Propovijed biskupa mons. Ivana Štironje na slavlju zavjeta i jubileja - Služavki Malog Isusa, Zagreb
Zagreb, 14. kolovoza 2024.
Poštovane i drage sestre redovnice, braćo svećenici, braćo i sestre u Kristu!
Riječi proroka Izaije „Radošću silnom u Gospodinu se radujem“ (61,10), vrlo zorno izriču ovo svečano i sadržajno slavlje na koje su nas pozvale sestre Služavke Malog Isusa. Uz radost redovito ide i zahvalnost; a ondje gdje su radost i zahvalnost, tu je i molitva, tu je istinsko zajedništvo kao izvrsna osobina svake zajednice.
Drage slavljenice, svetopisamski tekstovi koje ste izabrale za ovaj dan, zasigurno vam posebno danas govore i odjekuju u vašim srcima. To je glavna poruka koju ćete ponijeti u život, Riječ Stvoritelja koji samo jednom riječju sve mijenja i novo uspostavlja, umnaža vjeru, učvršćuje nadu i usavršava ljubav.
Papa Franjo u buli proglašenja Jubileja 2025. „Nada ne postiđuje“, govoreći o nadi, naglašava da je Božja riječ „sidro“ koje jamči „stabilnost i sigurnost usred nemirnih voda života“. Oslonite se na Isusa i neka vam ove izabrane Božje riječi, kao i cijelo Sveto Pismo, budu sidro i zvijezda vodilja na moru života. Neka vam Isus, Riječ Božja, bude sidro, a njegova rođena majka Marija, i naša majka po milosti, bude zvijezda mora. I kada dobro ide i kada ne ide, u svakom se trenutku oslonite na Isusa Bogočovjeka i na Bogorodicu, i budite sigurne da snage i pomoći ne će nedostajati.
Promatrajući ovo današnje svečano slavlje, uočavamo da je u njemu sažeto gotovo cijelo putovanje jedne redovnice. Od krštenja koje sv. Pavao tako znakovito uspoređuje s Kristovim umiranjem i uskrsnućem, pa dalje kroza život, od novicijata, preko prvih i doživotnih zavjeta, sve do sjajnih pobjedničkih medalja. Istina, danas nemamo zlatnih pobjednica, ali imamo srebrne i dijamantne. Bolji smo od onih na olimpijadi o kojoj smo ovih proteklih dana stalno slušali. To više što je na olimpijadi sve igra, tko će jače, brže, više, a u nas je stvarni život, trajno natjecanje za osvajanje vječnoga života. Sve te životne postaje vrlo znakovito i zorno izriču putanju preobražaja od zrna do klasa, preko smrti do života, od ukopa do uskrsnuća.
Draga s. Marija Tabita, Vi ste danas - Bogu hvala - zrno, mlado ali dovoljno zrelo da bude posijano i donese mnogo roda; vi ste, drage sestre Marija Josipa i Marija Darija, dva zrna koja se slobodno i svjesno stavljaju u ruke Vječnoga Sijača da ih posije kako bi u njegovo ime i na njegovoj njivi donijeli višestruke plodove; vi ste, drage sestre Marija Snježana i Marija Zrinka, dva zrna koja su već proklijala, rastu, ulaze u borbu za medalje, te svojom raspjevanošću, uz Božju pomoć, obećaju mnoštvo plodova; vi ste, drage sestre Marija Gabrijela i Marija Rafaela, dva zrna koja su pala na plodno tlo te, uz Božju kišu i sunce, već svojim srebrnim klasom obećaju tridesetostruk, šezdesetostruk ili pak stostruk rod; Vi, draga sestro Marija Darinka, istinski ste Božji klas koji već jamči šezdesetostruk rod, a što oči vide, mogao bi, uz Božju pomoć, biti i još veći.
Sve su ovo razlozi današnjeg radosna i zahvalna slavlja koje Gospodin blagoslivlja i svojim blagoslovom jamči budućnost obitelji Služavki Malog Isusa. Prorok Izaija vrlo snažno najavljuje: „Tko god ih vidi, prepoznat će da su sjeme što ga Gospodin blagoslovi“ (61,9). Poziv proroka Izaije vrlo je jednostavan i jasan upućen ne samo sestrama redovnicama nego i svima nama bez iznimke: svećenicima, vama dragi supružnici – očevi i majke, vama, dragi mladići i djevojke. Prorok nam svima dovikuje: Tako živite da oni koji vas vide i susretnu, prepoznaju da ste sjeme što ga Gospodin blagoslovi.
