Susret i duhovne vježbe pripravnica Družbe sestara Služavki Maloga Isusa
Četvrtak, 5. 1. 2017.
{image:30:medium}U duhu Božićnog otajstva, koje je bilo izvor i nadahnuće našeg Utemeljitelja, nadbiskupa Josipa Stadlera, da osnuje našu Družbu održan je susret i duhovne vježbe za pripravnice iz sve tri Provincije u Družbi.
Iz zagrebačke provincije sudjelovale su tri pripravnice: Katarina Kovačev, Snježana Bjelobrk i Zrinka Šutalo sa prefektom s. Jasminom Kokotić, iz splitske dvije: Tajana Anderle, Petra Samardžić sa prefektom s. Marcelom Žolo, iz sarajevske: Ivka Martinović sa prefektom s. Mandom Pršlja, te pročelnica za odgoj u Družbi iz Vrhovne uprave, s. Marija Banić.
Susret je započeo u ponedjeljak 02. siječnja, okupljanjem u samostanu „Egipat“, upoznavanjem sa djelovanjem sestara u „Egiptu“, a zatim se uputile na grob Oca Utemeljitelja nadbiskupa Stadlera da se pomole i u katedrali, da sudjeluju na svetoj Misi, koju je predslavio vlč. Antonio Čuturić, katedralni pastoralni suradnik i u prigodnoj propovijedi pozdravio, potaknuo sve pripravnice i njihove odgajateljice, da ustraju na započetom putu nasljedovanja Krista i da same budu put, poput Ivana Krstitelja, koji pokazuje na Krista. Nakon svete Mise pripravnice su se međusobno upoznavale i podijelile iskustvo zajedništva sa sestrama u „Egiptu“.
Sutradan u utorak, 03. siječnja u Sarajevu u samostanu „Egipat“ započele su duhovne vježbe za pripravnice, koje je predvodio generalni tajnik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine preč. mons. Ivo Tomašević.
Kroz predavanja i razmatranja o Božjoj Riječi, pozivu, vršenju volje Božje, Evanđelju kao zajedničkom vrhovnom mjerilu svih karizmi i Družbi, siromaštvu i ljubavi prema siromasima, pripravnice sa svojim odgajateljicama, imale su priliku dublje proniknuti u dubine duhovnosti i otkriti ono najvažnije, temelje na kojima valja graditi budućnost.
Prije svega svi su pozvani voljeti i biti otvoreni za Božju ljubav, jer to znači biti na Kristovu putu, u mjestu gdje god koga Bog pošalje, kako bi s Njime bili suradnici u spašavanju duša, spašavanju čovječanstva. Kao Služavke pozvane su na služenje, onako kako Bog služi, čuvajući se, što više, kloneći se napasti, koje uvijek vrebaju da odvrate od puta Kristova.
Zatim svi su pozvani i poslani otkrivati i vršiti volju Božju i pri tom ne gubiti, nego ostvariti slobodu, unoseći u ovaj svijet Božju logiku, a ne svoju ili logiku ovog svijeta i tako biti suradnici Božji u djelu spasenja. Pri tom je prečasni Tomašević ukazao na zajedništvo kojim pomažemo jedni drugima u traženju, otkrivanju i ispunjenju Božjih planova, boreći se protiv napasti vršenja svoje volje i svojih planova, jer je i sam Utemeljitelj Stadler pisao sestrama, kako je Bog sestre sabrao iz raznih krajeva, da mu kao prave Služavke služe, kako On sam hoće i želi. Tu je još i Evanđelje kao temeljno mjerilo razlučivanja dobra i zla, ljubavi prema Bogu i bližnjemu, kao zajedničko vrhovno mjerilo svih karizmi i Družbi. Uistinu svi su pozvani misliti, govoriti i djelovati kao Krist, jer je jedini pravi put, Kristov put. Prečasni je također poticao da kao Služavke Malog Isusa gaje siromaštvo i ljubav prema siromasima, svjesne da sve što imaju je Božji dar, u zahvalnosti na koljenima za sve darovano mole Boga, da Bog bude prvo bogatstvo ljudskog srca. U tome je najvjernija pomoćnica i pravi primjer siromaštva Blažena Djevica Marija. I sam je Stadler naglasio da između svih pobožnosti, nužna za spasenje svakog čovjeka je pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji. Da bi sve ovo živjeli potrebno je sebe mijenjati, praštati, uspoređivati sa samim Bogom i svakako, koji smo Krista našli, uz Krista stalno ostati i biti suradnici u spasenju gdje Providnost, odnosno sam Bog pošalje.
