Sveti Rafael, pun milosrđa

 U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
 Bože u pomoć mi priteci!
 Gospodine, pohiti da mi pomogneš
 Slava Ocu….

Pjesma: Zdravo sveti Rafaele

Molitva:

Gospodine milosrdni, Ti si izvor svega dobra u ovom svijetu. Pomozi nam upoznati Tvoje milosrđe koje nam iskazuješ po svojim stvorenjima. Pomozi nam da i sami vršimo ono što smo upoznali te tako postanemo što sličniji Tebi!

Uvodni tekst:

„Potom Tobit pozva Tobiju, sina svoga, i reče mu: 'Sine, pobrini se za plaću čovjeku koji je išao s tobom; a treba mu dati i štogod povrh toga.' Sin odgovori: 'Neću štetovati dadem li mu i polovicu onoga što sam donio, jer me doveo k tebi zdrava, izliječio moju ženu, podigao moj novac, a onda i tebi vratio zdravlje.' Starac odgovori: 'To mu s pravom pripada!'“

(Tob 12, 1 – 4)

Razmatranje:

Bog svoju pažnju prema čovjeku ne iskazuje na mjeru. Njegovo je darivanje preobilno, neizmjerno, čak i neshvatljivo. Tobijina obitelj Božje je milosrđe na poseban način iskusila kroz posredovanje arkanđela Rafaela. Taj anđeo, pun Božjeg milosrđa, pojavio se doista kao nebeski lijek za naizgled neizlječive rane ove židovske obitelji. No, njegovom su dolasku prethodile iskrene, ponizne i zaufane prošnje, satkane u tami i bezizlaznosti. Premda su izgovorene u potpunoj nemoći, one su u isto vrijeme bile izraz potpunog predanja u Božje ruke. I doista, Bog ne ostaje ravnodušan na glas svojih stvorenja. Kada se netko cijelim svojim bićem osloni na Njega, kada mu prepusti sve, pa i sam život, kao što su to učinili Tobit i Sara, Bog taj život uzima u svoje ruke. Tobija i njegovi najbliži Božju su zauzetost upoznali kroz lik običnog čovjeka Azarje, tek kasnije prepoznatog kao Božjeg arkanđela Rafaela. On je svojom čvrstinom i odlučnošću, usprkos beznadnim okolnostima, otvarao put ostvarenju Božjeg milosrđa. Kada je redovitost svakodnevice u Božjim rukama, ona postaje izvanrednost: Tobija se vratio svojoj kući, Sara je izliječena, Tobit je ozdravio. Prošnje koje su izlazile iz dubine beznađa, pretvorile su se u molitvu zahvale iz prepunog srca. Zahvalnost ove obitelji, osim u radosti i hvalama upućenima Bogu, pokazala se u uzvraćanju milosrđa – u Tobijinoj spremnosti darivanja polovice stečenog imanja Rafaelu. Milosrđe doista potiče na uzvraćanje, na darivanje, na milosrđe. Razmišljajući o milosrđu kroz Tobitovu rečenicu „To mu s pravom pripada“, koja se odnosila na arkanđela Rafaela, i mi možemo reći: s pravom pripada našim bližnjima da im iskazujemo milosrđe bez mjere i granice, jer od takvog Božjeg milosrđa i sami živimo.

Molitva

Gospodine, zahvaljujemo Ti što nas u svakom trenu obasiplješ svojim milosrđem, iako toga često nismo svjesni. Hvala Ti za obične ljude, obične događaje i obične trenutke – jer u njima se kriju Tvoji glasnici. Pomozi nam da ih prepoznajemo, kao što je Tobijina obitelj prepoznala Tvog glasnika Rafaela.

s. M. Margaret Ružman