Časne sestre slavljenice, u vama, na poseban način, prepoznajemo sjeme što ga Gospodin blagoslovi. Najprije ga darova vašim roditeljima, kojima danas na poseban način zahvaljujemo i za njih molimo, a oni ga proslijediše dalje svojoj Crkvi i svomu narodu. Bog vas darova vašim roditeljima, a oni vas velikodušno proslijediše dalje. Bog ljubi i blagoslivlja radosna darovatelja (usp. 2 Kor 9,7). Dragi roditelji, hvala vam, neka vam Gospodin uzvrati stostruko za žive darove koje iz Njegove ruke prihvatiste, podigoste na noge i danas ih prinosite Gospodinu kao najljepši dar. Budite sigurni da Bog vidi vaše srce i stostruko nagrađuje vaš dar.
A vi, drage sestre, potaknute svjedočanstvom svojih roditelja, budite blagoslov svima onima kojima vas Crkva i vaši poglavari šalju. Ne samo zato da se čuje ona biblijska izreka: „Blažena utroba koja te nosila“, nego i ono još veće blaženstvo: „Još blaženiji oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je“ (Lk 11,27-28). A sve to pod vodstvom onoga Isusova imperativa: „Besplatno primiste, besplatno dajte“ (Mt 10,8). Nikada ne možemo dovoljno biti svjesni milosnih darova koje Gospodin stavlja pred nas od dana krštenja kao najizvrsnijeg posvetnog dara koji nas uvodi u beskrajni prostor vjere, a sveti ga Pavao izjednačuje s Kristovom smrću i uskrsnućem.
Nesebičnim darivanjem svoga života, drage sestre, po uzoru na Isusa, kojemu ste duhovne zaručnice, ne će manjkati blagoslova i sreće, ne će nedostajati sjajnih medalja i radosna proglašenja: „Valjaš slugo dobri i vjerni…, uđi u radost Gospodara svoga“ (Mt 25,21).
Evanđelje. O tomu kako to postići, odgovara Isus u evanđeoskom tekstu koji smo danas čuli. Isus donosi tri velike i nezaobilazne istine o životu, donosi tri pravila za život svakoga čovjeka, osobito kršćanina a napose Bogu posvećene osobe:
Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod (Iv 12,24).
Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni (Iv 12 25).
Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac (Iv 12,26).
Isus je jasan i direktan. Rekli bi neki: pogađa „u sridu“:
Prvo: Isus zna da jezgra zrna daje život, a sve ono okolo jest hrana zrnu za život. Vi ste živo tkivo koje prenosi duhovni život, a sve ovo tjelesno treba biti u službi toga života da poprimi svoj smisao postojanja.
Drugo: Sebeljublje pogađa „u ništa“, darivanjem zrna života za druge, onako kako to preporučuje Isus, u evanđeoskoj predanosti i ljubavi, donosi klas, mnoštvo zrnja.
Treće: Služenje je počelo s Isusom, s njegovim Evanđeljem. Tko se njemu pridruži, ne će mu nedostajati ni radnje ni patnje, ali ni slave ni zahvale, taj će se nauživati blažene vječnosti.
Poštovane sestre. došle ste pred oltar izreći želju za Gospodinovim milosrđem, želju za zajedništvom s njime i za zajedništvom s obitelji sestara Služavki Malog Isusa. Vaša želja nije donesena u hipu. O tome ste dugo razmišljale. Na tu ste nakanu molile, razmatrale. O tome razgovarale, savjetovale se kako biste danas došle javno očitovati svoju nakanu pred svima nama. Čestitamo vam na hrabru odazivu Božjemu glasu, Bogu zahvaljujemo za vas i molimo ga da vam podari milost ustrajnosti i poniznosti do kraja. Do kraja života, u potpunosti se posvetiti Isusu, potpuno mu se darovati, s njim se sjediniti i biti Isus. Ne, biti samo kao Isus, nego: biti „drugi Krist“. Onaj Dobri, Milosrdni Isus. Biti Kruh koji se lomi i daruje za život svijeta.
