U nedjelju poslije podne, 22. ožujka 2026. godine okupile su se sestre Služavke Maloga Isusa Sarajevske provincije Bezgrješnog Začeća Blažene Djevice Marije u Duhovni Centar „Kuće Navještenja“ u Gromiljak na Duhovne vježbe. U Gromiljaku ih je dočekao voditelj Duhovnih vježbi o. Smiljo Brnadić, OCD koji ih je kroz šest dana vodio i duhovnim nagovorima poticao da što dublje uđu u svoju nutrinu i pripreme se za nadolazeći blagdan Uskrsa.

Na početku ih je pozvao na tišinu i opraštanje jednih drugima naglašavajući da je tišina početna točka odrastanja u kojoj se dolazi do samospoznaje iz koje se jasnije vidi tko sam ja, što sam ja i što Bog u ovom trenutku želi od mene. Naglašavajući da bi tišina trebala biti polazna točka Bogu posvećenog života o. Smiljo je podsjetio: „Stat nam je pred Boga i položit ćemo račun pred Njim.“ Konstatirao je da tišina otvara naše srce da bismo čuli glas svoje savjesti u kojoj se suočavamo sa sobom, s drugima i s Bogom. No, da bi se moglo biti u tišini potrebna je svakodnevna molitva kroz koju osoba komunicira s Bogom.

U nastavku je upozorio na opasnost individualizma. Podsjetio je da zajednička molitva Božje djece može promijeniti svijet te se osvrnuo na naš odnos prema križevima drugih pitajući: „Jesmo li spremni nositi križ drugih? Potrebna je promjena u životu“ Podsjetio je na dobrobiti molitve, a to su: mir duše, Božja utjeha koja se dobiva kroz molitvu, pomoć u odbijanju napasti, te oproštenje grijeha. „Da bi molitva bila moćna mora dolaziti iz iskrena i čista srca i tek takvu molitvu Bog uslišava“ kazao je o. Smiljo naglašavajući da molitva može promijeniti tijek bilo koje situacije. Pozvao je sestre na konkretnu molitvu: za bližnje, za pretpostavljene, itd. Upozorio je na opasnost okretanja „leđa Bogu“ kroz ogovaranje, klevetanje, osuđivanje i izmišljanje jednih na druge. Za uzor od ovakvih napasti dao je primjer Blažene Djevice Marije koja je kontemplirala Riječ Božju i čuvala ju u svom srcu. Na njenim usnama i u srcu bio je odgovor Bogu: „Što hoćeš, kako hoćeš i kada hoćeš“. Svakodnevno „Neka mi bude“, i tu se očitovala njezina poniznost.

Progovorio je zatim o važnosti uklapanja u zajednicu i u sve što ona živi ističući da je bitna motivacija i oduševljenost za Boga, za zajednicu i za karizmu. Podsjetio je na važnost davanja svjedočanstva potpune opredijeljenosti za Boga, za Crkvu i za ono što Crkva zastupa.

Na blagdan Blagovijesti proslavljen je Patron zajednice u Gromiljaku. Nakon slavlja nastavljeno je razmišljanje o Oče Našu s posebnim naglaskom na zaziv „Oprosti nam duge naše“. Podsjetio je na važnost opraštanja te citirao poslanicu Efežanima koja kaže: „Sunce nek ne zađe nad vašom srdžbom“ Naglasio je da oprost ovisi o vlastitom stavu te istaknuo da ako osoba ne može ljubiti svoje bližnje, ne može ljubiti ni Boga. Preporučio je molitvu za dar oprosta, kao i za one s kojima živimo.

Pri koncu duhovnih vježbi ponudio je sedam ključeva za provođenje kvalitetnog vremena s Bogom, a to su: Pronaći vrijeme za Boga jutro, podne, večer; pronaći mjesto za provođenje kvalitetnog vremena s Bogom; razgovarati s drugima u psalmima, duhovnim pričama, hvaliti Boga jedni drugima; izlijevati svoje srce pred Gospodinom, komunicirati s Bogom; čitati i razmišljati o Njegovoj Riječi; zapisati što se primilo u molitvi; zahvaliti se Gospodinu za sve što je učinio i što će učiniti.

Euharistijskim slavljem u samostanskoj kapelici i pjesmom „Te Deum“ sestre su zahvalile dobrome Bogu za sve primljene milosti. Zahvalile su također o. Smilji i svima koji su im omogućili ove milosne dane.

s. M. Klara Jerković