U samostanu Betlehem na Kraljevcu, 1. srpnja 2024. godine, sestre juniorke Zagrebačke provincije Služavki Maloga Isusa - s. M. Zrinka Šutalo i s. M. Snježana Bjelobrk - započele su svoju mjesečnu pripravu za polaganje doživotnih zavjeta. Na samom početku priprave uz njih je bila njihova magistra s. M. Martina Vugrinec. Susret su započele zazivom Duha Svetoga i predavanjima o identitetu sestre Služavke Malog Isusa. S. M. Martina Vugrinec naglasila je sestrama juniorkama važnost svakodnevnog procjenjivanja sebe, kako je važno s Isusom učiti pravu mjeru ponašanja te bezuvjetno prihvaćati same sebe i druge oko sebe. Kroz molitvu, svakodnevno klanjanje i zajedništvo sa sestrama, sestre juniorke su tražile Božju blizinu i osnaživale žar koji će im pomoći da što predanije žive svoje zavjete koje će o svetkovini Velike Gospe doživotno zavjetovati.

 Od 7. srpnja do 14. srpnja sestre juniorke su imale priliku boraviti na izvorima Družbe, u Sarajevu. Smještene u provincijsku kuću Provincije Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, u samostan Egipat, pod vodstvom magistre sestara juniorki Sarajevske provincije s. M. Ljilje Marinčić, zavirile su u svetu povijest Družbe. Na izvorima Družbe, sestre su koračale putevima Oca Utemeljitelja, a na samom početku tjedne priprave 8. srpnja, na Stadlerov dan, imale su priliku pomoliti se na njegovom grobu. Molitva, molitveni život sestara i Utemeljitelj kao uzor molitelja i učitelja molitve bili su glavna poveznica tjednog promišljanja sestara juniorki. Sve to se ispreplelo s odlaskom na molitvu u Stadlerovu kapelicu, gdje su sestre juniorke imale priliku provesti vrijeme u tišini i sabranosti. Sestre su prigodom boravka u Sarajevu posjetile ulicu Mjedenicu, zavirile u Kuću Maticu samostan Betlehem te molile u crkvi svetih Čirila i Metoda. Obilaskom tih crkvenih objekata, sestre su promatrale djela koja je izgradio Otac Utemeljitelj, a svakodnevnim slavljenjem svete mise u Stadlerovoj katedrali zahvaljivale su za njegov život i u tišini molile na grobu da ih kao svoje duhove kćeri zagovara kroz cijeli redovnički život te prati njihovo služenje. U srijedu 10. srpnja sestre juniorke s. M. Zrinka Šutalo i s. M. Snježana Bjelobrk, u zajedništvu sa s. M. Ljjiljom Marinčić i s. M. Piom Pilić, posjetile su Mladice, mjesto u kojem je Utemeljitelj kupio prvim sestrama kuću koju su one uredile za samostan i ekonomiju kako bi se radom uzdržavale ubožnice u Sarajevu – Betlehem i Egipat. Za povijest Družbe to je mjesto gdje su sestre svojim žrtvama i radom posvjedočile ljubav prema siromasima. Sestre juniorke su imale priliku posjetiti postulaturu Sluge Božjeg Josipa Stadlera te boraviti u muzeju pri samostanu Egipat. Promatrajući osobne stvari Oca Utemeljitelja, kroz molitvu, su upijale svaki detalj predmeta koji je on svakodnevno koristio. 13. srpnja, u subotu, sestre su posjetile grob prvih sestara i u molitvi i tišini zahvaljivale su za njihovu žrtvu i nesebično služenje. 14. srpnja, 2024. godine sestre juniorke, okrijepljena duha, vratile su se natrag u samostan Betlehem u Zagreb.

U trećem tjednu priprave za doživotne zavjete, u zajedništvu sa magistrom juniorki Splitske provincije s.M. Jelenom Marević, sestre juniorke  su zajednički promišljale o slobodi i prihvaćanju. Također su promišljale o 12. poglavlju Konstitucija i o odvojenosti od svijeta, izazovima današnjeg vremena, medijima i koliko je važno čuvati klauzuru i promatrati kako ju u današnje vrijeme treba sagledati iz više kutova. U ovom dijelu priprave govorili smo i o našem apostolatu u Družbi te o zahtjevima i radostima koje on sa sobom nosi. Promišljale smo i o velikodušnosti i odgovornosti za služenje. U zajedničkom razmatranju sestre juniorke su promišljale o smjernicama dokumenta Ponovno krenuti od Krista. U tim smjernicama su pronašle i mnoge poticaje za razmatranje Božje Riječi, o molitvi i kontemplaciji, slavljenju euharistije te o duhovnosti zajedništva i karizmi. Te smjernice su bile poveznica s apostolatom Družbe koji je različitih oblika i izazova.

