(rođ.18.V. 1946.  -  +26. XI. 2016.)

U 71. godini života i 52. godini redovničkih zavjeta, u samostanu Svete Obitelji u Dubrovniku, osnažena Božjim milosrđem po svetim sakramentima, u subotu 26. studenoga 2016. u sedam sati ujutro,  tiho i blaženo u Gospodinu je preminula naša draga s. Ilinka. Njezino bolešću ispaćeno tijelo je otpočinulo, a patnjom pročišćena duša zablistala nebeskim sjajem u rajskoj slavi u zagrljaju Oca nebeskoga i Presvete Djevice Marije. 

Pokopana je u ponedjeljak 28. studenoga u Dubrovniku. Svetu Misu zadušnicu u 14 sati u crkvi sv. Petra na Boninovu predvodio je generalni vikar dubrovačke biskupije don Petar Palić, u koncelebraciji sa sedmoricom svećenika. Homiliju je imao biskupijski delegat za redovnice o. Stanko Dodig iz samostana otaca kapucina u Dubrovniku, a sprovodne obrede je predvodio župnik župe sv. Mihajla na Lapadu don Robert Ćibarić. Okupio se oko sedamdesetak naših sestara, na čelu s provincijalkom s. Anemarie Radan i vrhovnom savjetnicom s. Marijom Banić koja je došla iz Zagreba. Na sprovod iz Splita je došlo 27 sestara jednim manjim autobusom, zatim sestre iz Metkovića i Opuzena, Mandaljene, lijepi broj sestara drugih redovničkih zajednica u Dubrovniku, rodbina i dosta vjernika. Iz Karmela Majke Božje Bistričke i bl. Alojzija Stepinca, u kojem živi sestra pok. s. Ilinke i s. Alemke naša s. Natanaela od Malog Isusa, došla je s. Đurđica Terezija od svete Obitelji Vučković. Preko svete mise i u sprovodnom obredu pjevale su sestre, predvođene s. Dulcelinom i s. Marinelom. Otac Stanko je u homiliji istaknuo smisao kršćanskog i redovničkog života i posvećenja Isusu, i u tom svjetlu istaknuo uzorni redovnički život s. Ilinke. Od s. Ilinke se oprostila provincijska glavarica s. Anemarie Radan. Iznijela je u kratkim crtama život s. Ilinke i zahvalila Gospodinu za njezin uzorni redovnički život. Zahvalila je prisutnim svećenicima i svima koji su molitvom i ispraćajem na vječni počinak odali poštovanje prema pokojnoj s. Ilinki. Zahvalila je sestrama u samostanu u Dubrovniku na čelu s predstojnicom s. Magnom Borovac za iskazanu ljubav i pažnju, razumijevanje, njegu i pomoć s. Ilinki za vrijeme njezine duge bolesti, osobito njezinoj rođenoj sestri s. Alemki, koja joj je bila pravi anđeo u njezinoj bolesti. Izrazila je duboku sućut obitelji s. Ilinke: braći Mati, Frani i Vidi, sestrama s. Natanaeli od Maloga Isusa, s. Alemki i Mari, nevjestama Dragici, Kati i Gordani, zetu Mili i ostaloj brojnoj rodbini.

