Danas, 9. studenog u 9 sati, prema pozivu provincijske glavarice s. M. Terezije Pervan, u samostanu „Sv. Ane“ u Splitu, okupile su se kućne predstojnice naših samostana i zajednica.

Program susreta bio je slijedeći: 1. Pozdrav provincijske glavarice s. M. Terezije Pervan, 2. Pozdrav vrhovne glavarice s. M. Anđe  Vranješ, 3. Izlaganje s. M. Milane Žegarac na temu: “Mjere i upute za zaštitu djece i ranjivih osoba“ (dokument Hrvatske redovničke konferencije.4. Sv. Misa.   5. Osvrt na Odluke i Preporuke XX. Redovitog generalnog Kapitula, 6. Razno.                          

Susret je započeo molitvom, te pozdravnim riječima Provincijske glavarice kojim je pozdravila Vrhovnu glavaricu i sve prisutne sestre.

Vrhovna glavarica obratila se sestrama slijedećim riječima, citirajući tekst iz konstitucija: „ Naša sestrinska zajednica ima obiteljski značaj i živi po primjeru Svete Obitelji u Nazaretu. Sve sestre moraju biti povezane ljubavlju koja Djevicu Mariju i svetoga Josipa povezivala s Isusom. Nastojat ćemo dakle, biti jedno srce i jedna duša (Dj. 4, 32). Sestrinsku jednodušnost u Kristovoj ljubavi neprestano će hraniti evanđeoskim naukom, liturgijom, a napose svetom Euharistijom“ (Konstitucije čl.93.)

Draga sestra provincijalka Terezija , drage sestre predstojnice!

U ovoj milosnoj jubilarnoj godini i godini molitve, pozvane smo preispitati svoj posvećeni život po zavjetima, kao i samo poslanje koje nam je zajednica povjerila, te sve uskladiti prema Evanđelju i našim zakonodavnim tijelima: Konstitucija, Direktorija, Statuta, Zaključaka i Odluka XX. Redovitog generalnog Kapitula.

U čl. 80. našieg Direktorija stoji: Naše zajednice trebaju biti domovi molitve, rada i reda, stoga sve sestre trebaju nastojati da u našim kućama i zajednicama vlada ozračje sabranosti i tišine, a predstojnica treba strpljivo i ustrajno brinuti oko toga, jer takvo ozračje uvelike pomaže sestrama da žive u molitvenom raspoloženju i da se mogu zdušno posvetiti svome radu. Iz ove točke Direktorija  proizlaze tri sastavnice ozračja za naše redovničke zajednice, a to su: ozračje molitve, ozračje rada i ozračje reda.

Pred svakim novim danom stoji nam puno neizvjesnosti i nikome od nas  nije znano što Gospodin ima u planu sa svakom od nas i svima nama, te što će Gospodin tražiti od nas. Važno je da uvijek budemo spremne i pripravne izvršiti volju Božju. Da bi je mogli izvršiti, potrebno je naći vremena tiho stajati pred licem Oca nebeskoga i osluškivati Njegov glas i Njegovu svetu volju. Zasigurno ćemo biti Isusove služavke i služavke siromaha, ako nam ne prođe niti jedan dan, kako zajedničkog tako i osobnog susreta s Gospodinom..

Vođene ovom željom i ciljem izvršiti volju Božju po povjerenoj nam službi, stavljeno nam je na srce drage sestre predstojnice, da svojim životom i prema svojim mogućnostima potpomažemo zajedničkom radu, promicanju redovničkog života i djelovanja svake pojedine sestre i cijele zajednice., (Usp. Konst. Čl 200.) jer samo zajedno možemo učiniti lijepa i Bogu mila djela. Krenimo zajedno na taj put već danas, danas na blagdan Lateranske Bazilike- papinske katedrale- koje ja majka i glava svih crkava na svijetu. Svaka Crkva je kuća Božja, kuća u kojoj je Bog uprisutnjen, zahvalimo Bogu da imamo priliku svakodnevno Ga susretati u našim kapelicama, župnim crkvama i učinimo da naši samostani i naša radna mjesta  postanu i budu kuća Božja, u kojoj stanuju naši bližnji, učinimo sestre svoje srce Kristovim hramom u kojem On može i želi boraviti. „Slatki jaram: svakoga ljubiti, nikoga ne mrziti, slobodan biti od svijeta. Bogu jedinom služiti i Njega, najveće dobro uživati.“ (Sluga Božji Josip Stadler)

Nakon pozdravne riječi i upućenih smjernica slijedio je referat kojeg je priredila i vizualno prikazala s. M. Milana Žegarac, na temu : Mjere i upute za zaštitu djece i ranjivih osoba.

Podijelila je sestrama tekst kojeg je svaka grupa imala ponaosob, za diskusiju i rad, po predloženim točkama. Jedna grupa dobila je tekst iz sv. Pisma, druga iz Konstitucija, treća iz Tumača Ustanova i četvrta iz Utemeljiteljevih pisama. Svaka grupa dobila je tri pitanja: 1. Koji dio teksta me najviše dotaknuo? 2. Kakav pokret, osjećaj je u meni izazvao? 3. Na što me Gospodin po ovom tekstu poziva?

