zajednice. Ne dopustiti da jedne oskudijevaju, a druge obiluju.
Suvišak – oslanjajući se na riječi Sabora dobro je imati kuće i sve potrebno u njima. Ali valja izbjegavati svaku – pa i prividnu – raskoš ili gomilanje materijalnih dobara.

Nakon biskupovih nagovora, sestre su juniorke ostale u zajedničkom razgovoru i molitvi sa svojom magistrom. Pustile su da pred licem Božjim i pred Marijom odjeknu u njihovoj nutrini koncilske riječi, kako bi s Božjom pomoću donijele ploda.

s. M. Pia Pilić i s. M. Nikolina Džavić