Veljača: Pohod Bl. Djevice Marije Elizabeti
Meditacija za Prijatelje Maloga Isusa u Godini Riječi Božje
Riječ Božja se dijeli (Lk 1, 39 – 45)
Molitva
U Ime Oca i Sina i Duha Svetoga!
Zastani(mo) na trenutak i posvijesti(mo) si da je Bog tu – prisutan, da te gleda i sluša i da je ovo vrijeme razgovora i druženja s Njim!
Oče! Hvala ti za ovaj trenutak!
Želim svoje srce, pamet, dušu i sve što je u meni usmjeriti prema Tebi i Tvojoj Riječi. Molim te za pomoć: daj mi čuti što trebam čuti, spoznati što trebam spoznati i svaki poticaj u život provesti. To te molim po Bezgrešnom Srcu Marijinu koje je primilo, čuvalo i živjelo od Tvoje Riječi. Amen!
Čitanje: Lk 1, 39 – 45
„U one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa: ´Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!´"
Kratka stanka u tišini.
Meditacija
Marija je doživjela nesvakidašnji i neočekivani susret s arkanđelom Gabrijelom koji joj je navijestio – ljudskim očima i razumom gledano – dvije nemoguće stvari: prva, da će ona bez muža začeti i roditi dijete i druga, da je stara (nerotkinja) Elizabeta već u šestom mjesecu trudnoće.
Na taj navještaj Marija odgovara i vjerom i djelom! Prvo, stavlja sve svoje i svu sebe u Božje ruke i prima Riječ koja pod njezinim srcem postaje tijelo, a potom, vrlo brzo, hita Elizabeti.
Možemo razmišljati o dva razloga Marijina pohoda.
Marija je od Gabrijela saznala da se i Elizabeti dogodilo nešto izvanredno. Bog je i u njezinu životu učinio „velika djela“. S kime bi Marija podijelila ovu milost i čudo koje se njoj dogodilo ako ne s Elizabetom? Tko će je bolje razumjeti, pa i povjerovati joj ako ne Elizabeta?
Zamisli s kojom radošću i nestrpljenjem Marija ide podijeliti radosnu vijest koju je doživjela!
Kratka stanka u tišini.
Marija nije mogla ni zamisliti što će se stvarno dogoditi kada se susretne s Elizabetom. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. „Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav zaigra joj čedo u utrobi.“ Iako nikad nije definirano, Crkva, još od apostolskih vremena smatra i vjeruje da je u ovom trenutku Ivan Krstitelj očišćen od istočnog grijeha. Zato je on jedini svetac, osim Isusa i Marije, kojem slavimo rođendan i to kao svetkovinu.
„I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa: ´Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega?“ Elizabeta ZNA da je Marija trudna i da je to dijete njezin Gospodin – da je Bog! Koje otajstvo! A koje li tek tada radosti u Marijinu srcu! Tolike, da je izrekla najljepši hvalospjev Gospodinu u Svetom Pismu, kojeg posvećene osobe svaki dan mole u Večernjoj molitvi. Kao da je u tom trenutku po Elizabetinim ustima Bog dao Mariji znak i sigurnost da je sve što je čula i doživjela u susretu s Anđelom istina i da je On doista tu na djelu.
Kratka stanka u tišini.
Drugi razlog zbog koje je Marija pošla Elizabeti u pohode je vjerojatno i njezina osjetljivost za potrebe drugih. Elizabeta i Zaharija su oboje u poodmakloj dobi i sami od sebe u potrebi, a k tome im je još i dijete na putu. Mariju je morala potaknuti ljubav da pođe biti im pomoć. Da nije tako vjerojatno ne bi ostala tri mjeseca. Kroz to vrijeme boravka s njima što god je znala i mogla učinila im je iako ju je i u Nazaretu čekao važan i zahtjevan zadatak: roditeljima i Josipu objasniti kako to da je trudna.
Možemo je zamisliti kako je i tu brigu i sva pitanja povjerila Bogu i odlučila posvetiti se Elizabeti i Zahariji.
Kratka stanka u tišini.
„Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina“ – da će se ispuniti nemoguće. „Sva Marijina ljepota i snaga bila je sadržana u činjenici njezine nepokolebljive vjere u Boga svemogućega, u Božju providnost i ljubav“. Tim riječima biskup Ratko Perić zaključuje svoje promišljanje o ovoj Elizabetinoj rečenici[1] i daje nam odgovor na pitanja koja si možda znamo postaviti: „Gdje je čovjekova (moja) sreća, smisao života, rješenje poteškoća....?“
Kratka stanka u tišini.
