{image:37:medium}

U organizaciji Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica u Samoboru je 20. i 21. svibnja 2016. god. u Kući susreta Tabor održan susret sestara juniorki različitih redova i kongregacija. Pedesetak sestara, među kojima je bilo deset Služavki Maloga Isusa, okupilo se na samoborskom Taboru kako bi u molitvi, osluškivanju, pjesmi i zajedništvu susrele Milosrdnog i Milostivog Gospodina, koji ih je pozvao da mu budu zaručnice. Na tom putu ulogu voditelja imao je fra Ivan Matić, ravnatelj Kuće Tabor i organizator seminara te fra Marin Grbešić, magistar postulanata, koji je u subotu poslijepodne sestrama juniorkama govorio o Božjem milosrđu.

Po dolasku u Kuću Tabor, najprije smo se prijavile u Tajništvo Kuće gdje smo dobile ključeve od soba u dijelu gdje su „vlasnici“ Franjina braća. Svaka soba je nosila ime jednog franjevca što je cjelokupan ugođaj činilo još zanimljivijim. Potom smo iskoristile vrijeme do početka susreta u 16.00 sati za šetnju i upoznavanje krasnog prirodnog okruženja u kojem je smješten franjevački samostan i Kuća Tabor, te razgovor i druženje sa sestrama. U 16.00 sati okupile smo se u velikoj dvorani gdje nas je pozdravio fra Ivan i poželio dobrodošlicu te nam ukratko predstavio povijest i ulogu Kuće. Nakon toga uslijedilo je misno slavlje u kućnoj kapelici uz molitvu Večernje koju su animirale sestre Kćeri Božje ljubavi, a liturgijsko pjevanje pod sv. misom sestre Služavke Maloga Isusa pod ravnanjem s. M. Kristine Maslać. Nakon poticajnih riječi fra Ivana te okrjepe Riječju i Tijelom Kristovim, okupili smo se u kućnoj blagavaonici na zajedničku večeru i čašicu razgovora, koji se nastavio i nakon večere u šetnji lijepim Samoborom.

U subotu nakon zajedničke Jutarnje molitve i doručka okupili smo se u velikoj dvorani gdje nam je fra Ivan govorio o očitovanju Božjeg milosrđa u nama, našoj ranjenosti te poslanju na ovome svijetu. Spominjući se naših ranjenosti, koje su, kako kaže, najveća kočnica u našem poslanju, posebno one na području duha i ljubavi, istaknuo je kako nas one zatvaraju i dovode do stanja u kojima se bojimo suočiti sa ljudima i samima sobom. Jedini način liječenja je susret s Bogom jer samo On iscjeljuje dubine naših bića. Tada se otvaramo i čovjeku pored sebe i prestajemo suditi i osuđivati druge. Mi ne poznajemo otajstvo druge osobe. Gospodin zna što je u srcu čovjeka. U tom je procesu važan rad na sebi i umiranje sebi, pri čemu se ne misli na vlastito ponižavanje i smatranje sebe manjima i nevrijednima – nego umiranju sebi i svojim prohtjevima kako bi se u nama nastanila snaga Kristova; kako bi se u nama rodio Krist. To je posvećenje.

S obzirom na naše poslanje fra Ivan je istaknuo kako tamo gdje jesmo, gdje nas je zajednica poslala, a preko nje Gospodin, nismo slučajno, nego smo tu poslani da Njemu prikazujemo tu situaciju. Meni je ta situacija povjerena. Da je htio staviti nekoga drugoga na to mjesto, u to vrijeme, u tu situaciju Gospodin bi vjerojatno to učinio. Ali ne, stavio je mene. U procesu predanja tamo gdje jesmo možemo donijeti plod. Svojom snagom i svojim sposobnostima, a bez Isusa ne možemo ništa.

