Završni susret sestara sudionica Hodograma Družbe održan je od 22. do 25. kolovoza 2016. godine u generalnoj kući Družbe - Naumovac 12 u Zagrebu. Na poziv vrhovne glavarice Družbe s. M. Radoslave Radek i pročelnice Vijeća za duhovnost u Družbi s. M. Ane Marije Kesten na susret i zajedničko promišljanje onoga što smo imale milost istraživati u Godini posvećenog života i Jubilarnoj godini Družbe odazvalo se 20 sestara iz Splitske, Zagrebačke i Sarajevske provincije.

Susret je započeo 23. kolovoza jutarnjom svetom Misom, koju je u kapelici generalne kuće predvodio fra Zdravko Lazić. U prigodnoj propovijedi fra Zdravko nas je potaknuo da hodeći stopama Isusa Krista i stopama sluge Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera vjerno živimo primljenu karizmu u Crkvi i svjedočimo ju kreposnim životom po uzoru na nadbiskupa Stadlera, koji je rekao: „Imaj prema Bogu srce djetinje, prema bližnjem srce materinje, a prema sebi srce sudačko.“

Nakon okrjepe duše i tijela susret je nastavljen u „Stadlerovoj dvorani“ generalne kuće. Okupljene u istom duhu i s istim ciljevima, nastojale smo promišljati o plodovima življenja Jubilarne Godine Družbe koja je bila ujedno i godina priprave za proslavu 125. obljetnice utemeljenja Družbe i Godine posvećenog života.

Unatoč poteškoćama i nejasnoćama koje su nas pratile na ovom putu, vjerujemo da je ovaj Hodogram Družbe plod i djelo Duha Svetoga. Po Njegovu daru razumjele smo i prihvatile poruku pape Franje u perspektivi novosti, da: „Sa zahvalnošću gledamo na prošlost, s ljubavlju živimo sadašnjost i s nadom prigrlimo budućnost“, te se uputimo na Hodogram, za koji je predviđeno više radionica.

Naša Družba je između ostalih izabrala tri vida, tri područja istraživanja, tri radionice, koje su polučile sljedeće rezultate:

Prvu radionicu o svetosti života oca Utemeljitelja vodila je pročelnica vijeća za duhovnost u Zagrebačkoj provinciji, s. M. Mirjam Dedić. Sestra Mirjam je od materijala koje su joj slale sestre sažela jedno izlaganje kako bi svim sudionicama prenijela saznanja, iskustva i doživljaje sestara koje su se uključile u ovu istraživačku radionicu.

Možemo ukratko reći da je sluga Božji nadbiskup Josip Stadler imao veliko pouzdanje u Boga, u milosrdnu ljubav Božju i sav je bio predan u volju Božju. Ističući sve bogoslovne, stožerne, herojske kreposti koje su resile nadbiskupa Stadlera, tog velikog, ali pomalo zaboravljenog hrvatskog biskupa svih stoljeća, zaključili smo da je došlo vrijeme da još više upoznajemo njegov duh i služenje i svijetu očitujemo ovog velikana i crkvenog pastra.

Drugu radionicu o duhovnosti i apostolskom djelovanju Družbe kroz povijest, vodila je pročelnica vijeća za duhovnost u Splitskoj provinciji s. M. Sandra Midenjak. Odjek na ovu temu i prikupljene materijale iznijela je s. M. Marija Filipović. Sestra Marija je na poseban način istaknula očitovanje Božjeg djela preko sestara koje su u zadnjem domovinskom ratu činile mnoga dobra narodu ne gledajući na različitost vjere i nacije. Posvjedočila nam je kako naše starije sestre vole, žive, žrtvuju se i mole za Družbu, te kako se put njihove svetosti očituje u malim i jednostavnim stvarima. Rast u svetosti je upravo život uz sestre SMI ispunjene Božjom dobrotom i milošću.