U utorak, 3. siječnja 2017. u sklopu duhovnih vježbi pripravnice su se upoznale sa stopama i prvim koracima Utemeljitelja u Bosni i same se uputile sa predvoditeljem duhovnih vježbi, na put od „Egipta“ do „Betlehema“ te Mjedenice ulice, Bistrika, Katedrale, kao i prostorija Nadbiskupskog ordinarijata vrhbosanskog u Sarajevu, gdje je pripravnice sa odgajateljicama primio na razgovor nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić. U kratkom razgovoru pripravnice su se predstavile svaka ponaosob. Kardinal Puljić je u kratkim crtama predstavio pokojne biskupe nasljednike našeg Utemeljitelja Stadlera. Kardinal Puljić je kandidaticama još ispričao par zgoda iz svog života, te se zajedno s njima uputio u kapelicu gdje su zajedno izmolili posvetnu molitvu Presvetom Srcu Isusovu, čiji je veliki štovatelj bio Sluga Božji Stadler i zapjevale najmiliju pjesmu oca Utemeljitelja: „O Isuse poljubljeni…“
Velika milost i djelovanje Duha na duhovnim vježbama bilo je Euharistijsko klanjanje, molitva iz časoslova, zatim sakrament pomirenja, te Euharistijska slavlja, u koja su se pripravnice sa svojim odgajateljicama uključile svim srcem, te animirale čitanja, pjevanje i tako slavile Presveto Ime Njegovo.
Ovako neiscrpnom i bogatom duhovnom sadržaju svakako je doprinio prečasni Ivo Tomašević, kojem i ovim putem svim srcem zahvaljujemo za uloženi trud, iskustvo vlastitog života, koje je dijelio sa pripravnicama i sestrama, također molio i tako pokazao primjer sveta života.
Hvala i zajednici sestara u samostanu „Egipat“, na čelu sa s. provincijalkom Admiratom Lučić i kućnom predstojnicom s. Anđom Vranješ, te svim sestrama, koje su nas svega oslobodile, kako bi imale više vremena posvetiti se sebi i molitvi, pa i samoj igri „Na putu s Marijom Isusovom Majkom, kao i u snježnoj idili u Sarajevu.
Duhovne vježbe završile su u srijedu 4. siječnja Euharistijskim slavljem, te zahvalnicom: Tebe Boga hvalimo, a na kojem su sudjelovale sve sestre iz samostana „Egipat“, te djeca iz „Stadlerovog dječjeg Egipta“.
A sam susret nastavio se još na zajedničkom blagovanju u radosnom ozračju, te prenošenju iskustava i doživljaja sa duhovnih vježbi.
Neka zagovor sluge Božjeg nadbiskupa Stadlera, ljubav Djeteta Isusa i Presvete Djevice prati sve nas na putu spasenja za vječnost, kao i sve one kojima smo pozvani i poslani biti suradnici u djelu spasenja duše.
Dojmovi i iskustva kandidatica koje su sudjelovale u duhovnim vježbama
Iskustva kandidatica iz Splita
Od 2. do 5. siječnja 2017. godine Vrhovna uprava organizirala je duhovne vježbe za kandidatice u Sarajevu na kojima smo sa još tri kandidatice iz Zagrebačke Provincije i jednom kandidaticom Sarajevske Provincije sudjelovale i mi. Duhovnim vježbama je nazočila i s.Marija Banić savjetnica pri Vrhovnoj upravi zadužena za odgoj. Nakon što smo u ponedjeljak došle u Sarajevo upoznale smo se s drugim kandidaticama i njihovim prefektama te sestrama koje žive u samostanu „Egipat“. Sestre su nas srdačno i s radošću dočekale. Sljedeći dan smo započele s molitvom i razmatranjima koja je prevodio mons. Ivo Tomašević. Tema prvog razmatranja je bio Poziv u kojem smo se prisjetile svoga poziva, uveo nas je malo u način i život sestara u zajednici i objasnio važnost služenja iz ljubavi prema Bogu. U drugom razmatranju govorio nam je o važnosti otkrivanja i vršenja volje Božje i opasnosti da Njegovu volju prilagođavamo našoj volji planovima. Čovjek treba planirati ali treba biti i otvoren za to da se ti planovi ne ostvare kako smo mi zamislili već da smo uvijek spremni prihvatiti Božju volju smirena duha.Popodne smo hodili stopama našeg utemeljitelja Josipa Stadlera i posjetili smo njegovog šestog nasljednika Uzoritog kardinala i Vrhbosanskog nadbiskupa mons. Vinka Puljića koji nam je ispričao što njega povezuje sa Stadlerom. Dan smo završile svetom misom i molitvom. Sljedeće jutro razmatrale smo o evanđelju kao temeljnom Kristovom zakonu po kojem se trebamo ravnati. Mi ne predstavljamo sebe nego našim djelima i životom trebamo posvjedočit Kristov život u nama. U četvrtom razmatranju je mons. Ivo Tomašević naglasio važnost siromaštva i ljubavi prema siromasima. Siromaštvo nije samo sebi svrha, važno je sebedarje u službi kraljevstva Božjega. Najbolji primjer savršenog siromaštva je Bogorodica Marija jer je svoju životnu sigurnost stavila u Božje ruke. Duhovnik je nakon toga predvodio pokorničko bogoslužje i imale smo priliku za ispovijed.