Zavjeti su odraz Isusova života! Po milosti Božjoj mogu postati sličan Kristu i pobijediti neprijatelja. Neprijatelj je ubojica ljudi od početka! Sve što kaže slaže. Mi, ako se trudimo biti Kristovi, Neprijatelj šizi. Ali, dokle god smo s Isusom i zajedno ne može nam ništa. Udaljavanje od sakramenata i zajednice fra Ivan je usporedio sa izlaskom iz stada vani na oluju i čistinu gdje smo onda lak plijen Neprijatelju. Kad se otvorimo svjetovnome mi smo na području Kneza ovoga svijeta. Tu se očituje snaga zajedništva. Kada smo jedno i još u vjeri i nadi, onda smo sigurni. Iz takvog života dobivamo snagu koja donosi unutarnju radost i zbog koje ne možemo dalje ne oprostiti ili govoriti protiv drugoga.

Imamo milost da nam je Bog povjerio svoga Sina – kao Mariji. Povjerava nam ga u Euharistiji. Tu se obnavlja događaj Navještenja – na otajstven način Riječ ponovno postaje Tijelom, dolazi k meni i boravi sjedinjena sa mnom. Tako me posvećuje! Ako nismo doživjeli to spasenje i sjedinjenje onda ne možemo prenijeti taj Događaj drugima. Bez toga sve naše riječi nisu autentične. Zbog toga je neizmjerno važno iskustvo ljubljenosti, istaknuo je fra Ivan pozvavši nas na molitvu i življenje onoga na što smo pozvani. Nakon predavanja i kratke pauze uslijedio je poticaj na ispit savjeti nakon čega su sestre imale priliku za Sakrament Pomirenja. Premda su na raspolaganju bila tri svećenika, najduži red je bio kod fra Ivana.

Nakon zajedničkog objeda u vrijeme odmora posjetile smo našu zajednicu sestara Služavki Maloga Isusa u samostanu koji se nalazi nedaleko od Tabora gdje su nas dočekale s. M. Marina, predstojnica i s. M. Nikoleta sa toplom dobrodošlicom i najboljim kolačima u Hrvatskoj. Nakon druženja sa sestrama vratile smo se u Kuću Tabor gdje je uslijedilo predavanje fra Marina o Božjem milosrđu i njegovu očitovanju u našem životu. Najvažnija rečenica: Božja svemoć se očituje u praštanju i milosrđu. Nije li to dovoljan poticaj da i mi budemo milosrdni i da praštamo jedni drugima i da se ljubimo kao što je Bog nas ljubio?

Euharistijsko slavlje koje je uslijedilo nakon predavanja predslavio je fra Marin, a naše su sestre animirale liturgijsko pjevanje i Večernju molitvu.

Po završetku svete mise bile je vrijeme da krenemo u Zagreb gdje su nas čekale sestre generalne uprave na čelu sa č. majkom s. M. Radoslavom Radek, a naše molitve su ostale na gori gdje su se dogodila mnoga preobraženja i ponovna rođenja ljudi koji su susreli živoga Boga, s nadom da će biti uslišane i donijeti ploda. Neka Dijete Isus učini srca naša po Srcu svome.

s. M. Jelena Jovanović

Godišnji susret Juniorki na razini Družbe

Ovogodišnji susret sestara Juniorki održao se u Generalnoj kući, u subotu, 21. 5. 2016. U subotu navečer, uvodno predavanje o molitvi imala nam je s. Marija Banić. Naglasila je kako je vrlo važno njegovati nutarnji prostor, te da susret s Kristom mijenja naš pogled na svijet. S. Marija dodala je kako je vrlo važno razmatranje te da je svaki dan potrebno posvješćivati si: zašto sam došla u kapelicu?

U nedjelju, sestre Juniorke, susrele su se i sa Časnom Majkom te podijelile s njom radosti i teškoće življenja. Na svetkovinu Presvetoga Trojstva, sv. Misu predslavio je vlč. Josip Baloban. Zajedničko druženje nastavljeno je oko obiteljskog stola, te smo se nakon objeda uputili svojim zajednicama, obogaćene radošću i snagom za dalje.

s. M. Ana Prkić