“U raj poveli te anđeli!”
Danas, 12. 7. o.g. u 14,15 sati na gradskom groblju Lovrinac, iskazali smo zadnju počast i priznanje pok. s. M. Tonki. Njezin brat g. Marko s obitelji, rodbina, prijatelji, znanci i mještani rodnog Kostanja, zajedno s našim brojnim sestrama sv. Misom, molitvom i sprovodnim obredom preporučili su njezinu dušu Onome kome je posvetila svoj život.
Klapa „Pasika“ iz njenog rodnog Kostanja svojim napjevom i klapskom pjesmom ispraćaj je učinila još dostojansvenijim. Sv. Misu i sprovodni obred predslavio je o. Anto Knežević, karmelićanin župnik župe sv. Mihovila na Kamenu uz asistenciju devet svećenika. Vrhovna poglavarica s. M. Marija Banić doputovala je iz Zagreba, kako bi svojom nazočnošću izrazila zahvalnost s. Tonki za redovnički život i svjedočenje. Među našim sestrama bile su novoizabrana s. M. Terezija Pervan, kao i s. M. Anemarie Radan, bivša provincijska glavarica, koja se od s. M. Tonke oprostila slijedećim riječima:
„Prije tri dana u ovoj kapeli i na ovom groblju ispratili smo na vječno počivalište našu dragu s. Leoniju Vukasović, a danas se opraštamo od naše s. Tonke Mandalinić. Njih dvije su Božjom milošću toliko toga zajedno živjele i dijelile: ista redovnička Družba, zajednički novicijat i polaganja redovničkih zavjeta, zajednički život i djelovanje u Metkoviću i Omišu, i zadnjih godina život u samostanu na Šinama.
Marija s. M. Tonka Mandalinić, kći Mate i Matije rođene Gojsalić, rođena je 11. svibnja 1934. u Kostanjama. Primila je dobar kršćanski kućni odgoj u obitelji. Redovito je odlazila na svetu misu i pobožnosti u župsku crkvu sv. Mihovila arkanđela, nedaleko od rodne kuće. Njezina obitelj je bila aktivno uključena u život župe. Majka Matija od svih zvana Matuka, ponikla iz stare poljičke obitelji Gojsalić, bila je darovita, te je dobro poznavala, pisala i čitala pismo bosančicu, koje je naučila uz domaće ognjište. Tako je uz nju kćer Marija stekla dobar vjerski odgoj i temelje pismenosti. Rado je sudjelovala i u pobožnosti prema Mariji Majci Božjoj zvanoj Gospin prinos.
Uz dobar odgoj u obitelji i župi, u njezinoj duši niknuo je i milosni Božji poziv na redovnički život, pa je 13. svibnja 1955. godine došla u Družbu sestara Služavki Malog Isusa. Novicijat je započela 15. kolovoza 1956. u Samoboru. Privremene redovničke zavjete položila je 15. kolovoza 1957., a doživotne 15. kolovoza 1963. u Zagrebu. Nakon položenih zavjeta odlazi u samostan otaca kapucina u Dubrovniku, u kojem do 10. rujna 1959. izrađuje pokrivače (jorgane) za građane, te pomaže kod radova u vrtu. Od 10. rujna 1959. do 17. listopada 1983. u samostanu u Metkoviću šiva pokrivače za građane, čuva djecu u dječjem vrtiću i pomaže u uređenju župne crkve sv. Ilije, osobito o blagdanima i svečanostima. Od listopada 1983. do godine 1989. brine s drugim sestrama o maloj djeci jasličke dobi u samostanu u Omišu, dok su im roditelji na poslu, osobito majke koje su dobile posao u tvornici rublja Galeb i tvornici tjestenine Cetina, i u novootvorenim dućanima i turističkoj uslužnosti. U Omišu tada nisu bile ni jedne jaslice za djecu, pa su sestre na taj način građanima pritekle u pomoć i iskazale susretljivu ljubav. Nakon čuvanja djece u samostanu u Omišu kao starija i bolesna sestra pomaže u kućnim poslovima. Premještena je kao starija i bolesna sestra 1. rujna 2010. godine u samostan na Šinama, u kojem se okrjepljena svetim sakramentima i duhovno potpomagana od otaca karmelićana kućnih kapelana prekjučer blaženo preselila u kuću Oca nebeskoga.
Bila je uvijek vedra duha i radosna redovnica. Strpljivost i vedrinu je svjedočila i zračila i u nemoći i u bolesti. Bila je pobožna i svojim molitvama je pratila svoga brata Marka i njegovu žunu Anu i kćerku Mariju kojoj se posebno radovala. Draga s. Tonka, hvala Vam za sve dobro koje ste za života učinila za dobro svete Crkve, Družbe, Provincije i svog naroda. Molite kod Oca nebeskoga za naša nova duhovna zvanja.
Počivaj u miru Božjem!“