U srijedu, 19., i u petak, 21. prosinca 2012, posjetili smo štićenike doma u Crnatkovoj ulici u gradu Zagrebu. To je dom za stare i nemoćne. Puni smo dojmova koji potresaju dušu...Tako je malo potrebno da svojom posjetom i toplim riječima dotakneš dušu i suza ganuća već klizi niz obraz... Neki se hrabro nose sa odvojenošću od obitelji i svoga doma iz kojeg su morali otići u nepovrat... Uglavnom ta bol je tamo sveprisutna i ako su pokretni,onda se uzajamno tješe, ako pak ne (a to je najčešći slučaj), onda se tješe međusobno u sobi koju dijele zajednički...

Jedna baka Marija,morala je u dom, jer se unuk oženio i treba slobodni prostor. Gospodin Mirko tamo je, jer je sin prodao stan prije 8 godina i otada se nisu vidjeli... Većina su bolesni i nema ih tko njegovati, jer im djeca rade. Gospođa Dragica je iz Bosne izbjegla 1991. i otada je u domu. Koristi se invalidskim kolicima, pa zna otići u grad na misu. Osmjeh joj ne silazi s lica, prihvatila je svoju situaciju i zadovoljna je. Djeca su se vratila u Bosnu, ali ne i mama,jer oni rade i ne mogu se brinuti o njoj, a ona im nikada ne pokazuje da je to boli, već uz osmjeh vodi bitku života. Bog joj je na prvom mjestu i otuda njena snaga i ljubav koju samo On može obnavljati.

U našoj radionici izradili smo od kukuruznih perušina lijepe anđeleke i poklanjali smo im ih. Ganuli su ih,a i medicinske sestre koje o njima brinu,stidljivo su zamolile da i njima poklonimo. Ima i ljubavna priča bračnog para iz Retkovca. Gospođa je doživjela moždani udar prije 3 godine i morala je prihvatiti 24-satnu pomoć u domu. Suprug joj je redovito dolazio, a onda se prije godinu dana preselio k njoj i tako dijele malu sobicu,koja je puna topline,radosti razumijevanja i ljubavi...

A sve je počelo, kad nas je s. Emanuela potakla da nas nauči izrađivati anđeleke,koje smo u prvom dogovoru trebali prodavati na Božićnom sajmu i novac predati potrebitima. Došle su dvije "majstorice" iz Retkovca,naučile nas izrađivati anđele,a nama se rodila misao da ih ne prodajemo,već ih poklonimo onima koji leže u domovima. I nismo se prevarili. Obostrano,svi smo bogatiji za djelić ljudske sreće za koju je tako malo potrebno...

Marija Lukač, animatorica PMI, župa sv. Jeronima, Zagreb