Ovaj citat iz Sv. Pisma na poseban način danas u osmini oproštaja od s. Domitile, osvjetljava nam Božju ljubav i plan sa svakim od nas. Ako je suditi po ljudsku, veličanstveni, svečani i veliki sprovod, kojem su nazočili članovi njezine uže obitelji, braća, sestre, nećaci, nećakinje, uža rodbina, redovničke sestre, brojni svećenici (preko 30), prijatelji, znanci, mještani Šestanovca i njezinih rodnih Dobranja svjedočanstvo su Božje dobrote i ljubavi koju je ona u sebi nosila. 

Ponizna, tiha, strpljiva, dobroćudna, pobožna, samozatajna, radišna, „obična“ sestra, nimalo nije „obična“ u Božjim očima. Zahvalne smo Gospodinu što nam je darovao, što je među nama živjela i svoj život danomice Bogu prikazivala, vjerujući Mu i moleći ga za svoje i potrebe svih onih koji su se u njezine molitve preporučivali. Njezin krepostan život uzor je nama svima koji smo je poznavali i koji želimo makar malo biti slične svome Zaručniku. Svećenik don Tomislav Ćubelić, katedralni župnik njezin bliski rođak kojeg je jako voljela i poštivala, za kojeg je molitve Bogu upućivala, posebno u križu kojem mu je Gospodin pripustio kroz zdravstveno pročišćavanje, predslavio je sv. Misu i vodio sprovodni obred, održao je nadahnutu homiliju, koja se ovdje može pročitati.                                              

„S. DOMITILA!                                                        

U središtu Ivanova evanđelja (Iv 10,10) Isus Krist govori kako je došao da imamo život u izobilju. Nije zagovarao trku niti pohlepu za životom. Krist nije izbjegavao život niti je zagovarao odricanje od životne radosti.  Krist nije izbjegavao patnju i bol niti je smatrao da je život ispunjen ukoliko uspijemo izbjeći boli.  Dakle, Krist je učio svoje da je život ispunjen tek kada na sebe uzmu svoj križ i idu za njim. Sam je tako činio. U Kristovoj blizini i riječi slutimo kako se ispunjen život događao negdje drugdje. Ne u trci za životom niti u bijegu od boli. Imao je Krist život ispunjen snagom boli, ali nije očajavao zbog boli. Živio je iz odnosa s Ocem. Živio je od povjerenja. I tako nam otvorio prostor za drukčiji život. Za život odnosa s Bogom, s drugim, sa sobom. U Kristovoj blizini postaje jasno koliko je straha u životu koji se trudi samo oko izbjegavanja boli. U svojoj životnoj putanji s. Domitila bila je prožeta vjerom u Isusa Krista.

Ispunjen se život ne svodi ni na izbjegavanje boli ni na skrb oko potreba želučanog ritma. Ispunjen se život događa s Kristom, po Kristu i u Kristu – Životu, bez početka i bez konca. Smrt doista uozbilji život i gdje god se ona pojavi, život odjednom zadobije vrijednost. No, brzo se vratimo u zaborav na smrt i u zaborav na vrijednost života.

 Pokojna s. Domitila temeljila je život na vjeri u Krista. Imala je ugrađenu roditeljsku ljubav i vjeru kao da je unijela s majčinim mlijekom u život. Tome se često vraćala. Povjerovati Isusu ne znači potpasti pod iluziju vječnoga života i živjeti s ispraznom utjehom u drugi i bolji život, nego dobiti ključ razumijevanja da čovjekov život usprkos njegovoj smrtnosti i kratkoći ima rješenje u vječnosti.

