Vrhbosanska nadbiskupija i sarajevska katedrala, u nedjelju 10. lipnja 2018. proslavile su svog naslovnika - Srce Isusovo. Prije Svete mise, zajedno s predvoditeljem svečanog Euharistijskog slavlja nadbiskupom metropolitom splitsko-makarskim mons. Marinom Barišićem, u katedralu je došao nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić. Na katedralnom pragu dočekao ih je rektor katedrale mons. Ante Meštrović pa su poljubili križ i poškropili nazočne blagoslovljenom vodom. Potom su se pomolili na grobu prvog vrhbosanskog nadbiskupa sluge Božjega Josipa Stadlera u dnu katedrale.

Euharistijsko slavlje započelo je svečanom procesijom i liturgijskom popijevkom „O Srce Sina Božjega“. Prije početka Svete mise kardinal Puljić pozdravio je sve nazočne u katedrali i sve koji su Misno slavlje pratili putem valova Radio Marije. Pošto je pozdravio predsjedatelja mons. Barišić, poimence uputio je pozdrav apostolskom nunciju u BiH mons. Luigiju Pezzutu, biskupu mostarsko-duvanjskom i apostolskom upravitelju trebinjsko-mrkanskom mons. Ratku Periću, vojnom biskupu mons. Tomi Vukšiću i pomoćnom biskupu vrhbosanskom mons. Peri Sudaru. Pozdravio je i 19 nazočnih svećenika među kojima generalnog vikara mons. Luku Tunjića i provinicijalova delegata fra Nikicu Vujicu. Svoj pozdrav uputio je i časnim sestrama i bogoslovima i svim vjernicima, a posebno Prijateljima Malog Isusa koji su organizirano došli iz Gromiljaka i Maglaja predvođeni sestrama Služavkama Malog Isusa na grob nadbiskupa Stadlera. Podsjetivši da se na svetkovinu Presvetog Srca Isusova slavi Dan posvećenja klera, kardinal Puljić pozvao je sve nazočne da mole za svećenike kako bi bili odani i vjerni Kristu u vršenju svoga poslanja.

Uzvraćajući na pozdrav kardinal Puljića, nadbiskup Barišić izrazio je radost što ima prigodu slaviti Svetu misu u katedrali koju je posvetio Srcu Isusovu, izvoru Božje ljubavi, nadbiskup Stadler podsjećajući da ove godine obilježavaju 175. obljetnicu Stadlerova rođenja, 150. obljetnicu svećeničkog ređenja i 100. obljetnicu smrti.

„U svim romanima, u svim jezicima i kulturama, na svoj način uvijek je prisutna ova tema: ljubav. Ne pišemo romane. Ali ipak svatko od nas ima i jest jedan roman. I u ovoj našoj knjizi života, od prve do zadnje stranice prisutna je ljubav koju na svoj način osjećamo; osjećamo žeđ ljubavi, želimo biti ljubljeni, voljeni; želimo ljubiti i voljeti. Odakle ova želja u nama? Stvoreni smo na sliku Božju. Bog je ljubav; i stvorio nas je iz ljubavi“, kazao je nadbiskup Barišić u prigodnoj propovijedi te podsjetio na riječi iz prvog misnog čitanja u kojem Bog preko proroka Hošeje poručuje: „Dok Izrael bijaše dijete, ja ga ljubljah, iz Egipta dozvah sina svoga. A ja sam Efrajima hodati učio, držeći ga za ruke njegove; al’ oni ne spoznaše da sam se za njih brinuo. Užima za ljude privlačio sam ih, konopcima ljubavi...“.

„Gospodin nas ljubi očinskom i majčinskom ljubavlju. I On sam se predstavlja da je Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju, dobrotom i vjernošću“, kazao je nadbiskup Barišić te podsjetio na Božje riječi upućene izraelskom narodu preko proroka Izaije: „Može li žena zaboraviti svoje dojenče, ne imati sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću“ (Iz 49,16). Dodao je da „Božja ljubav raste i da je Bog želi sve više i više očitovati prema nama“.

