(rođ. 29. I. 1934. - + 19. II. 2019.)

U nazočnosti susestara iz samostana na Šinama koje su je Bogu preporučivale, nakon posljednjeg bolesničkog pomazanja i dobivanja apostolskog oprosta od sviju grijeha, Gospodinu se preselila 19. veljače  2019. godine naša draga s. Romana (Maša) Tomašević.

 Pokopana je  21. veljače na gradskom groblju Lovrinac, nakon sv. Mise i sprovodnog obreda, kojeg je predslavio karmelićanin o. Branko Zebić u nazočnosti još nekoliko svećenika. Od s. Romane oprostila se provincijalna glavarica s. Anemarie Radan, koja je u kratkim crtama opisala redovnički život s. Romane i spomenula kako je naša Provincija obogaćena s još tri njezine sestre: s. Bernardetom, s. Anom i s. Marietom. Zahvalila se vrhovnoj glavarici s. Mariji Banić koja je bila na ispraćaju, ocu Branku   i ostalim svećenicima, te rodbini, susestrama, redovnicama drugih Družbi na iskazanoj počasti i dostojnom ispraćaju s. Romane. Sestarski zbor je animirao pjevanje pod sv. Misom, kao i psalme na ispraćaju.

S. M. Romana (Maša) Tomašević rođena je 29. siječnja 1934. u Gali, u uzornoj katoličkoj obitelji kći Nikole i Anđe rođ. Jagnjić, u obitelji koja je imala jedanaestero djece. Osnovnu školu završila je u rodnoj Gali.

Slijedeći Božji poziv i potaknuta primjerom dviju svojih starijih sestara s. Bernardete i s. Ane dolazi u Družbu sestara Služavki Malog Isusa 15. svibnja 1954., u kuću maticu u Zagreb. U novicijat ulazi 15. kolovoza 1955. u Samoboru. Privremene redovničke zavjete polaže 15. kolovoza 1956., a doživotne redovničke zavjete 15. kolovoza 1962.  u Zagrebu.

Nakon položenih privremenih redovničkih zavjeta dolazi u samostan u Kaštel Kambelovcu, u kojem od 1956. do 1959. radi kao vrsna šnajderica, šiva za sestre i za mještane. Od 1959. do 1966., kao šnajderica vodi šivanje u samostanu u Vrgorcu i radi ostale domaćinske poslove. Nakon toga godinu dana vrši službu sakristanke na župi u Rovinju. Ponovno dolazi u samostan u Kaštel Kambelovac, u kojem do 1972. vodi radionu šivanja za mještane. Nakon toga godinu dana u župi Sali na Dugom otoku, gdje  također šiva za mještane, a godinu dana šiva za mještane i u župi Cista Velika. Od 1974. do 1978. u zajednici u Pučišću na otoku Braču vrši službu predstojnice. Nakon toga u samostanu u Krilo Jesenicama šiva za mještane. Iz Jesenica odlazi po treći put u samostan u Kaštel Kambelovcu, gdje, od 1979. do 1989., radi kod djece u dječjem vrtiću. Od 1989. živjela je u samostanu na Šinama, gdje revno šiva za potrebe sestara u Provinciji, sve dok nije fizički oslabila. U ovom samostanu živjela je sve do blaženog prelaska u kuću Oca nebeskoga. 

Bila je marljiva u povjerenim dužnostima, pedantna i odgovorna. Voljela je sestre i svoju redovničku zajednicu. Revno je vršila dnevni red. Rado je molila, osobno i zajednički. Molila je za potrebe redovnike zajednice, svoje rodne obitelji i rodbine, i za potrebe Crkve. U bolesti je bila je strpljiva i predana u ruke Božje.

Neka joj Gospodin bude vječna nagrada za život i predanje u službi Bogu i ljudima. Pokoj joj vječni!       

s. M. Maneta Mijoč