Treću radionicu o pokojnim sestrama s naglaskom na mučeništvo i svetost vodila je pročelnica vijeća za duhovnost u Sarajevskoj provinciji s. M. Genoveva Rajić. Rad ove radionice predstavila je s. Genoveva, a potom je s. M. Kristina Adžamić održala predavanje u kojem je istaknula svjedočanstvo duhovnih i tjelesnih djela milosrđa naših pokojnih sestara koja su činile po zatvorima, logorima i u progonstvima. Prikazala je mučeništvo naših pokojnih sestara za Boga, kao i njihove herojske kreposti koje su živjele u vrijeme komunizma. Ovo izlaganje potkrijepljeno je dokumentima koje su sestre pronašle dok su istraživale ove sudbonosne događaje. Svjedočanstva predstavljenih pokojnih sestara mučenica, svjedočanstva su vjere, nade i ljubavi protkana milosrđem, a te svete sestre su naše velike zagovornice u nebu i divan primjer kako živjeti i danas samo za Krista. Sestra M. Sandra Kapetanović, prikazala je sudionicama susreta svijetli i sveti lik naše pokojne s. M. Krescencije Zwüfelhofer, koja je bila na kormilu Družbe 18 godina. Za nju je sam otac Utemeljitelj rekao da je sveta. I nama danas je uzor za nasljedovanje.

Osim predavanja o prikupljenim materijalima, održane su i tri radionice u kojima smo prije svega kroz život i djelo našeg oca Utemeljitelja napravili usporedbu s našim životom i iskustvom Božje blizine, ljubavi prema potrebnima i pouzdanja u Boga.

Imale smo milost više upoznati svijetli lik prvog Utemeljiteljevog suradnika kanonika i prvog pomoćnog vrhbosanskog biskupa dr. Antuna Jeglića, Slovenca koji je rado prihvatio biti sluga Božji na njivi Gospodnjoj u ono vrijeme i udariti prve temelje duhovnosti našoj Družbi.

U radionicama smo se osvrnule na život i djelovanje naših prvih sestara u Družbi, posebno s. M. Marte Golec, i s. M. Franciske Vrglez, također Slovenke, koje su ostavile sve u lijepom Trnovlju kraj Celja, kako bi služile Malome Isusu u najpotrebnijima, u nadbiskupskoj ubožnici u Sarajevu.

Istražujući porijeklo naših pokojnih sestara saznale smo da su dolazile iz raznih zemalja i krajeva svijeta. Važno je kazati da su Crkvu i našu Družbu obogatile svojim služenjem 32 sestre iz Slovenije. One su dale veliki obol u samim početcima života Družbe a i kasnije kroz njezinu burnu povijest.  

Nezaobilazna osoba koja je ostavila duboki trag u Družbi je gđa Giovanna Sorman (Ivanka Sorman) Slovenka, jedna od prvih i velikih dobročiniteljica naše Družbe. Ona je na poziv nadbiskupa Stadlera velikodušno darovala nadbiskupskoj ubožnici u Sarajevo nekoliko djevojaka koje su kasnije postale prve i prave Služavke siromaha. Prema podatcima Matične knjige Družbe možemo kazati da je u Družbu u Sarajevo došlo 9 djevojaka iz Zavoda sv. Josipa u Trstu. Za gđu Giovannu se može reći da je umrla na glasu svetosti, a  u našoj Družbi njezin lik je ostao u sjeni i pomalo pao u zaborav. Danas o 180. obljetnici njezina rođenja s ljubavlju i zahvalnošću spominjemo se tog važnog imena u upisanog u početcima povijesti naše Družbe.

Promišljajući o našim prvim početcima i svetim korijenima Družbe brzo se približila večer i dan je bio na izmaku. Interes, želja i žar da se čuje i upozna što više o Ocu Utemeljitelju, o dragoj nam Družbi, o Družbinim dobročiniteljima ostaje nam novi izazov. Osvježene na izvorima na kojima se sve jasnije vidi i zrcali završen je prvi dan našeg susreta.

Drugi dan 24. kolovoza, upriličeno je zahvalno hodočašće pod geslom „Stopama Družbinih dobročinitelja i prvih sestara u Družbi“.

Na ovo hodočašće uputila se 31 sestra Služavka Maloga Isusa. Hodočašću su se pridružile sestre novakinje iz Družbe sa svojim učiteljicama s. M. Genovevom Rajić i s. M. Marinom Mužinić.