Poticajni zaključci
Susret s arkanđelom Gabrijelom Mariji je promijenio život. Mi kršćani-katolici imamo puno veću milost i dar, a to je svakodnevno primati Božje Srce u Euharistiji! Od nas se samo traži da kao Marija vjerujemo, prihvatimo i otvorimo svoje srce Bogu koji jedini daje mir i radost.
Marija nas uči kako primljenu Riječ koja preobražava naš život trebamo dijeliti s drugima. Nadahnuća, poticaje, naša razmatranja možemo uvijek podijeliti s osobama koje na sličan način njeguju odnos s Riječju Božjom. Tako će naša radost i svjetlo postati veće i jače. Osim toga, Riječ Božja nas uvijek potiče na djelovanje u ljubavi prema onima koji su u potrebi. Kao Marija budimo spremni odazvati se pozivu koji nam se upućuje.
Marija nije mogla ni zamisliti što će se sve dogoditi u susretu s Elizabetom. To nas uči da budemo otvoreni za iznenađenja koja nam Bog sprema kada se odazovemo na Njegov poziv. On može i čini u nama više negoli mi možemo i zamisliti.
Elizabeta je po Duhu svetom Mariji uputila snažne riječi. I nama Bog često progovara po ljudima, događajima, trenutcima u kojima točno možemo prepoznati da je On na djelu i da je tu! Marija nas uči tražiti, pitati, slušati i vjerovati Bogu i Njegovoj Riječi.
Unatoč izazovu koji je stajao pred Marijom – reći roditeljima i zaručniku da je trudna – Marija odlazi Elizabeti, biti joj blizu i od pomoći. I nas uči da se po ljubavi i s pouzdanjem u Božju providnost određuju prioriteti u našem životu i svakodnevici te da budemo spremni darovati svoje vrijeme i sposobnosti u službi drugih.
Nerođeni Ivan je zaigrao od radosti kad je čuo Marijin glas i osjetio Isusovu prisutnost. Gdje su Isus i Marija tu je radost! Na pobožnost prema Mariji nas potiče i sluga Božji Josip Stadler jer je i sam iskusio Njezin moćni zagovor i vodstvo na putu svetosti. "Isus se ni u čijem srcu ne rađa bez Blažene Djevice Marije." (Josip Stadler)
Kratka stanka u tišini.
Pjesma:
Kao Marija da te ljubim,
Tvoju Riječ da čuvam ja,
Kao Marija da je nosim
Sred srca svojega.
Samo tebi da se klanjam,
Samo tebi predam sve,
Da te ljubim srcem cijelim,
Kao Marija, Isuse.
Kao Marija da te ljubim,
Tvoju bol da dijelim ja,
Kao Marija da te pratim
Sve do križa tvojega.
Kao Marija da te ljubim,
Tvoj put da slijedim ja,
Kao Marija da ti služim,
Da ti predam život sav.
Molitva: osobna ili ova:
Gospodine Bože, Riječi Tijelom postala! Budi blagoslovljen u svim svojim djelima. Budi blagoslovljen po Bezgrešnom Srcu svoje i naše Majke Marije, koja nas želi učiti i voditi Tebi i k ostvarenju smisla našeg postojanja. Po tom presvetom Srcu te molimo da se svako začeto dijete rodi i da bude prihvaćeno i voljeno od svojih roditelja! Molimo te da svetlom svoga Duha rasvijetliš naše pameti, srca i duše da shvatimo kako bez Tebe ne možemo ni živjeti ni ljubiti pa da se tako ohrabrimo poći na put predanja i pouzdanja u tvoju Riječ. Pomozi nam ljubiti ljude koje si stavio na naš životni put, prihvaćati ih u njihovim slabostima i pogreškama, jer smo i sami slabi i grešni. Neka Bezgrešno Srce Marijino bude naše spasenje u svim izazovima ovog vremena. To molimo Tebe Isuse koji s Ocem i Duhom svetim živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.
s. M. Jelena Jovanović, SMI
[1] PERIĆ Ratko, „Isusova Majka. Duhovne vježbe prezbiterima“, Mostar, 2015., str. 79.