Kušnja u pustinji (Mt 4,1-11)
LIVNO: Ovog prohladnog vikenda, u Livno, u „Kuću Djeteta Isusa“, u svoju malu pustinju, povuklo se 9 djevojaka iz Splita, Solina, Kaštela, Okruga Gornjeg, Košuta i Dugog rata. Tema o kojoj smo ovog korizmenog vikenda razmišljali je Isusova kušnja u pustinji (Mt 4,1-11). Duhovnu obnovu su pripremile s. Petra Šakić, s. Kristina Španjić i s. Jelena Marević.
Na početku susreta, nakon molitve i upoznavanja, razmišljali smo na biblijskom tekstu, na susretu Isusa i sotone. Ovo razmišljanje smo podijelili u četiri dijela: Pustinja, Život u kušnji, Tri Isusove kušnje, Plodovi Kristovih kušnja.
U prvom dijelu smo razmišljali o značenju pustinje i odlaska u pustinju, jer u iskustvu pustinje čovjek stoji pred Bogom i sobom. Prorok Hošea, upotrebljavajući bračnu simboliku, izriče vrijednost i značenje pustinje kao mjesta gdje se događa zadnje čišćenje, a time i nepogrešivi susret s Bogom: „Trčala je za svojim milosnicima, a mene je zaboravila. Stoga ću je, evo, primamiti, odvesti je u pustinju i njenu progovorit' srcu“ (Hoš 2,15-16)
U „svojoj“ pustinju čovjek susreće istinu, jer ona nije mjesto: ona je šutnja zatvorenih usana koje čuvaju srce koje govori; ona je slušanje u dubini misterija koji okružuje i potpuno prožima čovjeka; ona je slika Boga Stvoritelja, odsjaj u ogledalu čovjekove duše; ona je čovjekov život koji se neprestano rađa i obnavlja u klanjajućoj šutnji; ona je ključ koji otvara tčovjekovo srce da bi u njega ušlo Božje kraljevstvo; ona je Njegov mir koji silazi na čovjeka kada Mu pokaže prazninu svojega ništa;....
U drugom dijelu u kojem smo razmišljali o životu u kušnji, vidjeli smo da kao što se dogodilo Isusu, tako i kršćaninu, krštenjem ne počinje život u zavjetrini, nego život podvrgnut kušnji. I kao kod Isusa, tako i kod učenika, Božje sinovstvo se pokazuje u solidarnosti i poslušnosti.
Sv. Augustin je rekao: Primjećuješ da je Krist bio iskušan, a ne primjećuješ li kako je i pobjedio? Spoznaj da si u Njemu i ti iskušan, ali da si u Njemu već i pobjedio. Mogao je đavlu zabraniti kušnju. No, da nije bio iskušan, kako bi tebi, koji si još na kušnji, dao pouku kako ćeš pobijediti?
U trećem dijelu, govoreći o Kristovim kušnjama, razmišljali smo pod vidom kušnja koje su nama ljudima gotovo svakodnevne, a to su kušnje „korisnog Boga“, „jakog Boga“ i „ravnodušnog Boga“. Bilo je ovo zaista neobično, ali blisko razmišljanje, na osnovu kojeg je bio i rad u grupama, u kojem se uistinu pokazala zrelost i dubina razmišljanja ovih mladih djevojaka. Na kraju smo zaključili razmišljajući o ovom dijelu kako u navali “korisnog”, “jakog” i “ravnodušnog Boga” valja imati uza se Isusove odgovore Napasniku.
U četvrtom dijelurazmišlajli smo o plodovima Kristovih kušnji, te zaključili kako nam Kristova patnja zbog sotoninih kušnji daje razloga da se radujemo i ohrabrujemo. Krist želi biti naše svjetlo da jasnije vidimo, želi nas voditi kako bi Ga lakše slijedili. Podsijeća nas da kada se uzdamo u Njega, kada povjerujemo da trebamo nositi svoj križ, i uzađemo s Njim (na nebo), tad će se raspršit sav naš strah. Međutim, ipak trebamo proći kroz kušnju. Za to trebamo biti jaki, sjedinjeni s Ocem kroz molitvu i primanje sakramenata.
Nakon rada u grupama, uslijedio je kreativni dio dana u kojem smo u opuštenoj atmosferi izrađivali i ukrašavali stalke za olovke. Ovu radionicu nam je pripremila s. Kristina Španjić.
U predvečerje smo imali klanjanje pred Presvetim i Večernju molitvu. Kroz klanjanje smo nastavili razmišljati o kušnji, a vrhunac je bila zajednička molitva Večernje u kojoj smo uistinu osjetili sklad naših duša koje su Psalmima slavile Boga.
S obzirom da smo cijeli dan u razmišljanju o kušnjama, dan smo završili filmom o Padru Piu, koji je cijeli život bio u borbi, kušnjama, ali je i osjetio koliko ga Bog ljubi i tu Božju ljubav, koju je svakodnevno osjećao, iskazivao je prema bližnjima.
Dan Gospodnji smo započeli molitvom Jutarnje, a nakon doručka smo razmišljali o značenju Euharistije u našem životu. Isus je rekao: "Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada. “ (Iv 6,35). Razmišljajući o Euharistiji, govorili smo o ovom sakramentu kao prinosu, darovanosti i zajedništvu.
Nakon ovog razmišljanja, bila je prilika za sakramenat pomirenja, a nakon toga smo slavili Euharistiju, koju je predvodio fra Marko Ercegović, meštar franjevačkih novaka u Livnu. Fra Marko nam je uputio i prigodnu propovijed, a nakon Euharistijskog slavlja, ostao je s nama u zajedništvu kod našeg „obiteljskog“ stola uz radosno druženje i tjelesnu okrepu.
Na samom kraju djevojke su s nama podijelile svoja razmišljanja, iz kojih izdvajamo neka:
„...razmišljala sam o svojim kušnjama i o tome kako ću se nositi s njima. ......pustinja je mjesto susreta s Bogom ...Nisam se zamarala nepotrebnim stvarima (npr. mobitel). Zapravo, ovdje sam našla svoju pustinju, svoj mir...“
„....Shvatila sam koje su bitne stvari u čovjekovu životu i na neki način sam sazrela u vjeri....Ovog vikenda sam bila skroz duhovno ispunjena i shvatila sam koje su pogreške u mom životu, ispovijedila sam se i odlučila neke stvari promijeniti....Očistila sam se svih stvari koje sam u sebi dugo držala i kojih sam se bojala...“
„....upoznala sam što zapravo znači kušnja i kako je biti u kušnji pravi blagoslov. Kroz kušnju ćemo često zapitkivati Boga i sve bližnje – zašto baš ja?.... Sada znam da u sljedećoj kušnji neću padati u očaj. Svjesna sam da je Isus uz mene i da će me On provesti kroz sve poteškoće.....“
Na kraju zahvaljujemo Bogu za bogatstvo ovg susreta i molimo Ga neka u pustinji našg srca,kao u pustinji nakon kiše, započne novi život!
s. Jelena Marević