Više od stotinu vjernika župe Gospe Brze Pomoći iz Slavonskobrodskog dekanata hodočastili su u subotu, 16. lipnja 2018. u Sarajevo na grob sluge Božjega Josipa Stadlera. Predvođeni su svojim domaćim župnikom i slavonskobrodskim dekanom vlč. Ivanom Lenićem i vlč. Krešimirom Čuturom te s. Jasnom i s. Monikom, sestrama uršulinkama.

Hodočasnike je po dolasku dočekao i pozdravio mons. dr. Pavo Jurišić, kanonik i profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu i postulator kauze za proglašenje blaženim nadbiskupa Josipa Stadlera, a katedralni župnik preč. Marko Majstorović i duhovnik bogoslova vlč. Jakov Kajinić bili su vjernicima na raspolaganju za sakrament svete ispovijedi. Mons. Pavo upoznao je vjernike s povijesnim crticama katedrale posvećene Srcu Isusovu. Tumačio je hodočasnicima detaljno povijest i gradnju katedrale naglašavajući da je to stolna crkva Vrhbosanske nadbiskupije i župna crkva Katedralne župe Srca Isusova, kao i simbol glavnog grada Bosne i Hercegovine. Mons. Pavo pokazao je ono najvažnije na dnu katedrale, mjesto gdje se kleči i moli – grob sluge Božjeg Josipa Stadlera.

Nakon upoznavanja s katedralom, kao molitvenu pripravu za euharistijsko slavlje zbor župe Gospe Brze Pomoći, predvođen sestrama uršulinkama, pobožno je otpjevao Litanije Presvetom Srcu Isusovu. Zbor je svečanim pjevanjem animirao i euharistijsko slavlje koje je predslavio mons. Pavo Jurišić, uz koncelebraciju preč. Ivana Lenića i vlč. Krešimira Čuture, a asistirao je bogoslov Tomislav Rajić dok su čitanje i molitve vjernika animirali vjernici hodočasnici.

U prigodnoj propovijedi mons. Pavo je kroz Andersenovu bajku pokušao ukazati na problematiku današnjeg vremena u Crkvi i svijetu, a ustvrdio je da ipak u svakoj bajci ima i istine. Naime, ova bajka započinje govorom o jednom posebnom zrcalu koje je davalo suprotnu sliku od one u stvarnosti. Ono što je lijepo u ogledalu je izgledalo ružno. Ono se jednog dana, kaže bajka dalje, razbilo i razletjelo u tisuće komadića. I što je najgore, svaki taj komadić imao je istu svrhu kao i cijelo zrcalo. Kada bi nekome njegova krhotina upala u oko, ona bi došla i do srca koje bi tada postajalo sve hladnije, poput kocke leda i učinilo ono najgore što se može učiniti. Mons. Pavo je zaključio da ta bajka iznosi na svjetlo jednu istinu o nama. Primjenjujući ju na svakodnevni život, mons. Pavo primjećuje tu sliku ogledala – hladnoće u pogledima i razgovorima ljudi u kojima nema topline.

„Nije to samo u međuljudskim odnosima ovdje među nama, nego to se događa i na visokim razinama politike, međunarodne politike. Tako mi koji u ovom vremenu živimo uočavamo da je dosta prašine krhotina zla prodrlo u svijet, u srcima mnogih ljudi, a sve to pogađa i nas same, naše srce“, zaključio je mons. Jurišić. Tumačio je nadalje kako djeca imaju itekako prigodu ogledati se u starijima. „Svatko tko odgaja ogledalo je koje daje djeci. Danas svako dijete ima mobitel i komunicira na društvenim mrežama. Zato djecu treba kontrolirati što rade, s kime se druže“, poručio je mons. Pavo.

Mladić iz bajke, koga je pogodio komadić ogledala i dospio mu do srca, spasile su vruće suze njegove sestre koja ga je pratila. Dogodilo se čudo. Jedan gladan čovjek postao je pravi čovjek zato što je imao svoju sestru koja je sačuvala svoje srce i svojim srcem uspjela zagrijati svojega brata. I doista, zaključuje mons. Pavo, ima i među nama ljudi koji su sačuvali to toplo srce. Ponekad je potrebno dugo vremena da se promijeni ona ledena kora i da se u čovjeku počne otapati sve što čovjeka čini negativnim tj. njegova sebičnost, hladna proračunatost, zloba.

„Evo ovdje smo u tajni Svetišta Srca Isusova, Srca čija je ljubav i patnja pokrenula da ispliva van sve ono što je krhotina napravila u srcima ljudi“, rekao je propovjednik. Za uzora je vjernicima preporučio i slugu Božjeg Josipa Stadlera koji je doista bio svjestan ove Božje ljubavi. „Vjerujemo da je i on sačuvao dobro srce koje je činilo čudesa i otkravljivalo srca mnogih, ne samo u ovome gradu nego i u cijelom hrvatskom narodu, vjerujući Bogu koji ima srca za nas. Kad je došao u Sarajevo, svojim dobrim srcem činio je čudesa i velika djela Božjom snagom. Bio je uvjeren da Bog vodi sve, a on je samo sredstvo u Božjim rukama. Neka ta milost koju je on zadobio potakne i nas da što jače molimo za njegovo proglašenje blaženim, kako bismo mogli u svojoj sredini otvoreno slaviti ovog velikana kao Božjeg ugodnika“, zaključio je mons. Pavo.

Prije završetka euharistijskog slavlja slavonskobrodski dekan Ivan Lenić zahvalio je na gostoprimstvu u povodu hodočašća na grob u prigodi 150. obljetnice svećeničkog ređenja prvog pastira, sluge Božjega nadbiskupa dr. Josipa Stadlera. Naglasio je da se u sarajevskoj katedrali osjećaju kao kod kuće. „Ovim hodočašćem svjedočimo povezanost sa Stadlerom, upoznajemo njegovu osobnost, njegov primjer života, baštinu koju nam je ostavio. Učeći više o njemu, doživljavamo ga više svojim, dopuštamo da on raste u nama u onome u što je uzrastao i kao čovjek, svećenik, biskup, i djelatnik na različitim područjima i crkvenog i društvenog života“, rekao je, između ostalog, dekan Lenić. Brođani su svoje priloge ove godine namijenili za potrebe postupka beatifikacije, koje je preč. Lenić uručio postulatoru kauze mons. Pavi.

A zatim su se svi svećenici, hodočasnici iz Slavonskog Broda uputili na grob sluge Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera, gdje su izmolili prigodne molitve, kako bi uskoro bio uzdignut na čast oltara i tu na grobu primili Božji blagoslov. Nakon euharistijskog slavlja vjernici hodočasnici imali su prigodu svatko posebno prikazati svoje nakane Bogu po rukama nadbiskupa Stadlera, kao i prošetati ulicama Sarajeva.

Sestre uršulinke sa s. Blaženkom Lešić, SMI iz zajednice u Slavonskom Brodu, te još nekoliko hodočasnika pohodile su zajednicu sestara Služavki Malog Isusa u samostanu Egipat, koja je s. Blaženki čestitala 60. rođendan. U radosnom zajedništvu ponovno su se okupili svi hodočasnici ispred sarajevske katedrale, napravili zajedničku fotografiju i uputili prema Slavonskom Brodu.

Brođani su i ovaj puta pokazali svoju ljubav, iskazali svoje vjerničko poštovanje i pobožnost prema sluzi Božjem Stadleru. Neka budu uslišane molitve vjernika, po kojima će se proslaviti Ime Božje i proširiti štovanje ovog sluge Božjega.

s. M. Manda Pršlja