I nikad i ništa nije slučajno. Bog ima svoje puteve i svoje misli koje nisu često u skladu s našima. Hvala Bogu da je tako.

Župljani župe sv. Josipa iz Dugog Rata i Jesenica sa svojim župnicima, izabrali su za svoj hod u Emaus 17. travnja u Nacionalno svetište sv. Josipa u Karlovcu.  

 Među njima bile su naše sestre Branislava i Rozemari i više članova Društva Prijatelja Maloga Isusa. Božjom providnošću pridružili su se članovi iz Splita i Omiša. Mogli bi čak reći iznenada i slučajno. Ali slučaja nema! Hodočasnici , njih oko 120 , bili su izrazima lica s puno žara , radosti , zahvalnosti a dojmljivo izuzetno dobrodušni i strpljivi. Kako ne biti takvi kad se ide s vjerom u moćni zagovor sv. Josipa, zaštitnika očeva, obitelji, hrvatskog naroda, Crkve ,  Družbe Služavki  Malog Isusa i naše splitske provincije.

Emaus DANAS, osobno sam promatrala i doživljavala kao zajednički hod i zajedničko prepoznavanje Isusa na  našem putu. Čitati njegove znakove i događanja kroz koje nam se očituje, govori i poručuje ali i ohrabruje.

Došavši u svetište radosno nas je dočekao rektor svetišta mons. Anton Sente ( mlađi), blagoslovio nas, te smo ušli u svetište kroz vrata Milosrđa. Predvodio je zatim pobožnost sv. Josipu te nam je vrlo zorno ispričao, odnosno posvjedočio nekoliko uslišanja po zagovoru sv. Josipa. Nastavljena je svečana sv. Misa koju je predslavio vlč. Marko Vuković sa svećenicima, rođen u ovoj.župi. Na poseban način kroz svoju propovijed ocrtao nam je lik sv. Josipa i njegov moćni zagovor. Za vrijeme euharistijskog slavlja pjevali su zborovi iz Jesenica i Dugog rata, pod vodstvom maestra Slave Tomaša. Poslije sv. Mise imali smo zajednički zavjetni ophod oko kipa sv. Josipa a dulje je potrajala i osobna molitva mnogih.

Nakon ručka , organiziranog u svetištu, svoje hodočašće smo nastavili do Krašića reći molitvu,  tražiti hrabrost u vjeri i svakodnevnom svjedočenju od našeg bl. Alojzija Stepinca. Tu smo sreli naše sestre uz župnika koji je hodočasnicima govorio o svetištu i Blaženiku. Imali smo dar da smo susreli mons. Juru Bogdana te nam je  uputio svoju pastirsku riječ i blagoslov.

Napomenula bih ovdje nekoliko misli iz života sv. oca pape Franje i sv. Josipa. Stoga mi je sv. Josip još bliži, draži… Rijetke stvari koje je papa ponio iz Argentine kad je izabran za papu bio je upravo drveni kip sv. Josipa, ali Josipa koji je u snu. Papa je dao više puta svoje svjedočanstvo o tom svetcu:

„Jako volim sv. Josipa jer je on čovjek tišine  i snage. Na svojem stolu imam lik sv. Josipa.  Premda spava on brine za Crkvu. Znam da on to može, pa kad imam problem, nekakvu poteškoću, napišem  malu poruku na papirić i stavim je ispod sv. Josipa. kako bi on o tome mogao sanjati. Drugim riječima govorim mu; zagovaraj me, moli za rješenje ovog problema!“ Papa je želio uzeti ime sv. Franje, usmjeriti tako svoj pontifikat siromašnima. Međutim  nije slučajno da je Papina inauguracija bila baš na blagdan sv. Josipa 19. ožujka 2013. te je u svoj kardinalski a potom i papinski grb stavio znak sv. Josipa   i BDM. Također te iste godine papa je državu Vatikan stavio pod zaštitu sv. Josipa uz već sv. Mihaela.

Sv. Josip naš moćni zagovornik, zagovara tiho, brižno, polako, ali svakako sigurno.!!! Uzor neka nam bude u vjeri, radu, strpljivosti, odgoju, dosljednosti, jednostavnosti.

Čuvaru Isusa i Marije, čuvaj Ti i svih nas.  

s. Dolores Brkić