Duhovne vježbe su ostavile velik dojam na nas, bilo nam je lijepo i nadamo se da će uroditi plodom. Zahvalne smoBogu na svim milostima koje smo primile tijekom ovih duhovnih vježbi, s. Admirati, provincijalki, s. Anđi, predstojnici, s. Mandi, prefekti kandidatica, sestrama Hinki i Petri, vrijednim kuharicama i ostalim sestrama na gostoprimstvu.
Kandidatice Petra i Tajana
Iskustvo kandidatice iz Zagreba
Drago mi je da što sam imala priliku sudjelovati na duhovnim vježbama za pripravnice u Samostanu „Egipat“ u Sarajevu. Temelj našeg susreta bilo je zajedništvo. Nas šest pripravnica imale smo priliku družiti se kroz pjesmu, molitvu i zimske radosti. To zajedništvo zasigurno je nešto što će svaka od nas na poseban način nositi u svom srcu. Zazivom Duha Svetoga otvorili smo svoja srca novim spoznajama. Voditelj naših duhovnih vježbi mons. Ivo Tomaševićna zanimljiv način nam je govorio o služenju, pozivu te traženju volje Božje. Molitva Božanskog časoslova i Sveta Misa bili su svakodnevno središte naših susreta. Pjesma i zajedništvo oko Isusa te smijeh zagrijali su naša srca unatoč hladnoći i snijegu u Sarajevu. Svaka od nas na poseban je način doprinijela radosnom ugođaju. Sestre iz samostana „Egipat“ pratile su naše duhovne vježbe svojom molitvom. Susret je obogaćen neizostavnim Euharistijskim klanjanjem kojem je na poseban način svaka od nas sudjelovala. Svjesne svojih slabosti i grijeha te kroz temeljitu pripravu zamolile smo Gospodina za oproštenje grijeha kroz sakrament pomirenja.
Zahvaljujem za sve spoznaje koje su proteklih dana obogatile moje srce te učvrstile moju vjeru i želju za služenjem. Posebnu radost osjetila sam u katedrali Presvetog Srca Isusova. Na grobu našeg Oca Utemeljitelja osjetila sam njegovu duhovnu blizinu i u tišini svog srca izrekla molitve koje sam nosila. Dok smo hodali stopama našeg Utemeljitelja i kada smo molili u njegovoj kapelici zahvalila sam Bogu što je u srce našeg Utemeljitelja, a tako i u naša srca utkao želju za služenjem. Obogatio nas je i susret sa šestim nadbiskupom Vrhbosanske nadbiskupije kardinalom Vinkom Puljićem koji nas je srdačno primio te se s nama i pomolio u kapelici gdje je nekada molio naš Utemeljitelj. Neka nas ovaj susret i duhovne vježbe trajno obogate i učvrste u želji za služenjem i suradnjom s Bogom.
kandidatica Snježana Bjelobrk
Iskustvo kandidatice iz Sarajeva
U samostanu „Egipat“ u Sarajevu održane su duhovne vježbe za kandidatice sestara Služavki Maloga Isusa, od 02. -04. siječnja 2017.godine. Voditelj duhovnih vježbi bio je mons. Ivo Tomašević. Prvi dan, kada smo se počele sakupljati u samostanu „Egipat“ bio je veoma zanimljiv. Uslijedilo je upoznavanje nas kandidatica, sestara odgojiteljica. Na mene je to ostavilo jako lijep dojam, jer je svaka od kandidatica pristupila tome veoma jednostavno i skromno. Odmah na samome početku mi se činilo da će ove duhovne vježbe imati jako velikog ploda, i u duhovnom smislu, ali i u stjecanju novih iskustava. Prvi dan sudjelovale smo na svetoj Misi u katedrali, te smo se nakon svete Mise sve zajedno sa našim sestrama pomolile na grobu našega Utemeljitelja Josipa Stadlera. U molitvi se osjetio veliki žar iskrenosti i čežnje za Bogom. U tom trenutku osjećala sam se veoma sretno i ponosno što ja mogu biti još jedna duhovna kćer našega dragoga nadbiskupa Josipa Stadlera.