Sestra Ilinka Kata Šiljeg, rođena je 18. svibnja 1946. u Vidu, od oca Ante i majke Mande rod. Kešina. Rasla je i odgajala se u obitelji u kojoj se Bogu molilo i po Božju živilo. Sestra Ilinka je bila sretna i zahvalna za plemenitost, ljubav i pobožnost svojih roditelja koji su s ljubavlju i kršćanski odgajali svoju djecu. Sestra Ilinka u svojoj duhovnoj bilježnici zapisuje ove zadnje riječi svoje majke koje je uputila svojoj djeci: ˝Dico moja, dragom Bogu se molite. Volite se i pomažite. U obitelji gdje sam se rodila i obitelji gdje sam došla dragi Bog je uvijek bio na prvom mjestu. Neka tako i kod vas svih bude.˝ Dobar kućni odgoj i vjerski život u župskoj zajednici u župi Gospe Snježne u Vidu, kojeg su u to vrijeme promicali revni župnici don Frane Bego, don Ante Vojnović i don Mate Selak, ostavili su duboki trag u životu sestre Ilinke od malih nogu pa kroz odrastanje. Župnik don Mate Selak bio je povezan sa sestrama u Metkoviću pa je u Vidu pričao djevojčicama i djevojkama o redovničkom životu i za blagdane pozvao sestre iz Metkovića da ih svijet vidi i upozna. Tako je  iz župe Vid kroz nekoliko godina više djevojaka došlo u Družbu sestara Služavki Malog Isusa. Među prvima bile su s. Ilinka i njezina kolegica s. Rahela. Iz obitelji s. Ilinke u Družbu su kasnije došle i njezine dvije rođene sestre: Ana s. Natanaela, koja sada živi u Karmelu u Mariji Bistrici, i Vinka s. Alemka. Sestra Ilinika bila im je svijetli uzor. Duhovno su se pomagale i izgrađivale. Nakon završene osnovne škole, potaknuta Božjom milošću, s. Ilinka se odlučila za redovnički poziv. U Družbu je došla 17. kolovoza 1961. godine. Privremene redovničke zavjete položila je 15. kolovoza 1964., a doživotne redovničke zavjete 15. kolovoza 1970. godine u Zagrebu. Prigodom polaganja doživotnih zavjeta, 1969. godine, s. Ilinka je u svojoj duhovnoj bilježnici zapisala: "Dragi Mali Isuse, već je sedam godina prošlo od kako sam čula Tvoj glas: Dođi i slijedi me! Hvala Ti moj preslatki Mali Isuse za Tvoju ljubav. Hvala Ti za Tvoj milostiv pogled koji je počinuo na mojoj bijedi. … Uvijek si bio dobar i nježan prema meni. Oprosti što sam na Tebe zaboravljala. Kao što stablo duboko u zemlji ima žile kojima crpu vlagu za svoj rast, tako i ja moj preslatki Isuse želim svojim molitvama i žrtvama doprinositi procvatu svete Crkve, Družbe, za spas mog Hrvatskog naroda i cijelog svijeta. … Dajem Ti svoj život na raspolaganje. Tvoja Ilinka."

Nakon položenih zavjeta poslana je u kapucinski samostan u Rijeci, u kojem do 21. studenoga 1964. godine vrši službu kuharice. Iz Rijeke odlazi u Sarajevo. Tri godine vrši službu kuharice svećenicima kanonicima u Kaptolu i tri godine službu kuharice u nadbiskupiji kod nadbiskupa mons. Smiljana Čekade. U kolovozu 1970. godine dolazi  u Centralno bogoslovno sjemenište u Splitu, u kojem dvije godine radi u kuhinji. Godinu dana vrši službu kuharice u Solinu, a zatim sedam mjeseci vrši službi kuharice ponovno kod nadbiskupa Čekade u Sarajevu. Nakon toga vraća se u samostan u Solin, gdje vrši službu kuharice do 1975. godine. Vrši službu kuharice i odgovorne sestre tri godine u samostanu u Perastu. Od rujna 1977. do rujna 1986. revno vrši službu kuharice u samostanu u Dubrovniku. U to vrijeme ovaj samostan je i kuća novicijata, pa su sestre novakinje i mlade sestre juniorke od s. Ilinke učile i primale znanja iz kuharstva i stjecale iskustva u umijeću kuhanja. Ona im je s radošću i zadovoljstvom, umješno i velikodušno prenosila svoje znanje, iskustvo i davala praktične upute. Redovnička zajednica u Dubrovniku, obzirom na službu kuharice, velika je i zahtjevna, jer je trebalo  kuhati ne samo za sestre i novakinje nego i za starice u staračkom domu, a preko godine bilo bi po nekoliko turnusa duhovnih vježbi, seminara i susreta. Sestra Ilinka kao odgovorna sestra u kuhinji uvijek je bila raspoloživa za opće dobro zajednice i Provincije, i na to poticala i sestre koje s njom radile. U svojoj službi bila je puna susretljivosti prema sestrama u zajednici, osobito starijim i bolesnim, kao i prema svećenicima koji su u samostanu živjeli ili u njega navraćali, kao i prema gospođama u staračkom domu. Od rujna 1986. do 1991. godine vršila je službu kuharice u zajednici u Mandaljeni, za sestre, župnika i osobe s posebnim potrebama koje su sestre njegovale u zavodu ˝Josipovac”. Od 1991. do 1999. ponovno vrši službu kuharice u Dubrovniku, gdje je prepoznatljiva njezina požrtvovnost i otvorenost u to teško ratno vrijeme, kad su sestre u samostan primile sestre i štićenike s posebnim potrebama iz Mandaljene i više prognanika iz Konavala, kad je trebalo u nenormalnim uvjetima kuhati i tolikima dati jelo. Od 10. rujna 1999. do 25. listopada 2003. požrtvovno je vršila službu kuharice u generalnoj kući Družbe u Zagrebu. U listopadu 2003. po treći put dolazi u samostan u Dubrovniku, u kojem živi, moli i radi, služi i boluje do svoje smrti. Predano je vršila službu kuharice dokle god je mogla. Kad je bolest napredovala i otežavala joj da može voditi i organizirat poslove u kuhinji, i dalje je dolazila u kuhinju i s radošću pomogla sestrama ono što je mogla učiniti.

