U tri dana preselili se u kuću Očevu
U domu Oca mojega ima mnogo stanova.” (Iv. 14,2)
Kroz prošla tri dana, 14., 15. i 16. listopada 2016., bila su tri sprovoda, tri ovo zemna oproštaja od tri osobe, koje su svaka na svoj način i u svom zvanju u Kristu vezane uz život nas sestara i naši životi vezani uz njih: Slavko Vidović, Ivka Jeličić i don Ante Vojnović:
Slavko Vidović, brat naše s. Arsenije i otac don Marinka, stričević i rođak naših sestara s. Hijacinte i s. Pankracije, s. Gašparine, u obiteljskoj kući na Mliništu, župa Vidonje, kod Metkovića,usnuo je tiho u Gospodinu dana 12. listopada 2016. u 80. godini života.
Slavko je bio čovjek radišan i vrijedan. Radio je kao vješt vozač kamiona u više poduzeća u Metkoviću. Bio je sposoban za razne tehničke radove, i time bio na usluzi obiteljima u susjedstvu, u mjestu i šire. Tim svojim darovima mnogima je pomogao i svima je priskočio u pomoć u potrebi. Sa svojom suprugom Veronikom, sestrom pok. s. Tarzicije Matić, svjedočio je i praktični živio vjeru, u obitelji i župskoj zajednici. Molitvom i životnim primjerom odgajao je svoju djecu. Sprovod je 14. listopada vodio generalni vikar don Miroslav Vidović, a bio je prisutan i pastoralni vikar dr. don Nediljko Ante Ančić i veliki broj svećenika, četrdesetak naših sestara na čelu s provincijalkom s. Anemarie Radan i veliki broj vjernika. Nadbiskup mons. Marin Barišić poslao je pismenu sućut don Marinku, s. Arseniji i cijeloj obitelji, zahvalivši Slavku i u svoje osobno ime za dobra koja je u svom životu učinio, te se prisjetio sjećanja iz svog života vezanih uz susjeda Slavka, kako se često kao ˝slijepi putnik˝ s drugima vozio u njegovu kamionu do Metkovića, što je tada puno značilo, zbog loše prometne povezanosti mjesta s autobusom. Pismeno saučešće je uputio i nadbiskup mons. Martin Vidović iz Rima.Slavko je iskreno cijenio i poštivao svećenike i časne sestre, s poštovanjem se prema njima odnosio.
|
Ivka je više do trideset godina vjerno i požrtvovno služila u domaćinstvu obitelji Kajić u Žabljaku u Livnu, bila desna ruka našoj dobročiniteljici u Livnu teti Voji, gdje je danas naš Duhovni centar Kuća Djeteta Isusa. Bila je oštroumna, prirodna nadarena, okretna u domaćinskim poslovima, radišna i pobožna. Sa sestrama se upoznala dolaskom sestara u Žabljak u Livno. Sestre je cijenila, rado susretala, za svaku se zanimala, svakoj se radovala. Franjevac, koji je vodio sprovod i svetu misu, u oproštajnoj riječi je istaknuo da skroman i dostojanstven sprovod pokojne Ivke govori o vrijednosti i veličini skrovitog života i služenja Kristu ove male i skromne žene, koja je na svoj način vjernički služila Gospodinu kroz predano i radosno služenje franjevcima i časnim sestrama. Ivku je životni put služenja iz rodne Rame, koju je uvijek u srcu nosila, doveo u Livno, gdje je i umrla, gdje je željela biti i pokopana, i gdje njezini smrtni ostatci čekaju zoru uskrsnuća.
s. Maneta Mijoč |
Ivka Jeličić, rođena 1929. u Rama-Šćit, preminula je 14. listopada 2016. u Livnu, u obitelji nećakinje Marije i Ivana Ćuka. Zadnjih godina stanovala je u svom stanu u Splitu, a često je odlazila rodbini u Livno, i navraćala k sestrama u samostan u Žabljaku. Kad je u posljednje vrijeme onemoćala stanovala je kod nećakinje u Livnu, koja ju je s ljubavlju njegovala, a posjećivale su je i naše sestre iz Žabljaka. Pokopana je 15. listopada na groblju Gorica u Livnu, u grobnicu koju je sama sebi podigla, a sveta misa je slavljena za njezinu plemenitu dušu poslije pokopa u župskoj crkvi. Na sprovodu su bile: s. Salutaria, s. Ines, s. Jelena, s. M. Miljenka, s. Maneta i s. Emila.
Don Ante Vojnović (1926.–2016.), svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije, predan u volju Božju i okrijepljen svetim sakramentima, preminuo je, u 90-tj godini života, u četvrtak 13. listopada u Svećeničkom domu u Splitu. Don Ante je rođen 1926. godine u Dućama, a za svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije zaređen je 1952. u Splitu.Sprovodne obrede predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić u nedjelju, 16. listopada, u pokojnikovoj rodnoj župi sv. Ante i Gospe Snježne u Dućama. U koncelebraciji je bilo oko 60 svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije predvođeni generalnim vikarom mons. Miroslavom Vidovićem i pastoralnim vikarom mons. Nediljkom Antom Ančićem, uz nazočnost pokojnikove rodbine i župljana, redovnica i bogoslova. Od naših sestara na sprovodu su bile sestre: s. Valencija, s. Vilma, s. Filotea, s. Natalina, s. Mirjana, s. Monika i s. Jasmina.Don Ante je uvijek s radošću i ponosom isticao kako je povezan sa sestrama Služavkama Malog Isusa, od sjemeništa u Splitu, gdje su domaćice naše sestre pa kroz kasniji svećenički život. Na početku svećeničke službe vršio je službu župskog pomoćnika u župi Omiš, u kojoj djeluju naše sestre, pa je svećenički život počeo u povezanosti s našim sestrama. Uvijek je s poštovanjem susretao sestre, zanimao se za Družbu i Provinciju, pratio naše djelovanje, radovao se našim redovničkim jubilejima. Za 100. godišnjicu samostana u Metkoviću 2012., iako u visokim godinama, u 86 godini života, sudjelovao je u Metkoviću na svečanosti 100. godišnjice samostana. S dragim sjećanjem isticao je kako je kao župnik župe Vid često navraćao sestrama u samostan u Metkoviću i od onog što bi dobio od vjernika uvijek nešto ponio za potrebe samostana, a često demižonu vina. Kao župnik župe Katuni-Kreševo, od 1966. do 1977., gdje je ostavio svjedočanstvo uzornog svećeničkog života, bio je povezan sa sestrama u Šestanovcu, koje su počele djelovati u Šestanovcu 1966. godine.Odlaskom u mirovinu 2011. godine, don Ante je zadnjih petnaest godina svećeničkog života do svoje smrti proveo u Svećeničkom domu u Splitu, gdje su naše sestre vjerne domaćice u ovoj kući i na usluzi bolesnim i starijim svećenicima, pa tako i don Anti. Gospodin mu bio nagrada za njegove molitve, dobra djela i revnost u svećeničkom poslanju.Gospodine, budi im milosrdan i udijeli im rajsku slavu u nebeskom kraljevstvu!
