Svidjelo se Gospodinu pozvati i u zbor mudrih djevica uvrstiti našu dragu s. M. Antoniju Bajzek, Služavku Malog Isusa koja je shrvana bolešću završila svoje zemaljsko putovanje 11. kolovoza 2023. godine, na spomendan sv. Klare u 63. godini života i 42. godini redovničkih zavjeta. Posljednji ispraćaj sestre i sprovodni obredi bili su na gradskom groblju u Vinkovcima 16. kolovoza 2023., u prisutnosti vrhovne glavarice s. M. Marije Banić, provincijske glavarice s. M. Emanuele Pečnik i mnogobrojnih sestara. Sprovodne obrede predvodio je župnik vlč. Mario Brkić, župnik župe sv. Ćirila i Metoda u Vinkovcima u prisutnosti više svećenika vinkovačkih župa i iz rodne župe Presevetog Trojstva, Krašić. O životnom putu s. M. Antonije u prigodnom govoru tijekom sprovodnih obreda progovorila je provincijska glavarica s. M. Emanuela Pečnik.

U nastavku, slijedi govor u cijelosti:

„Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista
koji nas po velikom milosrđu svojemu
uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih nanovo rodi za životnu nadu,
za baštinu neraspadljivu, neokaljanu i neuvelu,
pohranjenu na nebesima za vas,
vas koje snaga Božja po vjeri čuva za spasenje,
spremno da se objavi u posljednje vrijeme.
Zbog toga se radujte, makar se sada možda trebalo malo i žalostiti zbog različitih kušnja.

(1Pt 1, 3-6)

Okupili smo se danas na ovom vinkovačkom groblju kako bi u vjeri u uskrsnuće tijela i život vječni, ispratili tijelo naše sestre. S. M. Antonija, krsnim imenom Tereza Bajzek, je rođena 4. veljače 1960. godine u Brezariću, u župi Presvetog Trojstva u Krašiću od oca Nikole i majke Roze rođ. Sračić kao šesto dijete u obitelji sa sedmero djece. Otac Nikola bio je zemljoradnik, a majka Roza domaćica. S. M. Antonija sama je zapisala: „Ono što sam kao dijete željela to sam i ostvarila odlaskom u samostan sestara Služavki Malog Isusa. One su mi bile prve redovnice koje sam u svojoj rodnoj župi vidjela i zavoljela njih i njihove djelatnosti.“

Djevojčica Tereza u Družbu je ušla 17. srpnja 1973. godine u dobi od trinaest godina. Za vrijeme kandidature završila je srednju Ugostiteljsku školu, smjer kuharica. Novicijatsku formaciju započela je u samostanu Betlehem na Kraljevcu 15. kolovoza 1979. godine. Svoje prve redovničke zavjete položila je na Veliku Gospu 1981. godine, a doživotne, na isti blagdan 1987. godine u samostanu Betlehem na Kraljevcu. Nakon položenih prvih zavjeta s. M. Antoniji bila je povjerena služba kuharice u samostanu sv. Ivana Krstitelja u Samoboru. Tijekom juniorata oboljela je od dijabetesa. Cijeli život strpljivo je i tiho nosila križ bolesti vršeći svaki oblik povjerenog joj apostolata. U biografiji  sama je zapisala kako je za nju svaki premještaj značio stjecanje novih iskustava i učvršćivanje u zvanju. Ovaj zapis svjedoči o duhu posluha koji je s. M. Antonija kao vjerna zaručnica istinski živjela. Službu kuharice i domaćice predano je vršila u našim samostanima: u samostanu Betlehem na Kraljevcu, u samostanu Antunovac u Novoj vesi, u Marijinom Domu u Vinkovcima kao i već navedenom samostanu sv. Ivana Krstitelja u Samoboru. Služila je i po župama vodeći domaćinstvo: u župi sv. Jeronima (Zagreb), u župi sv. Pavla u Zagrebu, u Rijeci kod otaca Kapucina, te u franjevačkom samostanu u Samoboru. U samostanima Antunovcu u Zagrebu i u Marijinom Domu u Vinkovcima vršila je službu predstojnice. Svoj doprinos životu Provincije dala je i kao savjetnica provincijske Uprave. U svim joj povjerenim službama, koje je predano vršila čuvajući blago posvećenog života u krhkosti zemaljske naravi, obilovala je djelima dobrotvornosti i pobožnosti. U međuljudskim odnosima bila je jednostavna, pristupačna i otvorena sestra. Spremno je prihvaćala mjesta i službe kuda su ju poglavarice poslale. Najveći dio svog redovničkog služenja s. M. Antonija je proživjela u samostanu Marijin Dom u Vinkovcima gdje je u dva navrata boravila ukupno 17 godina. U Marijinom Domu teško je oboljela u jesen 2021. godine. Od te jeseni pa do dana rođenja za nebo, zahvaljujući zauzetosti dobrih ljudi i podršci sestara, izborila je mnoge bitke i ponijela mnoga trpljenja. Za svaku pruženu pomoć bila je iskreno zahvalna. Nikad se nije tužila. Kad su ju sestre pitale kako je, uvijek je rekla da je dobro. U podnošenju bolesti bila je jako strpljiva. Kad god je mogla, bila je prisutna u zajedničkoj molitvi i u svim djelima apostolata što su ga sestre vršile. Svojom tihom, ustrajnom prisutnošću, podržavajući sestre u njihovom poslanju, s. M. Antonija je gorjela poput svijeće koja se neumorno, ustrajno daje šireći oko sebe toplinu i radost života.

Draga s. M. Antonija! Dogorjela si za Gospodina 11. kolovoza 2023. na spomendan svete djevice Klare, u svojoj 63. godini života. Vjerujemo da te je  Zaručnik, kojemu si kao zaručnica služila 42 godine uveo na svoju svadbenu svečanost kao mudru djevicu s upaljenom svjetiljkom. Vjerujemo da si čula Kristov spasenjski zov: Dođi, zaručnice Kristova! Primi vijenac koji ti je zauvijek pripravio Gospodin! Draga s. M. Antonija, počivaj u miru u ovoj slavonskoj grudi koju si toliko voljela, iščekujući uskrsnuće tijela sa svim sestrama koje su usnule u Gospodinu u Marijinom Domu. U nebu s nama slavi 100 godina Marijinog Doma!“

                                                                     s. M. Emanuela Pečnik, provincijska glavarica

Svetu Misu zadušnicu predslavio je vlč. Ivica Vučak, župnik Presvetog Trojstva u Krašiću u kapeli Male Gospe u Vinkovcima. Ispraćaju s. M. Antonije, koja je godine služenja provela u Vinkovcima uz njene susestre, braću, rodbinu i prijatelje, nazočili su i brojni mještani Vinkovaca kao i vjernici iz njenog rodnog Krašića. Zahvaljujemo zajednici sestara iz Marijinog Doma, na čelu s predstojnicom s. Marijom Kiš na gostoljubivosti i sudjelovanju u svim pripremama oko ispraćaja.

                                                                 Pripremila: s. M. Viktorija Predragović