Ranim jutrom, točnije u 05.00 sati krenule smo ispred Kalvarije na Ksaveru – Zagreb, za Sloveniju, točnije prema Ljubljani, ljubljanskoj katedrali sv. Nikole gdje smo prošle kroz Sveta vrata milosrđa i sudjelovale na svetoj Misi. Nakon sv. Mise zadržale smo se u zajedničkoj i osobnoj molitvi u katedrali časteći našeg nebeskog zaštitnika sv. Rafaela arkanđela.

U 9.00 sati primio nas je u svoju nadbiskupsku rezidenciju ljubljanski nadbiskup mons. Stanislav Zore. Časna majka s. Radoslava uputila je Nadbiskupu prigodnu riječ i upoznala nadbiskupa Stanislava o cilju hodočašća sestara Služavki Maloga Isusa. U ime časne majke s. Radoslave i svih hodočasnica, sestre novakinje Pia i Nikolina su darovale nadbiskupu prigodni dar (reprodukciju slike Nadbiskup Josip Stadler i nadbiskup Antun Bonaventura Jeglić u Sarajevu 1918.g.), potom su sve sestre otpjevale pjesmu „Još i danas dobri Pastir živi“. Nadbiskup Stanislav zahvalio časnoj majci s. Radoslavi i svim sestrama hodočasnicama na ovoj divnoj gesti kojom žele proći stazama svojih dobročinitelja koji su ostavili neizbrisivi trag u Crkvi, vrhbosanskoj nadbiskupiji i samoj Družbi. Kao uspomenu na ovaj susret nadbiskup je darovao časnoj majci prigodni dar „Jegličev  dnevnik“ vrijedno djelo koje je ugledalo svjetlo dana 2015.g. Ovaj susret ovjekovječile smo zajedničkom fotografijom u dvoru nadbiskupa Stanislava.

Drugi cilj hodočašća je bio pohoditi grob nadbiskupa dr. Antuna Bonaventure Jeglića, prvog člana vrhbosanskog kaptola i jednog od velikih ljubljanskih nadbiskupa koji je sahranjen u Ljubljani na gradskom groblju Žale. Naš pohod grobu nadbiskupa Jeglića bio je obilježen molitvom, pjesmom i sjećanjima na sve dobro koje je Družba primila po ovom velikanu Crkve. Vjerujemo da njegova duša počiva u naručju Gospodina kojemu je vjerno služio za života. Neopisivi su trenutci Božje blizine koju smo doživjele upravo na ovom svetomu mjestu. Vjerujemo da se i Utemeljitelj u nebu radovao ovom našem pohodu, ovom susretu, zahvalnoj molitvi za sve darovano nam, tim više što je i On sam na taj dan 24. 8. 1889.g. (kakva slučajnost) u Sarajevu svom vjernom suradniku i prijatelju u znak zahvalnosti darovao prigodnu spomen sliku s posvetom. Za nas je ovo bio dan po Božjoj volji i providnosti, u koju su se utjecali i vjerovali veliki radnici na njivi Gospodnjoj.

S prekrasnog groblja Žale gdje mnogi iščekuju uskrsnuće mrtvih nastavile smo put prema Brezju, prekrasnom Slovenskom marijanskom svetištu gdje se časti Marija pomoćnica kršćana. 