Bitno je povjerovati da Isus dolazi zbog  – zbog života, zbog naše izgubljenosti, zbog našeg nesnalaženja, zbog našeg krivog vrednovanja života. Krist je ovdje zbog krhkosti i smrtnosti i daje mu uskrsnućem vječnu dimenziju. I Krist zna više. On zna odakle ta vlast smrti i on zna kroz koja je vrata ušla i on zna što to sve ta smrt čini od ljudi. I zato je potresen. I zato plače. Isus kaže:  “ otvorite grob“ (za Lazara). I kao da kaže pogledajte smrti u lice. On se ne boji smrti, nije ga strah. Krist ne pravi odmak od smrti, nema panike. Pokojna s. Domitila je pozvala i dovela Boga u svoju patnju. Kad  su  patnja  i  bol  u  valovima  iznajmivali  njezino  tijelo, nije tražila objašnjenje zašto?  Nije  pristajala  da  duša,  čovještvo,  dobrota,  čovječnost  bivaju  iznajmljeni.

Smrt je razdjelnica kroz koju s. Domitila doznaje i tko je i kamo ide. S. Domitila,ti si sada  na  istini. Ti sada znadeš zbog kojih razloga i uvjerenja si živjela i život i redovništvo. Ti sada znadeš  da  li si uspjela, što si postigla ili promašila....Znadeš što jest bilo dobro, a što ne. Ti sada znadeš na temelju svoje vjere potvrđene životom da  li  Kristova ljubav i milosrđe još  nešto  na  tvojoj duši  trebaju  očistiti.... i ova euharistija ide nošena vjerom u tom pravcu tvojoj osobi. Pred Kristom ti je  sve  jasno  i  ono  što  jesi sada  i  ono  što  si  htjela  biti  i  ono  što  si  bila.

Boraveći s nama Isus Krist bio s nama govorio je kako čovjeku ništa ne vrijedi ako i sav svijet stekne a život izgubi. I bio je u pravu. Posljednji NEPRIJATELJ  BOGA  JE  SMRT. U odnosu prema smrti Bog  se proslavio.  TU  GDJE  SE  NITKO  OD  NAS  SIGURNO  NEĆE  PROSLAVITI  U  ODNOSU  PREMA  VLASTITOJ  SMRTI,  TU  GDJE  ĆEMO  SVI  IZGUBITI  BITKU. Ako vjerom oblikujemo život kroz njegovu osobu sve je drukčije. Vjerujem da smo našim i drugim mrtvima i s. Domitili dužni više osim samoga spomena i suza, mislim da smo im dužni i neko obećanje da sebe i svoju zajednicu uvodimo dublje u istinski život i život dublje u smrt. „Tko spašava zajednici izgubit će osobu, a tko spašava osobe, spašava i zajednicu“ piše Dietrich Bonhoeffer.

 Isus Krist je izravan: „OBRATITE  SE  I  VJERUJTE  EVANĐELJU! – dobroj vijesti! “ One znače, najprije, da ima nešto što je drukčije, bolje i radosnije od onoga u čemu boravimo. KRISTA  SMO  STAVILI  NA  KRIŽ - Samo tako je mogao pokazati da ima nešto jače i blagoslovljenije  od geometrije moći i njezine pohlepe. Što je slijedilo, trebalo je da bude drukčije to je uskrsnuće. Na  svemu  što  jesmo,  na  svemu  što  imamo  počiva  sjena  smrti. Imamo  pravo  drhtati. To nam Krist ne osporava. Ali  nam  Krist  ne  daje  pravo  da  budemo  malovjerni.  Moja  i  vaša  rang  ljestvica  želja,  razloga  i  potreba  za  smrt  uopće  nije  zanimljiva.

Naša GRANICA  SMRTI ne dopušta nam da vidimo ništa iza toga. Bog tu granicu nema. Njemu naša smrt nije granica. On vidi iza smrti. …… Zato je Kristova smrt i njegovo uskrsnuće jedno od najvažnijih temelja  i srž kršćanstva. Ali  Uskrsli se vratio u dobrotu čineći dobro, pomažući svojima da vide sve drukčije. Da vide granice, ali da vide i preko smrti, da ne pomislimo kako je križ zadnja riječ.Križ nije zadnja riječ. Zadnju riječ ima Otac. Zadnja riječ je život. Zadnja riječ jesvjetlo. To je Krist rekao za sebe.“                                          Split, 13. studenoga 2017.