Kako je ugodno čuti kada se za nekoga kaže: dobar kô kruh, dobra kô kruh. Nema se ovomu što dodati. Sve je rečeno. Biti dobra kao kruh, znači biti dobra kao Isus. Jasno je da je to savršenstvo koje čovjek teško može postići. No, kršćanin je pozvan na savršenstvo. Kaže Isus: „Budite, dakle, savršeni kao što je savršen vaš Otac nebeski“ (Mt 5,48). Tako čitamo u Matejevu Evanđelju. U 1. Petrovoj poslanici pak čitamo: „Kao što je svet onaj koji vas pozva, i vi budite sveti u svemu življenju. Ta pisano je: Budite sveti jer sam ja svet“ (1,15-16). Rasti u svetosti do savršenosti, poziv je svima nama.
Drage sestre, danas obećavate da ćete „savršeno nasljedovati Isusa, obdržavati čistoću poradi nebeskoga kraljevstvo, dragovoljno prigrliti siromaštvo i prikazati dar poslušnosti“ u redovničkoj obitelji sestara Služavki Malog Isusa. To obećanje nije za koji mjesec ili godinu nego do smrti. Dakako, sve uz Božju pomoć.
Zajednica i duh zajedništva vrlo je važan prostor u kojemu ćete ostvarivati svoja obećanja. Sv. Ivan Pavao II., papa, govoreći o „duhovnosti zajedništva“ u svom Apostolskom pismu „Ulaskom u novo tisućljeće“ (2001.), poziva da se od Crkve učini dom i školu zajedništva (br. 43). Tumačeći što znači „duhovnost zajedništva“, Papa kaže:
- To je ponajprije „pogled srca usmjeren na otajstvo Presvetoga Trojstva koje boravi u nama i čije svjetlo treba vidjeti također na licu braće i sestara koji su pokraj nas“;
- Duhovnost zajedništva jest nadalje „sposobnost da se čuje brat u vjeri… kao netko tko mi pripada, biti spreman podijeliti njegove radosti i trpljenja, naslutiti njegove želje i potrebe, ponuditi mu iskreno i duboko prijateljstvo“;
- Duhovnost zajedništva jest „sposobnost vidjeti u drugomu ono što je pozitivno, da se to vrednuje kao Božji dar, dar za mene a ne samo kao dar koji je on izravno primio“;
- Duhovnost zajedništva konačno znači znati „dati prostora“ bližnjemu noseći „jedni bremena drugih“ (Gal 6,2) i odbijajući sebeljubne napasti koje nas napadaju i stvaraju suparništvo, karijerizam, nepovjerenje, ljubomore…
Sv. Papa naglašava: „Bez toga duhovnog hoda malo bi služila izvanjska sredstva zajedništva. Postala bi naprave bez duše“… Zato sveti Papa poziva na svetost koja mora obilježiti sve naše životne korake kao i sve pastoralne korake Crkve. A svetosti nema bez molitve. Molitva hrani i brani našu želju za svetošću što je konačan cilj svakoga Kristova nasljedovatelja.
Sluga Božji Josip Stadler, govoreći o molitvi, kaže: „molitva je hrana ljubavi, jačanje vjere i utvrda ufanja. Ona veseli srca, ona dovodi do spoznanja istine, odolijeva napasti, odgoni žalost, odlukama daje nove jakosti i u umornoj duši pobuđuje novu revnost“. Vaš je Utemeljitelj nasljedovanje Isusa koji je Put, Istina i Život sažeo u svega nekoliko zapamtljivih riječi: „Imaj prema Bogu srce djetinje, prema bližnjem srce materinje, prema sebi srce sudačko“.
Poštovane i drage sestre: Tabita, Josipa, Darija, Snježana, Zrinka, Gabrijela, Rafaela, i s. Darinka! Evo vam puta koji jamči sjajne pobjedničke medalje, puno sjajnije i veličanstvenije od onih zemaljskih koje s vremenom potamne i nestaju; evo vam puta do nebeskih medalja koje uručuje, osobno, Vječni Sijač – Krist, koji je jedini vlastan proglasiti konačne pobjednike, pobjednike za vječno zlato. Njega slijedite, držeći se čvrsto za skute Blažene Gospe koja je postigla najsjajniju medalju: uznesenje dušom i tijelom u nebesku diku. Ne zaboravite, bez Isusa, sve je u svijetu samo igra, varka. Samo je s Isusom „fair play“ – pošten odnos.
Sretno vam i s blagoslovom bilo. Pratit ćemo vas molitvama da dobar boj bijete, trku s Božjom pomoću dovršite i na kraju primite vijenac pravednosti (usp. 2 Tim 4,7). Amen!