I ovo svetište u Svetoj godini milosrđa daruje hodočasnicima posebne milosti. Prolaz kroz sv. vrata, potpuni oprost. Ušle smo u ovo svetište u procesiji pozdravljajući pjesmom našu nebesku Majku Mariju. Na ulazu u Baziliku dočekao nas je fra Leopold čuvar svetišta i poveo nas k Majci Mariji. Pred divnom Majkom Božjom, pomoćnicom kršćana, svako srce osjeti posebnu ljubav, toplinu, pogled, spokoj, ljubav, mir, blagoslov. Sve ovo i još nebrojene darove primile smo od Isusove Majke Marije koja nas je pratila svojim pogledom u ovom svetištu u kojem su mnogi hodočasnici po njezinu zagovoru primili obilje milosti i uslišanja. Pred Majkom Božjom u Brezju klečao je prije 20 godina sv. papa Ivan Pavao II., i ta milina našeg sv. Pape nas je ispunjala posebnim milostima. Poželje smo ostati, ostati dugo uz Majku Mariju, ali dan je bio prekratak za sve što smo željele dotaknuti u Božjoj providnosti taj dan. Mariji Majci u ovom svetištu smo se preporučile i posvetile molitvom „Poštivam te svim srcem presveta Djevice...“, molitvom koju nam je ostavio u baštinu naš otac Utemeljitelj. S vjerom u Marijinu prisutnost i zagovor, oprostile smo se od Nje u svetištu Brezje, te slaveći ju molitvom krunice nastavile smo put koji nas je vodio prema Trstu, gdje smo željele posjetiti Zavod sv. Josipa koje je 1879.g. osnovala signora Giovanna Sorman, jedna od Družbinih dobročiniteljicai iz kojeg je došlo nekoliko djevojaka služiti u nadbiskupsku ubožnicu u Sarajevo. Dolaskom pred ovu Ustanovu osjetile smo posebnu radost što stojimo na svetom mjestu, gdje su hodali sveci i svetice koji su utkali živote i u povijest Družbe Služavki Maloga Isusa. Na vratima koja su sačuvana od svojih prvih dana dočekale su nas sadašnje voditeljice te Ustanove. Odmah smo pohodile crkvicu sv. Josipa, moćnog zaštitnika ovog doma  u kojem su se izmolile mnoge potrebe i za Stadlerovu ubožnicu. Pozdravile smo pjesmom i molitvom sv. Josipa. U tišini srca zahvalile smo sv. Josipu za sva primljena dobročinstva, a potom su nam voditeljice ove Ustanove koja ima sada drugu zadaću odgoja djece i mladih, pokazale Ustanovu i pozvale na osvježenje za svoj stol za kojim su dugi niz godina blagovali maleni i skromni Isusovi prijatelji.

Na odlasku iz ove Ustanove poželjele smo ostaviti vidljivi trag prvog posjeta sestara SMI ovoj kući, i to smo zabilježile jednom fotografijom, potom smo se uputile na grob signore Giovanne Sorman koja je sahranjena na tršćanskom groblju među redovnicama. Na ulasku u groblje dobile smo upute gdje se nalazi njezin grob. Slijedile smo upute, a kad smo došli na polje br. IX. tražile smo poput Marije Magdalene i mi grob naše dobročiniteljice. Zaigralo je jače srce svih nas kad nam je javila sestra Pia: Evo, našla sam  grob! Dođite, našla sam ga! Okupile smo se, zastale u tišini pred još jednim velikim povijesnim događajem. Potekla je i suza radosnica, suza zahvalnica, suza ponosa što smo odabranice Božje, što smo na ovom svetom mjestu kao duhovne kćeri jedne dobre majke koja je svoj život posvetila Isusovoj najmanjoj braći, što je ta majka Giovanna sa svojim štićenicama prije 125 godina pohodila sirotinjsku ubožnicu u Sarajevu. Doživjele smo ju duhom prisutnom s nama, među nama. Kako danas ne biti zahvalne Služavke siromaha, Maloga Isusa? Slijedila je molitva, pjesma i opet tišina i lahor vjetra koji nas je opijao i dozivao nam vječnost gdje ćemo se jednog dana svi naći i susresti se s našima dragima koji otiđoše pred nama. Željele smo se zadržati više i duže kod ovog groba. Željele smo ostaviti još koji trag našeg pohoda, časna majka ostavila je krunicu, s. Genoveva medaljicu Utemeljitelja, ponijesmo sa sobom i vanjski trag, kamenčić, grančicu lavande, ružmarina, cvjetić, da nam govore o još jednoj blizini, blizini dobre majke Giovanne koja vjerujemo i danas moli i prati iz neba hod naše Družbe i Zavoda sv. Josipa u Trstu. Sretne smo! Sada znamo put, mjesto Zavoda sv. Josipa i mjesto groba Giovanne Sorman. Iskustvo koje ponijesmo s ovih svetih mjesta i njihova važnost u našoj povijesti obvezuje nas na ponovni povratak.

