Suton jednog radnog tjedna okupio nas je u provincijalnoj kući, našem samostanu "Antunovac" u Novoj Vesi, kako bi molitveno započele pripravu za 132. rođendan drage nam Družbe.

Taj je petak bio obilježen promišljanjem o zadovoljštini koju je potrebno dati Bogu za sve manjke u našem služenju i ljubavi. Dan je u kojem smo u izrazitoj sabranosti promišljale o osobnom pozivu, ali i svjedočenju naše Družbe u Crkvi.

Vrhunac promišljanja okupio nas je oko euharistijskog stola oko kojeg smo tražile Gospodinovo milosno i milosrdno lice. Sluga, po čijim rukama se Gospodin uprisutnio u liku kruha i vina, u samostanskoj kapeli bilo je pater Dalibor Renić, provincijal Družbe Isusove. Lomeći za nas Riječ Života potaknuo nas je na razmišljanje o arkanđelu Rafaelu koji je donio zdravlje tijela i duha mladom Tobiji i njegovoj obitelji. Zdravlje tijela je vrlina koja je vrlo razvikana u našem vremenu, ali valja brinuti i o zdravlju duha. Gospodin Isus Krist se u Novom zavjetu očituje kao ozdravitelj pa je značajno istaknuti kako je nadbiskup Stadler uspostavljajući Družbu stavio naglasak na čuvanje zdravlja pod zaštitom svetog Rafalea za sve sestre, ali i za one kojima su poslane. Predslavitelj svete euharistije poslužio se pojmom Karla Rahnera koji za Gospodina kaže da je apsolutni futur, što znači da je On onaj koji je budućnost i unutar Njega valja tražiti put kojim je potrebno ići u ovom vremenu.

Euharistijski stol pretočilo se u obiteljski stol oko kojega su sestre okupljene iz različitih zajednica dijelile zajedničke trenutke te u radosti i zahvalnosti razgovarale o značajnim događajima iz redovitosti života.

s. M. Marta Vunak