Grupa članova Društva Prijatelja Maloga Isusa splitske provincije hodočastili su od 1. do 3. travnja 2024. godine u zaljev Hrvatskih svetaca u Boku Kotorsku kao svoj Uskrsni Emaus. To je već tradicionalni projekt PMI- a u ovo vrijeme koje organizira pročelnica Društva s. M. Dolores Brkić koja je i ovaj put predvodila ovo hodočašće uz pratnju još pet sestara Služavki Malog Isusa: s. M. Eduarda Marić, s. M. Marina Mužinić, s. M.Antea Šarolić, s. M. Amabilis Vukman i s. M. Siksta Paleško.

Sestre su bile posebno emotivne hodeći po mjestima u Zaljevu jer su u nekoliko mjesta donedavno djelovale sestre. Teško je sve staviti u opis ovog izvješća bilo povijesno, kulturno ,vjerski kao i prirodne ljepote koje su vidjeli i doživjeli. Moglo bi se izreći ono što je naglašeno u programu kojeg je pripremila pročelnica: „Zaljev hrvatskih svetaca,. zaljev gdje svaki kamen govori hrvatski, zaljev svjetske kulturne i prirodne baštine, ponos Bokelja i jedan od najljepših zaljeva na svijetu. U jutarnjim satima 1. travnja krenulo se od svetišta Gospe od Pojišana. Na samom polasku provincijska glavarica s. M.Terezija Pervan i zamjenica s. M. Brigita Rojnica došle su pozdraviti hodočasnike , zaželjele sretno i blagoslovljeno putovanje. Hodočasnici PMI-a su bili iz Splita; sv. Križ, Gospa od Pojišana, Sutivana, Jesenica, Katuni- Kreševo, Dugopolja i Žrnovnice, Omiša… Uz ugodnu vožnju molitvom i pjesmom vozili se do ljepote Pelješkog mosta te nizajući kilometre stigli u Herceg Novi našem sv. Leopoldu kojem su iznijeli svoje zavjete, molbe i zahvale. Župnik don Siniša Jozić obogatio ih je svojim izlaganjem i meditacijom. Slijedio je put kroz čudesni zaljev do Perasta gdje su se smjestili te slavili sv. Misu u crkvi sv. Nikole koju je predslavio don Srećko Majić.

Slijedećeg dana brodom su hodočastili na otok- Gospi od Škrpjela. Čudesna je povijest nastanka ovog otoka, oltarna čudotvorna slika Bogorodice sa Djetetom i sva ljepota crkve koju mnogi nazivaju“ HRVATSKA SIKSTINA“. Naime Bokelji sa sigurnošću kažu da je srce ne samo Perasta nego i cijele Boke ovo svetište Gospa od Škrpjela. Neumorni don Srećko upoznao je svih sa vjerskim, povijesnim, kulturnim i pomorskim značemnjem ne samo otoka , moglo bi se reći Bokelja…Dok su se nizale tihe molitve i zahvale pogledao se i muzej i šetnja po otoku zahvaljujući Stvoritelju i povijesnoj neustašivosti Bokelja. Zatim su nastavili brodom do Prčnja i posjet donedavno najvećoj crkvi u Crnoj Gori posvećenu rođenju Blažene Djevice Marije. A kako ne doći do blaženog Gracije na Muo , Božjeg ugodnika Euharistije. Nakon zavjeta kod njegova tijela nastavili su put brodom do Kotora „crnogorske Venecije“. Grad je opasan zidinama i sa troja vrata a nad njim na brežuljku bdije Gospa od zdravlja. Inače svaki kut grada kao i čitavog Zaljeva ima svoju povijesnu, kulturnu i vjersku priču. Tu je romanička katedrala sv. Tripuna, crkva bl. Ozane Kotorske I crkva sv. Klare, palače, muzeji, galerije….Malo dulje su se zadržali, osim u katedrali, kod bl. Ozane moleći njezin moćni zagovor. Nažalost Hrvati su danas u Boki manjina u odnosu na prošlost ali je nemjerljiv njihov doprinos kulturnoj i vjerskoj baštini. Pisati i govoriti o Boki vrlo je delikatno jer je bogato značenje a prostora je malo za izreći i napisati. Tu su PMI od gđe Sandre, koja ih je vodila kroz bogatstvo ovog zaljeva, čuli za njih bitnu činjenicu: “ Ne smijemo zanemariti i Bokeljsku mornaricu jer bi to bila nepopravljva šteta. Nakon jedne male stanke i osvježenja krenulo se u Dobrotu crkvu sv. Stasija gdje je župnik također hodočasnike upoznao sa povijesnim i kulturnim značenjem crkve i stanjem općenito. Navratili su se vidjeti i samostan sestara u Dobroti,“ pozdraviti je“ i prisjetiti se vremena kad su tu kao i u desetak drugih mjesta i gradova u Boki djelovale časne sestre Služavke malog Isusa i ostavile plemeniti trag…

Puni dojmova vratili se u Perast na divnu terasu nekad također samostana Služavki Malog Isusa za popodnevni ručak. Donekle su se slijegali dojmovi, zahvalni svima koji su nam omogućili ovo putovanje a  ponajviše dobrom Bogu i Gospi. Zahvalnost su za svih i sve nakane koje su nosili u srcu predali Bogu na sv. Misi koja je uslijedila u smiraj dana u crkvi sv. Ante. Na misi pjevanje su vodili PMI, posebno Matko Stančić kao i misna čitanja a molitve tijekom puta , devetnicu , krunice… s. Marina Mužinić, gđa. Meri Ribičić i s. Dolores. Slijedeći dan nakon doručka krenuli su pozdravljajući Gospu od Škrpjela prema Dubrovniku gdje su ugodnom vožnjom stigli do Gospina polja. Razišli se „ ko rakova dica“: netko do šetnje gradom, netko do šetnje uz more netko po svetištu Gospe od milosti. Okupio ih je ponovno podnevni anđeoski pozdrav i zajednički ručak kod oo. kapucina. Uslijedio je i posjet susjednom samostanu Služavki Malog Isusa. Pred polazak za Split u crkvi Gospe od milosti bila je zavjetna molitva Gospi, zahvale za mnoge nakane, devetnica Božjem milosrđu i posebno molitva za duhovna zvanja. Tri dana su puna povijesnih, kulturnih, vjerskih dragocijenosti na ovom putu Uskrsnog Emausa, koji je bio i osobni put u nutrinu svih hodočasnika obdareni blagodatima Božjim i dobrih ljudi ali i cijenom povijesti Hrvatskog naroda. U večernjim satima stigli su u Split pa je pročelnica s. Dolores zahvalila svima na lijepom sudjelovanju i druženju vjerskog i kulturnog karaktera.

Vesna Mamić i Zrinka Ančić – PMI Split