Cijeli je redovnički život, uz molitvu, požrtvovno, savjesno i radosno vršila službu kuharice, koja je od nje iziskivala žrtve i truda, raspoloživosti i umijeća. Imala je prirođeni dar ukusnog pripremanja hrane, te veliku volju i ljubav da se što više osposobi u povjerenoj joj službi. Bila je poučljiva i zahvalna za svaki savjet i pouku od starijih i iskusnijih sestara koje su vršile službu kuharice. Primljeno znanje i stečeno iskustvo nesebično je dijelila i pružala mlađima i sestrama koje su s njom radile. Uvijek  je bila spremna da se žrtvuje za zajedničko dobro, da razveseli sestre i sve kojima je kuhala, pomno pazila da ukusno i zdravo pripremi hranu. Uvijek puna brižnosti da svi dobiju ono što im je za zdravlje potrebno, da svi budu zadovoljni, da svećenici i gosti samostana budu lijepo primljeni i posluženi. Sestre će je pamtiti i po prekrasno ukrašenim tortama za slavlja redovničkih zavjeta, imendana i prigodnih slavlja u zajednici, koje je krasila prekrasnim ružicama  i bijelim golubicama mira, koje  bi svojim vještim rukama strpljivo i s umjetničkim smislom izrađivala.  Za sve to trebalo je puno snage, ljubavi i raspoloživosti, kako s. Ilinki tako i sestrama koje s njom rade u kuhinji. Ljubav i spremnost, pozornost i blizina prema bližnjima nisu izostajali. Nije se u tome dala umoriti ni smesti.