Navodeći riječi s početka poslanice Hebrejima: „Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu“, nadbiskup Barišić je kazao da se Božja ljubav utjelovila i postala čovjekom. Rekao je da su ljudi urušili Božju sliku u sebi. „Uostalom, što mi sve ne nazivamo ljubavlju. Ljubav je za nas i posesivnost, i egoizam, i interes i puno toga što zapravo niječe ljubav. Bogu je stalo do nas, do svoje slike. Zato šalje svoga Sina, šalje lice svoje milosrdne ljubavi, šalje srce svoje ljubavi i želi nas ljubiti našom ljudskom ljubavlju. Kakva je ova božanska ljubav? Tajna, dakako, ali iz njezinog očitovanja, svjedočenja možemo nešto ipak naslutiti. Ova ljubav je, draga braćo i sestre, radikalna, nije polovična“, kazao je nadbiskup Barišić podsjećajući na Isusove riječi: „Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje“ (Iv 15,13). „On je još veću ljubav pokazao prema nama: položio je svoj život za neprijatelje; dok smo mi još bili grješni, neprijateljski u odnosu prema njemu, Gospodin na je pokazao tu ljubav“, rekao je nadbiskup Barišić ističući da je Kristova ljubav povjerljiva i prijateljska. Pojasnio je da je Kristova ljubav punina, u sebi, neizmjerni ocean, vječnost dodajući da Otac nebeski želi u čovjeku obnoviti svoju ljubav kako bi bili Božji sinovi i kćeri te međusobno braća i sestre.

Potom je nadbiskup Barišić progovorio o sv. Ivanu apostolu, ljubljenom učeniku koji je na posljednjoj večeri, naslonivši glavu na Isusove grudi, osjetio Božju ljubav. Podsjetio je i na iskustvo izgubljenog sina iz evanđeoske prispodobe ističući da to iskustvo Božjeg praštanja doživljavaju i vjernici prigodom svete ispovijedi. „Ovu ljubav treba osluškivati i otkriti njezino bȉlo... Treba malo tišine i sabranosti da napipamo i osjetimo svoje bȉlo... I bȉlo Božje ljubavi treba primijetiti. Malo tišine, malo sabranosti“; kazao je nadbiskup Barišić ističući da ih bȉlo Božje ljubavi nosi u svim poteškoćama. Spomenuo je ljubav koju su prema Kristu i bližnjemu pokazivali sveti arški župnik Ivan Marija Vianney i sveta Marija Margareta Alacoque koja ej na osobit način štovala i ljubila Srce Isusovo.

Nadbiskup Barišić progovorio je zatim o evanđeoskom misnom odlomku u kojem je prikazan raspeti Isus između dva razbojnika. Kazao je da su rimski vojnici tukli po mišićima i koljenima dvojicu raspetih razbojnika da bi preminuli jer im je u tome ležala snaga. Zapitao je, gdje je Isusova snaga? „Njegova snaga jest ljubav. Zato probadaju to Srce. Ali ljubav se ne može ubiti pa ni ova naša ljudska ljubav koja ostaje snažna. Ovu božansku ljubav želi iz svog Srca preko vode i krvi, preko sakramenta koje je već ulio po krštenju, euharistiji i sakramentima koje smo primili, želi nas utemeljiti u ljubavi, ukorijeniti u blizini i snazi da možemo osjetiti i živjeti pulsom božanske ljubavi, kazao je nadbiskup Barišić .

„Doista, ne možemo ostati ravnodušni pred ovim izvorom božanske ljubavi Srca Isusova jer je to original koji želi narušenu sliku u nama obnoviti. Imamo i svjedoka koji je na svoj način propovijedao i živio: sluga Božji nadbiskup Josip Stadler“, rekao je nadbiskup Barišić te podsjetio na Stadlerov poziv da nastoje jedino ljubiti Gospodina Isusa i štovati njegovo Srce i u njegovu Srcu srcem boraviti. „Imamo različite službe u našoj Crkvi. Svatko je ljubljen i pozvan na ljubav. Srce Isusovo je dan naše svećeničke duhovnosti“, istaknuo je nadbiskup Barišić.

Na kraju svoje propovijedi nadbiskup Barišić pozvao je na molitvu i sudjelovanje na Trećem nacionalnom susretu katoličkih obitelji koji će se održati 15. i 16. rujna 2018. u Splitu i Solinu.

Liturgijsko pjevanje animirao je Katedralni mješoviti zbor Josip Stadler pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića, a u asistenciji su bili bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa. Preuzeto: (kta)