Suradnja sestara i njihovi odgovori bili su zanimljivi i konstruktivni. Svaka grupa sažela je svoju diskusiju vezanu za ranjavanje, kojeg ima na različitim nivoima i u različitim situacijama. Svi se slažu da se i na svaka ođ nas u samostanu mogu primijeniti pojedine riječi iz ponuđenih tekstova. Radeći s djecom, kao i s djecom s posebnim potrebama, te staricama i nemoćnim, treba biti jako obazriv, gledajući u njima samog Isusa, koji trpi, plače, bolestan je, nemoćan, potreban pažnje, ljubavi i dobrote. „Jer što god ste učinili jednom od moje najmanje braće, meni ste učinili.“

Prezentaciju s. Milana temeljila je na rezultatu višegodišnjeg ispitivanja jedne socijalne radnice, te nas upoznala s njezinim rezultatima. Također je obratila pažnju na dokument kojeg je izdala viša redovnička konferencija za redovnike kao i na smjernice koje se donose. U komunikaciji sa osobama treba biti jako pažljiv, kako  u ponašanju tako i u govoru, jer se lako može dogoditi da se neka gesta, riječ ili djelo krivo protumači, te da i nedužna osoba može biti optužena. Tko je ranjenik, a tko ranjatelj? Ako smo u kontaktu s ranjivim osobama, dobro je da uvijek postoji svjedok, tj. da izbjegavamo situaciju biti na samo s ranjivom osobom. Također je interesantno da se i prema ranitelju treba ponašati s ljubavlju, pažnjom i dobrotom. Ranjivost ima različite vidove, pa čak ako se nekoga i previše hvali, može time doživjeti ranjivost. Ako je neka osoba ranjena, treba to prijaviti nadležnim tijelima, koja su u roku od tri dana dužna podnijeti prijavu institucijama. Također je važno znati da u slučaju da netko prijavi neku vrstu nasilja, osoba koju se tereti da ga je nanijela, biva odmah uhvaćena, a naknadno treba dokazati nevinost. Osoba iz neznanja i s dobrom namjerom može učiniti nešto što drugoga povrjeđuje. Zbog toga je važno da ima svjedoka. Da se izbjegnu neugodne situacije važno je da sve sestre budu upoznate sa sadržajem izdanog dokumenta.

Nakon referata i diskusije slijedilo je Euharistijsko slavlje, kojeg je predslavio fra Jozo Ćirko, dominikanac. Sv. misa prikazan je za Družbu. Homiliju je temeljio na riječima Evanđelja, gdje Krist govori da smo hram Duha Svetoga, svako od nas je Crkva, koju treba izgrađivati, čuvati i njegovati. Isus je prevrnuo stolove prodavačima, tako i mi u sebi trebamo čistiti Božji hram. Riječi- revnost me izjeda- moraju imati odjeka i u našim srcima, jer revnošću čistimo svoju dušu, hram Božji. Mi se trebamo pročistiti da bi cijela Crkva bila čista. Kako ja čistim svoj hram? Samo ako je moj hram, tj. moja duša čista, mogu svjedočiti Boga. Kristovim riječima njegovi slušaoci bili su šokirani. Mi također trebamo Njegovim riječima biti šokirani, tako da uz Njegovu pomoć čistimo hram u svom srcu, a tako i u cijeloj Kristovoj Crkvi. Hram je metafora, jer to smo mi, i onoliko koliko smo u srcu čisti, toliko će biti čist Hram Božji.

Poslije podne rad je nastavljen, a govorilo se o odluci  XX. Redovitog generalnog kapitula koji se odnosi na štovanje Malog Isusa. Odlučeno je da u našoj Provinciji u samostanu u Solinu bude izložen mali kipić Isusa koji spava na križu, kopija originala dara oca Utemeljitelja Časnoj Majci, koji treba ostati u njezinoj sobi. Taj odljev postavljen na stakleno postolje bit će izložen pobožnosti i hodočašću sestara i članova Društva Prijatelja Malog Isusa. Sve prisutne kućne predstojnice prestavile su svoju zajednicu u kratkim riječima na  prijedlog provincijska Glavarice, kako bi se novo izabrana Vrhovna glavarica upoznala sa zajednicama. U zajedničkoj diskusiji pod „razno“ dotaklo se i putanje kuće u Boki Kotorskoj, tj samostana „Primorski Betlehem“, kao i samostana u Dubrovniku. Oko prodaje samostana u Dobroti nije postignut konsenzus, a ako samostana u Dubrovniku prihvaćen je prijedlog da ga se upotrebi na način kako bi bio financijski prihvatljiv. U kombinaciji je prijedlog ustupanja dijela samostana posredniku koji ima rješenje za njegovo korištenje. Na kraju svaka od nas dobila je sličicu Malog Isusa na križu , a na poleđini je tekst koji se nalazi na originalnom kipiću. Razišli smo se nakon zahvale i pozdrava svim akterima ovog susreta.

S M.L.B.