Cijeli svoj život živjela je s radosnim predanjem u Božje i Marijine ruke. Imala je djetinju ljubav prema Isusu i Blaženoj Djevici Mariji. Bila je duša duhovne prozračnosti, duboko uronjena u misterij predanja Isusu po molitvenom životu. Često je svoja nutarnja nadahnuća i poticaje duha u obliku molitve zahvale, predanja, hvale i prošnje zapisivala u svojim duhovnim bilješkama i zapisima. To su pravi duhovni titraji duha, duše potpuno otvorene Božjoj milosti i ljubavi. S vjerom je živjela, snagom vjere radila, u vjeri bol i patnje podnosila. U dugoj bolesti bila je strpljiva i predana Bogu u ruke, ljubavi i pomoći sestara. Zadnjih mjeseci danju i noću strelovitim zazivima molila je Isusa i Njegovu Majku Mariju za njihovu blizinu, utjehu i snagu da izdrži u patnji. ˝Isuse, smiluj se! Gospe moja smiluj mi se, pogledaj me! Hvala Ti Isuse! Hvala Ti Gospe! Isuse snage daj! Majko sveta pomozi! Sveti Josipe budi mi na pomoć! Anđeli Božji budite uz mene!˝, molitveno je zazivala s. Ilinka. U molitvenoj  povezanosti s društvom nebesnika strpljivo je podnosila teške boli i nemoć tijela. Okružena molitvom i ljubavlju sestara iz zajednice, koje su stalno bile uz nju molitvom i ljubavlju, pomoću i medicinskom njegom, bila je zahvalna i za najmanju uslugu. Njezina soba bila je prava kapelica, prostor molitve i nesebične ljubavi koja njeguje Malog Isusa u bolesnoj s. Ilinki, i patnje s. Ilinke koja je Jobovskom strpljivošću u boli združena s Isusom raspetim i uskrsnulim. U trenutcima i svijesti i odsutnosti svim svojim bićem je ispovijedala: "Ja vjerujem da Otkupitelj moj živi, i da ću nakon ovozemne patnje s Njim uskrsnuti i moje će oči vidjeti Boga Spasitelja moga.˝ S uljem radosnog služenja u zdravlju i strpljivog predanja u bolesti u uljanici svog života spremno je dočekala milosrdnog Oca, kojeg je cijeli život čistom ljubavlju ljubila i cijelim mu bićem u poniznosti služila u bližnjima. Draga s. Ilinka, zahvaljujemo Bogu darivatelju života za Tvoj život, vjeru i životni optimizam i u zdravlju i u bolesti, za Tvoju vjernost Bogu i Crkvi, Družbi i Provinciji, sestrama i bližnjima koji su se nalazili na Tvom životnom putu. Milosrdni Otac blagoslovio svaku Tvoju žrtvu, bol, svaku kaplju znoja i svu patnju. Neka Te licem svojim obasja u rajskoj slavi. Moli Oca nebeskog da nam udijeli milost svetosti života, te novih i revnih članica. Počivala u miru Božjem!

s. M. Maneta Mijoč

Misa zadušnica na sprovodnim obredima s. M. Ilinki – Kati Šiljeg

Propovijed na misi fra Stanka Dodiga, ofm cap. gvardijana i pročelnika Vijeća za posvećeni život Dubrovačke biskupije

Poštovani svi nazočni na ovoj Euharistiji mise zadušnice, okupljeni oko stola Riječi gospodnje i Euharistijskog stola, te oko zemnih ostataka s. Ilinke – Kate Šiljeg.  Sve vas iskreno pozdravljam.

Sestra Ilinka – Kata preminula je u Gospodinu kojemu se posvetila i kojemu je do kraja bila vjerna na zemlji. Gospodin ju je blagoslovio u utrobi njezine majke i pozvao ju je svojom ljubavlju,  da ljubavlju njezina oca i majke se pojavi, da se rodi na ovoj zemlji, među ljudima i rođenjem od njezine majke, pojavljuje se u obitelji Šiljeg, kao ono malo zrno iz evanđelja u katoličkoj obitelji i Bogu vjernoj obitelji Šiljeg; obitelji i duhovnoj i praktične vjere, obitelji koja se nije plašila novoga života u obiteljskoj sredini po njihovom potomstvu, obitelji koja je blagoslovljena od Boga po njihovih sedmero djece, a koju je Bog posvetio po njihove 3 kćeri koje je pozvao u redovničko zvanje: s. Ilinku i s. Alemku u Družbu sestara Služavki Malog Isusa i s. Natanaelu među sestre Karmelićanke.

Njihovi roditelji nisu bili jako materijalno situirani, nisu se previše bavili računicom, u što će djecu obući i obuti, što će jesti i tako dalje. Oni su imali veliko pouzdanje u Boga,  vjerni Njegovoj providnosti  i dobroti  dobrih ljudi. Stoga im djeca nisu bila ni gola, ni bosa, ni gladna, nego su roditeljima bila blagoslov, radost i sreća. I tako malo zrno kojemu su roditelji na krštenju nadjenuli ime Kata, koja je u obiteljskom domu molitve,  topline, roditeljske i obitljske ljubavi i dobrote, dozrijevalo i raslo, zalijevano rosom Duha Svetoga u toj i takvoj obitelji. Kada je pošla u školu to zrno je poraslo, i izišlo izvan svoje obitelji i postala je prepoznatlljiva da je iz obitelji Šiljeg. A kada se Bogu potpuno posvetila polažeći doživotne redovničke zavjete, time je započela novi stil života s novim redovničkim imenom Ilinka.