U četvrtom zadnjem tjednu priprave, sestre su imale priliku povući se u osamu, što im je bilo omogućeno u benediktinskom samostanu na Čokovcu. Sestre juniorke, u zajedništvu s provincijalnom glavaricom s. M. Emanuelom Pečnik, boravile su u samostanu sv. Kuzme i Damjana od 22. do 28. srpnja 2024. godine. U molitvi s braćom benediktincima, sestre su iskusile ljepotu zajedničke korske molitve i pjevanja. U dopodnevnim satima, u zajedništvu s provincijskom glavaricom s. M. Emanuelom Pečnik i pod vodstvom o. Jeronima  Adama Marina, sestre juniorke su promišljale o misnim čitanjima koja su izabrana za dan doživotnog zavjetovanja. Na poseban način su razmišljale o radosti koja je i zahtjev i temelj novog života te kako tu radost lica treba pokazati da bude vidljiva u zajednici među sestrama. Zatim su promišljale o vezi između radosti i trpljenja te o redovničkom zavjetovanju kao novom ukopu. U razmišljanju o evanđeoskom tekstu iz Ivanova evanđelja (Iv 12, 24-26) sestre su promišljale o posvećenom životu kao znaku, te o Isusu koji postaje znak – pšenično zrno koje umire i iz kojeg se rađa Crkva. Znak treba biti jasan, razumljiv, sestre su razmišljale o opasnosti kada iza znaka ne stoji život, o suprotnosti znaka.

U popodnevnim satima svakog dana predavanja sestrama održao je brat Damjan Kružičević. Tema njegovih predavanja bio je obred doživotnog zavjetovanja. Sestre su imale priliku dublje proniknuti u sam obred zavjetovanja. Govorio je o povezanosti obreda zavjetovanja s sakramentom krštenja te o simbolici zapaljene svijeće i bijelog vela. Po doživotnim zavjetima ulazimo u novi život te se potpuno i doživotno predajemo Bogu Ocu, umiremo s Kristom i Njegovo smo svjetlo Crkvi i svijetu. Brat Damjan je naglasio sestrama kako bez zajedništva sa sestrama nema posvete te o savršenoj ljubavi koja se  postiže po Evanđelju i po Konstitucijama Družbe. Konstituicije su putokaz ostvarenja evanđeoske ljubavi u svojoj zajednici. Zatim su sestre promišljale o posvetnoj molitvi na dan zavjetovanja. Ona je najvažnija molitva na dan zavjetovanja po kojoj se ostvaruje jedinstvo s Gospodinom. Naglasio je sestrama koliko je važno ne živjeti bez Boga i uvijek moliti milost novih početaka. U subotu su sestre imale priliku za sakrament ispovijedi i duhovni razgovor, a na kraju su dana, u zajedništvu sa s. M. Emanuelom Pečnik, obnovile krsna obećanja. U nedjelju, 28. srpnja, sestre su se oprostile s braćom te krenule za Zagreb.

U ponedjeljak, 29. srpnja, sestre su pod vodstvom provincijske glavarice s. M. Emanuele Pečnik promišljale o mjesecu pripreme za doživotne zavjete. Tom zgodom su podijelile među sobom ono što ih je kroz mjesec pripreme dotaknulo. Provincijska glavarica je sestrama postavila pitanja na temelju poglavlja iz Konstitucija o doživotnom zavjetovanju, te su zajednički promišljale o nadama i strepnjama koje su se pojavile za vrijeme tog razmatranja.

U utorak, 30. srpnja, s. M. Emanuela Pečnik i ss. Juniorke, uputile su se prema Sošicama kako bi pohodile spomen park Jazovku, mjesto pogubljenja  s. M. Gaudencije Šplajt. Sestre su u tihom molitvenom hodu do spomen parka Jazovka molile za žrtve, a po dolasku u spomen park pročitale su životopis s. M. Gaudencije Šplajt. Nakon toga uputile su se u kartuziju Pleterje gdje su po dolasku razgledale staru gotičku crkvu te se pomolile u samostanskoj kapelici. Po završetku obilaska, sestre su se prošetale Stazom rječite tišine koja se proteže okolo samostana te su u tišini i znakovitim putokazima razmatrale o tišini i njenoj važnosti. Nakon pohoda kartuziji sestre su se uputile u cistercijansku opatiju Stična, najstariji samostan na slovenskom području, te su razgledale baziliku Žalosne Majke Božje.

31. srpnja 2024. godine, u popodnevnim satima, u pratnji časne majke s. M. Anđe Vranješ, ss. juniorke su u zahvalu za sve primljene milosti tijekom priprave za doživotne zavjete pohodile Hrvatsko nacionalno svetište Majke Božje Bistričke. Tom prigodom posjetile su i samostan sestara Karmelićanki. Hodočašće su završile zajedničkom Večernjom molitvom u bazilici.

s.M. Snježana Bjelobrk