Tiho, kako je živjela i služeći gorjela, tako je i umrla naša draga s. M. Mehtilda Bartošek, netom nakon proslavljenog 95. rođendana, 16. studenog 2024. godine u 96. godini života i 68. godini redovničkih zavjeta, na Kraljevcu u samostanu Betlehem. Posljednji ispraćaj sestre i sprovodni obredi bili su na stenjevečkom groblju 20. studenog 2024., u prisutnosti zamjenice vrhovne glavarice s. M. Katarine Penić - Sirak, provincijske glavarice s. M. Emanuele Pečnik, sestara i rodbine. Sprovodne obrede predvodio vlč. Vjekoslav Meštrić, stenjevečki župnik. O životnom putu s. M. Mehtilde tijekom sprovodnih obreda govorila je provincijska glavarica s. M. Emanuela Pečnik.

U nastavku slijedi govor u cijelosti:

Blaženi mrtvi koji umiru u Gospodinu!

Neka otpočinu od svojih trudova! Jer prate ih djela njihova! (Otk 14,13)

S. M. Mehtilda Bartošek, krsnim imenom Kata, rođena je 14. studenog 1929. godine u Sovskom Dolu, u župi Uzašašća Isusovu u Ruševu u višečlanoj obitelji od pokojnog Stjepana i pokojne Kristine rođ. Lašćik.

U zreloj mladenačkoj dobi, s napunjenih 25 godina života, stupila je u Družbu 5. prosinca 1954. godine. U novicijat je ušla 14. kolovoza 1955. u Samoboru. Prve svete zavjete položila je 15. kolovoza 1956., a doživotne 15. kolovoza 1962. godine u Zagrebu.

Nakon položenih prvih zavjeta kroz jedno desetljeće u župama sv. Jeronima u Zagrebu, sv. Ivana Krstitelja u Delnicama, Uznesenja Blažene Djevice Marije u Sveticama i u župi sv. Luke u Lukaču imala je dar služiti Kristovu oltaru brinući o čistoći, urednosti i dostojanstvu liturgijskog prostora, ruha i posuđa vršeći službu sakristanke.

Gospodin, koji jedini proniče sve dubine naših srdaca, po odluci poglavarica, godine 1966. povjerio joj je posve novo polje apostolata. Premještajem u Futog, s. Mehtilda je imala dar kao njegovateljica posluživati Krista u trpećoj braći i sestrama  u Domu za starije i nemoćne osobe. U toj službi djelovala je punih dvadeset godina do zaslužene mirovine. S puno brige, pažnje i požrtvovnosti nadvijala se nad boli i patnje starijih i nemoćnih osoba. Kao prava Služavka Malog Isusa znala je biti blizu nemoćnima i potrebnima pružajući male znakove pažnje u fizičkim i u duhovnim potrebama znajući da u njima služi samom malom Isusu. Nije se bojala žrtvovati za druge. Bila je sva Kristom zahvaćena. Godine 1986. premještena je u Marijin Dom u Vinkovce gdje je vrlo marljivo i predano vršila službu vrtlarice i rado pomagala sestrama bilo oko brige za starije osobe bilo oko djece. S djetinjom pobožnošću utjecala se Blaženoj Djevici Mariji u zagovor i rado je sa s. M. Avelinom Moravčik uređivala špilju Gospe Lurdske. Lijepe godine u Marijinom Domu, kako je sama znala reći, prekinuo je  Domovinski rat. U studenom 1991. godine, sa  sestrama i staricama, zbog granatiranja samostana, morala je napustiti Marijin Dom. Privremeno utočište najprije su  pronašle u Slavonskom Kobašu, a potom u Samoboru gdje ostaje do 1994. Godine Gospodnje 1994. premještena je u samostan Betlehem na Kraljevec gdje je, dokle god je mogla, posluživala starije osobe u Domu. Kad su joj tjelesne snage oslabile i više nije mogla posluživati u domu za starije i nemoćne, posluživala je starije i bolesne sestre dokle god je mogla. Svakoj povjerenoj dužnosti, s. Mehtilda je pristupala vrlo predano, marljivo, temeljito i samozatajno. Prema daru vremena bila je vrlo pažljiva. Slobodno vrijeme koristila je za ručne radove kojima je uveseljavala sestre i mnoge dobročinitelje. Velika je bila po svim oblicima služenja. Iz iznesenih crtica dugog života s. Mehtilde može se reći da se i u njezinom životu jasno zrcalilo geslo o. Utemeljitelja. Doista je imala djetinje srce prema Bogu s kojim je bila u trajnom odnosu kroz redovitu i ustrajnu svakodnevnu molitvu. Imala je majčinsko srce za sve koji su joj bili povjereni, a sudačko prema sebi jer je svoja trpljenja podnosila tiho i samozatajno. Odakle tolika snaga života s. Mehtildi? Iz molitve! Tog svetog, prijateljskog i djetinjeg razgovora s Bogom. Svaki je dan ustrajno prebivala u Božjoj prisutnosti, slušala je Njegovu Riječ, hranila se Kristovim Tijelom, bijelila je svoje haljine u Krvi Jaganjčevoj (usp. Otk 7,14) . Rado je čitala duhovno štivo dokle god ju nije ostavio očinji vid. Zadnjih godina kako je postala slabovidna, u ruci je vazda prebirala zrnca krunice i molila je ustrajno za sve potrebe Družbe, Crkve i svijeta.

Draga s. Mehtilda! Spremno i posve svjesno ste dočekali sestricu smrt u 96. godini života i u 68. godini redovničkih zavjeta. Hvala vam za divan primjer ustrajnog, tihog i predanog života kako doliči Služavki Malog Isusa! Vjerujem da vas je sam mali Isus dočekao raširenih ruku i rekao vam: Valjaš služavko dobra i vjerna! Uđi u radost Gospodara svoga. (usp. Mt 25,21)             

Živjela u miru!

Nakon sprovodnih obreda sv.Misu zadušnicu u crkvi Uznesenja BDM u Stenjevcu predslavio je vlč. Miroslav Markić.

Pripremila: s. M. Viktorija Predragović