Pokojna sestra bila je samozatajna redovnica, a u isto vrijeme je bila upitana, komunikativna, raspjevana, te puna optimizma. Kada su je poglavarice premještale u razna mjesta i samostanske zajednice, porihvaćala je u radosti kuhinju kao kuharica. To zrno,  Kata – Ilinka  se razraslo i donosilo je obilat rod i svugdje je ostavljala vidljiv i pozitivni trag, kao prava Služavka Malog Isusa. Kao kuharica kuhala je vrlo uspješno s velikim zahvalama: svojim susestrama, svećenicima i mladim  bogoslovima. U tom  poslu davala je sebe, svoju ljubav i umijeće. Uvijek je bila sretna i radosna kada su njezine sestre redovnice i svi ostali koje sam spomenuo, za koje je kuhala, bili sretni, veseli i zadovoljni.

Još ću spomenuti, da s. Ilinki nitko nije bio dosadan i da nikoga, tko je u nečemu zamolio pomoć, da je pomogla, nikoga nije otpustila bez ičega. Zbog svega rečenog je postala poznata i priznata redovnica i kuharica. Svi ti, a i svi mi ovdje okupljeni iskrenim srcem za sve s.Ilinki zahvaljujemo i Bogu koji nam ju je dao. Gospodin Isus uskrsnuli ju je pozvao da napusti tjelesne muke i da pođe k Njemu u Vječnost u 71. godini života i 52. godini redovničkih zavjeta. Bila je životom i djelim prava i iskrena Služavka Malog Isusa, sve je stavljala pred Njega i pred Isusovo srce i druge je poticala da to isto čine.

Draga sestro Ilinka, neka ti Mali Isus oprosti sve slabosti ljudske i kao vjernu svoju službenicu, On koji je i Uskrsnuli  Gospodin, neka Te primi u svoj mir i u radosti nebeske.

Pokoj vječni daruj joj Gospodine i svjetlost vječna svijetlila joj.  Amen!

Dubrovnik, 28. 11. 2016.
Crkva sv. Petra – Boninovo

Krijesnice iz duše s. Ilinke,
koje je zapisala u svojoj duhovnoj bilježnici

(isječke prepisala i preuzela s. Maneta):

˝Blago onom tko se s Tobom Isuse svako jutro rukuje. Isuse dragi dobro Ti jutro. Evo Ti Tvoja Ilinka. Blagoslovi je i vodi putem koji k Tebi vodi. Sve što budem danas molila, govorila i radila neka bude Tebi na slavu. Molim Te blagoslovi Svetog Oca Papu, sve kardinale, biskupe, svećenike, redovnike i redovnice. Blagoslovi našu zajednicu, Provinciju i Družbu. Blagoslovi svaku sestru naše Družbe. Blagoslovi naš Hrvatski narod i cijeli svijet. Sve ti Isuse prikazujem po rukama Tvoje Isuse i moje Majke Marije.

Milosti puna, moli za nas.
Milosti puna, zagovaraj nas.
Milosti puna, na životnom putu vodi nas.
Milosti puna, u vjeri učvrsti nas.
Milosti puna, do potpunog predanja Isusu prati nas.
Milosti puna, u Nebo dovedi nas.

Marija je uvijek bila u stavu slušanja, razmišljanja i prihvaćanja Božje volje. I mi smo pozvane u vjeri začeti i roditi Krista. Duhovno rađanje se događa po slušanju i prihvaćanju Božje riječi.

Tiho Mali Isus spava.
Njegova služavka tiho u svom srcu radosna i žalosna, slavna i svjetlosna otajstva krunice prebrojava.

Tiho Mali Isus spava.
Njegova služavka tiho u svom srcu mu se klanja, sebe i cijeli svijet Njemu poklanja.