Drugi dan su uslijedila predavanja i razmatranja koje nam je tumačio voditelj duhovnih vježbi don Ivo Tomašević. Da bismo znale nešto više jedna o drugoj trebale smo ispričati kako smo mi osjetile Božji poziv. Mnogo mi se svidjelo to što je svaka od nas na poseban način doživjela Krista i Njegov poziv. Ali bez obzira na to, sve imamo isti cilj, a to je da služimo Isusu u onima koji su žedni ljubavi, pažnje, dobrote. “Bog nas uzima i zove kao svoj suradnike da s Njim radimo na spasenju svoje duše i duše naših bližnjih“ - rekao je don Ivo. Ova misao je jako odjeknula u mome srcu. Jer mi, kao grešni ljudi nismo dostojni da nam se Bog smiluje, ali On ima jako milosrdno srce koje prašta svakome koji se iskreno pokaje. Misao, da sam ja Božja suradnica je veličanstvena, jer tako Bog preko mene djeluje na obraćenje mnogih ljudi. Zatim, govorili smo i o volji Božjoj. Svaki dan Bog za svakoga ima neki plan. On djeluje snažno na naše živote. Mnogo puta u životu nismo spremni prihvatiti Božji plan i vrlo često ga odbacujemo, jer nam se čini da ga je teško ostvariti i da je bolan za nas. Ali nikada nismo pomislili da je to možda najbolje za nas, jer Bog ne želi da mi budemo nezadovoljni, tužni, izopačeni iz svijeta. Svaki dan trebamo tražiti i vršiti volju Božju.
Treći dan razmatrali smo na temu „Evanđelje- zajedničko vrhovno mjerilo.“ Redovnici, redovnice, svećenici, ali i cijeli Božji narod predstavljaju znak- Krista. Zvanja je puno manje u onim mjestima gdje se ugodnije živi i gdje ljudi imaju puno novca, moći i slave, te tako ne računaju na Boga. Misle da svojim novcem i svojom moći mogu zadobiti cijeli svijet, ali nisu ni svjesni da takvim nastupom ništa ne dobivaju, već samo gube sebe u svijetu. Evanđelje bi trebalo biti svim nama vrhovno mjerilo koje nas čini dobrim ljudima. Jedino je Bog pravo bogatstvo i jedinstvo ljudskoga srca.
Ukratko, ovo su naša razmatranja i predavanja o kojima smo razmišljali i meditirali za vrijeme duhovnih vježbi. Imale smo vremena za sve; za molitvu, predavanja, igru i sl. Međutim, nešto posebno, po čemu ću pamtiti ove duhovne vježbe je bilo kada smo išle “Stadlerovim stopama.“ Točnije, drugi dan duhovnih vježbi, nakon jutarnjih predavanja i nakon ručka, kandidatice i sestre su se zaputile prema onim mjestima gdje je Stadler bio za svoga života. To je puno značilo svakoj kandidatici. Iako sam tim mjestima vrlo često prolazila, nikada nisam toliko puno razmišljala o njima. Ali sada kada smo krenule na ta mjesta zbog Stadlera, počela sam itekako razmišljati o Stadlerovim djelima. Sama pomisao da je tim mjestima nekada išao veliki svetac je veličanstvena. Išle smo u Mjedenicu, gdje je Stadler napravio prvu kućicu, zatim smo išli u crkvu sv. Ante, gdje je Stadler ustoličen za prvog Vrhbosanskog nadbiskupa. Taj dan kada smo išle „Stadlerovim stopama“ je vani bilo veoma hladno. Ali, atmosfera koja je vladala u našoj zajednici nije bila hladna, naprotiv osjetilo se veoma veliko zajedništvo među svima nama. Svi ljudi koji su prolazili gradom su sa velikim divljenjem gledali nas kako to komuniciramo, jer su sve sestrice bile veoma radosne. To je bio poseban osjećaj, jer smo i tada mogle svjedočiti kako je zapravo lijepo biti Božji suradnik i Božji učenik. Posebno mi se svidjelo naše zajedništvo i pažnja koju smo si međusobno darivali.
kandidatica Ivka Martinović
