Dragi sadašnji i budući Prijatelji Malog Isusa, ovim putem želim s vama podijeliti svoje razloge ulaska u društvo PMI, odnosno u jednu novu obitelj i zajednicu. Odakle započeti, kako krenuti.. jer u meni je trenutno navala riječi, no krenuti ću nekim redom.

Sve je krenulo mojim obraćenjem i redovitim dolaskom na Svetu Misu. Počela su se nizati poznanstva i zbližavanje sa župljanima. Uvijek bih negdje u pozadini čula za Prijatelje Malog Isusa, no nisam znala o čemu se tu u stvari radi. Moram priznati da sam mislila da je to neki žargonski naziv za nas župljane.

U jednom trenutku odlučila sam se na odlazak na jednu od župnih radionica i tamo sam dobila jedan skromni nadimak „simpatizer“. Naime, ni tada nisam uopće razumjela šta to znači pa sam samo nastavila kimati glavom u stilu – da, da, jesam simpatizer. I tako je jedan odlazak na radionicu rezultirao odlaskom na drugu radionicu pa na treću sve dok se nisam našla na jednoj, ajmo je tako nazvati, ozbiljnijoj radionici na kojoj sam napokon saznala šta je to  „simpatizer“  i tko su Prijatelji Malog Isusa. Tako sam dobila priliku da promislim o tome želim li postati članom tog društva.

Razmišljajući o tome nisam se dugo dvoumila. Kroz glavu su mi prošle riječi koje bih uputila povremeno Gospodinu: „Isuse, ti si meni toliko toga dao, neprocjenjive darove, a šta ja mogu dati tebi? Kako da ti budem još korisnija?“. I naravno, kao i uvijek, Gospodin nađe rješenje za svakog od nas, samo mi to moramo znati prepoznati. I to je to. Našao je Gospodin put na kojem mogu biti korisnija i služiti onima koje ljubi na još jedan novi način. Tako da budem korisna jednom novom društvu oko sebe, zajednici koja predstavlja jedan odnos, odnos prema pojedincu i prema skupini.

Za mene zajednica ima značenje jer izražava bliske i neposredne društvene veze i odnose u kojima imamo priliku dodatno izgraditi sebe kao osobu. U društvu PMI uvidjela sam da postoji među ljudima osjećaj uzajamnog pripadanja i da puno toga imaju zajedničkog, i da ih te stvari dodatno povezuju. Poželjela sam biti dio tog tima, odnosno društva u kojem svojim zalaganjem mogu pridonijeti cjelokupnom razvoju predstavljajući svoje ideje i samim time se osjećati korisnom i na taj način zadovoljiti vlastitu nutrinu.

Vjerovala sam da će se pristupanjem društvu PMI u meni stvarati pozitivni osjećaji, a koji će biti rezultat moje predanosti i odgovornosti prema društvu. Želim uživati u prikupljanju pozitivnih iskustava u odnosu s ljudima jer na taj način dodatno upoznajem sebe. Isto tako veselim se ujedinjavanju s Prijateljima Malog Isusa kroz zajedničku molitvu, međusobne razgovore, zajedničkim odlascima na hodočašća i duhovne obnove. Prolazeći kroz sve to, sigurna sam da ću nadograđivati svoj odnos s Bogom.

I eto, sve se nekako odvilo vrlo brzo, kako bi se reklo, nisam se ni snašla, a već sam postala Prijatelj Malog Isusa, gdje mogu biti korisna kako sam i pitala Gospodina.

Dragi moji Prijatelji Malog Isusa, nastojati ću davati sve od sebe za vas na ovom novom putu koji će mi biti zanimljivo pratiti. Nadam se da ću opravdati vaše povjerenje.

A tko zna, možda jednog dana i dobijem priliku, na isti ovaj način, s  vama podijeliti, osim razloga dolaska na taj put, kako sam se snašla na tom putu.

Damira Dvojković,
PMI – Nova ves, Zagreb