Zip, zip, zip!?
Ne, nema veze s datotekama. Riječ je o Zimskim Igrama Prvopričesnika u župi sv. Ivana Krstitelja u Novoj vesi 27. i 28. prosinca ove godine. Iako nisu pravi olimpijci, natjecateljski duh je bio na razini. Časna Marta dočekala ih je u župnoj dvorani propisno okićenoj balonima. Kao na svakoj zimskoj olimpijadi, zar ne? Čaj je bio spreman, kiflice na stolu. Uz neke čudne rekvizite poput loptica za ping-pong, boje, plahte i nekakvih čudnih stopa zalijepljenih na podu. Na zidu je bio kao pravi semafor na utakmicama, lista s četiri ekipe i bodovima koji tek čekaju do budu upisani.
ZIP je bio službeno bio otvoren molitvom i božićnom pjesmom, a onda je krenula akcija. I to prava. Igra po igra, polako je bilo jasno čemu te sve čudne stvari služe. Ekipe Gjurgjica, Čoksa, Pahuljice i Zvjezdice s animatorima na čelu, bile su spremne. Bila je tu i četverogodišnja Jana i Klara koje su bile „stručna“ komisija. Krenulo je od pantomime. Po jedan igrač iz svake ekipe dobio je jedno zanimanje, a pobijedila je ona ekipa koja je prva pogodila o čemu je riječ. Isto su pogađali i namjernice koje je trebalo nabaviti u trgovini. Hm, kako gestama opisati rižu? Kose oči, štapići?
Potom su glumili najblesavije kipove. Kratko nakon toga otkrili su za što služi plahta. Natjecatelji su morali leći na pod, a časna Marta ih je trebala prekriti plahtom tako da ostanu vidljive tek cipele. Animatori su za to vrijeme izašli iz prostorije. No, kako su neki već protegnuli u visinu, plahta je bila prekratka da sakrije u potpunosti vlasnike cipela pa smo odlučili natjecatelje izuti. Animatori su nakon toga morali odgonetnuti koje cipele pripadaju kome. Tihana je uzela bod. Nakon toga su na red došle loptice za ping pong i čaše. Naravno, baciti lopticu u čašu na podu izgledalo je kao jednostavan zadatak. No nije bio. Zabilježili su tek jedan pogodak, onaj Mihin, ali su se zato svi preznojili. U žaru borbe klinci su se bacali po podu, vikali i navijali. Isto kao i s kuglanjem. Gumenom lopticom gađali su plastične boce. Potom je uslijedilo manje ili više spretno slijeđenje zadanih uputa zalijepljenih po podu. Lijeva ruka, desna noga. Ne lijeva noga…Ma totalna ludnica. Tko fula, mora ispočetka. Ekipa ‘Gjurgjica’ za dlaku je uzela pobjedu u ovom djelu. Tu je Ela briljirala. Za kraj - boje. E tu smo stvarno plakali od smijeha, doslovno. Mihael i Filip morali su, pazite sad, nosom napisati župniku Ivanu čestitku za imendan (sv. Ivan evanđelist). Filip je bio oduševljen. Spremno je zaronio u nos u crvenu boju i uz pomoć Matije i Erika napravio vrhunski nososlik. Isto kao i Miha. Najzanimljivija igra bila je ona u kojoj je trebalo jednog člana ekipe upotpunosti umotati u toaletni papir, to je bio najveći izazov ZIP-a. Nećemo vam otkriti konačan rezultat natjecanja jer smo na kraju svi bili pobjednici.
PS: Mala Jana je doduše mislila da je ona pobijedila, ali nemojte joj reći da nije.
ZIP, ZIP, HURA!
Časna Marta, hoćemo još!