Osnažene još jednim divnim iskustvom na ovom hodočašću nastavile smo put prema Celju, Trnovlju točnije u župu Ljubečna, odakle su rodom naše prve sestre u Družbi s. M. Marta Golec i s. M. Franciska Vrglez. U ovoj župi najsrdačnije su nas dočekali svećenici Don Janko Ivančić i vlč. Lojzek i rođaci naše pokojne sestre Marte, kao i župnik  vlč. Anton Penger i župljani u župi Vojnik. U crkvama ovih župa časna majka s. Radoslava pozdravila je župnike, župljane i zahvalila Bogu što je iz ovog mjesta Trnovlja pozvao u našu Družbu prve djevojke koje su postale i prve redovnice jedine Družbe koja je niknula u Sarajevu prije 125 godina.

Darovala je ovim župama spomen sliku s. M. Marte Golec da ih sjeća na ovaj naš zahvalni posjet. Potom smo molile Božansko Dijete Isusa, Presveto Srce Isusovo da nam daruju snagu duha, da poput prvih Služavki Maloga Isusa i mi danas izvršimo svoje poslanje. Na kraju smo u župi Vojnik kao završnicu za hodočasnički dan i sve primljene milosti kliknuli zahvalnim srcem Tebe Boga hvalimo...

Nakon ovog duhovnog programa u prekrasnoj Crkvi i na kraju dana župnici vlč. Anton sa svojim župljanima i vlč. Janko pripremili su nam iznenađenje pozivom za obiteljski stol. Doista smo iznenađene njihovim gostoprimstvom. I oni su u svojoj darežljivosti bili velikodušni kao što je bila velikodušna u služenju s. Marta i s. Franciska. Bog im platio i stostruko vratio.

Nakon predivnog druženja u suton noći krenusmo pod zaštitom Majke Božje na put prema Zagrebu. Slijedilo je prebiranje dojmova, zahvalnost i tiha sestrinska radost kroz pjesmu pratila nas je na putu prema kući gdje smo oko ponoći sretno stigle pod brižnim okom i brižnom rukom našeg vozača Ivana.

Posebnost ovog hodočašća bila je molitveno, meditativno - duhovna nota s molitvama i pjesmama Družbinih nebeskih zaštitnika, molitvama i pjesmama koje su niknule u samim početcima naše Družbe, kao i tijekom življenja svih 125 godina.

Ovo hodočašće bilo je uistinu milosno, nezaboravno, od velikog značaja za nas sestre SMI danas. Ostat će u našim srcima nezaboravni dar na kojem smo posebno zahvalne Bogu, Vrhovnoj Upravi Družbe na čelu s časnom majkom s. Radoslavom, sestrama provincijalkama Admiratom Lučić, Anemarie Radan i Petrom Marjanović, sestrama članicama vijeća za duhovnost u Družbi, i svima koji su nam sve ovo organizirali i omogućili da se napojimo na izvorima, i nahranimo na dubokim korijenima naše Družbe.

Treći dan susreta 25. kolovoza, osvrnule smo se ukratko na program koji je ispunilo ova dva nezaboravna dana. Iako je ponekad teško opisati doživljaje i gotovo nemoguće, ipak smo zaključile: Program Hodograma Družbe probudio nas je iz naših snova, ukazao na mnoge nezapažene događaje a koji su od velike su važnosti u povijesti naše Družbe. Želimo nastaviti upoznavati još više našu povijest i sa zahvalnošću je se sjećati s nakanom da nam ona bude poticaj za radosno življenje. Sve smo poželjele da i druge naše sestre dožive ovaj žar i ljepotu.

I kao što nam je na završetku ovog susreta časna majka s. M. Radoslava sažela ove dane  možemo i mi reći sa sigurnošću: da smo obnovile zahvalnost za prošlost, da nam dalje preostaje s ljubavlju živjeti sadašnjost i s nadom prigrliti budućnost. Ostanimo sve zajedno uz i za Isusa i zato Bogu hvala, ocu Utemeljitelju, svetim pokojnim sestrama, svim sestrama, našim preminulim dobročiniteljima.

Možemo na kraju svega samo još jednom zaključiti da Duh Božji vodi Crkvu preko svojih namjesnika. Poslušni poruci pape Franje uputile smo se na ovaj Hodogram Družbe i uistinu smo primile velike milosti istražujući naše korijene i hodočasteći stopama prvih dobročinitelja Družbe. (s.am)