Tiho Mali Isus spava.
Njegova služavka svoje dužnosti i obveze savjesno obavlja.

Tiho Mali Isus spava.
Njegova služavka žalosnima, bolesnima i potrebnima život uljepšava.

Neka nam Majka Marija pomogne da budemo blaga i ponizna srca. U samostanu je najvažnija međusobna ljubav. Isus dragi će nas pitati samo jedno: jesmo li se voljele i pomagale jedna drugu. Ništa nas ne usrećuje koliko međusobna ljubav i prihvaćanje. … Na revnim i dragom Bogu posve odanim redovnicama počiva Božji blagoslov. Da bi bile sretne moramo se truditi oko malih stvari: biti pažljive, susretljive, pomagati se, voljeti se. Male, sitne stvari s ljubavlju učinjene vode velikoj svetosti. Oslobodi nas Gospodine nemarnosti. Daj nam Gospodine milost da naša svjetiljka uvijek ima ulja.

Naše zvanje je Božji dar. Hvala Ti Gospodine što si me nedostojnu pozvao. Predajem Ti sve svoje sposobnosti. Marijo, ljubljena Majko, Ti me vodi k Isusu. Daj Isuse da moj život bude Tebi na slavu i spas svijeta.

Isuse moj učini me anđelom mira, kojega svačija nevolja u srce dira. Budi anđeo mira pa ćeš biti draga svima.

Hajdemo Kristu vjerno služiti.
Hajdemo se voljeti i pomagati.
Hajdemo jedna drugu razumjeti.
Hajdemo odlučiti nikada ogovarati.
Hajdemo odlučiti samo dobro u svom srcu pohranjivati.
Hajdemo se Isusu za spas cijelog svijeta moliti.
Hajedmo u ljubavi povezane biti.
Ovo malo života što još imamo samo za ljubav Božju znajmo i Isusu ga dajmo.

Mlada sestra s kojom radim mora doživjeti i osjetiti moju ljubav, prihvaćanje, ohrabrenje. Početnice (misli na mlade sestre) treba oduševljavati, hrabriti, poticati, razumjeti i za njih puno, puno moliti. Dragi nas Utemeljitelj gleda. Naše dobre i svete pokojne sestre za nas mole. Trudimo se biti dragom Malom Isusu drage i jedna prema drugoj susretljive. Bolesne i starije sestre moraju biti voljene. … A ti s. Ilinka prihvati, voli i moli za svaku sestru drage Družbe. 

Danas, kao i uvijek, ništa nije važnije i ljepše od toga nego da se vlastiti život utroši za Gospodina i najpotrebnije od njegove djece. Reći utješnu riječ, ohrabriti, podržati, dati dobar savjet, pohvaliti, saslušati, i još puno toga što možemo u ovoj duhovnoj oskudici besplatno podijeliti.

Isuse moj, prinosim Ti, ovoga dana i časa, svoje brige, svoje boli i sva iskušenja, kao žrtvu ujedinjenu s Kristovom mukom i Otkupiteljskom patnjom za spas cijelog svijeta. Neka moja patnja bude za blagoslov moje Provincije, Družbe, mog dragog Hrvatskog naroda, moje rodbine i cijelog svijeta.

Lice Tvoje Isuse želim gledati,
Tvoju pjesmu želim pjevati.
S Tobom i za Tebe želim živjeti i raditi.
Isuse dragi i mili, daj da tako živim
da se Tvoga dolaska ne postidim.

Kako će nam biti lijepo Isuse s Tobom u raju,
samo treba u djelotvornoj ljubavi pretrčati svoju životnu stazu.
Tebe Isuse i stvorenje svako ljubiti i nije baš lako,
ali rajska vrata otvaraju se jedino tako!

Ja vjerujem u Tebe Bože moj,
i nadam se protiv svake nade,
da ću Tvoje lice vidjeti i Tvoje sveto ime vječno slaviti.

Isuse daj da kroz svu vječnost
hvalim neizmjernu dobrotu i ljubav Tvoju,
što si pogledao na malenost i bijedu moju.˝