SPLIT: Proslavu Dana provincije sv. Josipa u našoj provincijalnoj kući, samostanu sv. Ane, započeli smo trodnevnicom kroz koju smo Euharistijskim slavljem i klanjanjem pred Presvetim, molili za Provinciju. Euharistijsko slavlje kroz trodnevnicu je predvodio naš samostanski kapelan don Vjekoslav Pavlinović. Na sam blagdan sv. Josipa, Euharistijsko slavlje u samostanskoj kapeli, predvodio je splitsko-makarski nadbiskup msgr. Marin Barišić, a u koncelebraciji su bili msg. Mile Vidović, don Stanko Vrnoga i don Mario Popović.

Na Euharistiji su bile prisutne sestre iz samostana sv. Ane, nekih zajednica iz Splita i okolice.

U prigodnoj homiliji nadbiskup Barišić je istaknuo lik sv. Josipa koji je u našem pogledu prisutan - odsutan , tj. ostavljen na razinu Zakona. Ali sv. Pismo kaže, ne po Zakonu, nego po pravednosti. Potrebno je prepoznati se po tome. Sv. Josip je već u početku bio prisutan. U kulturi na istoku nedjelja prije Božića, bila je posvećena Isusovim precima. Na zapadu od 11.st. – sv. Josip je bio zapovijedni blagdan, kasnije u litanijama svetih, zaštitnik svijeta, Crkve, posebne litanije, dobio je i svoje predslovlje u Misalu, 1955. g.– Sv. Josip radnik, kanonske molitve,… No, ovo je sve još bilo udaljeno od Josipa koji je u Evanđelju i uloge koja mu je dana. 

Josip je na putu vjere i obećanja….. Marija je bitna, ali je i Josip svakako prisutan. Zaboravljamo Josipa na liniji Abrahama pravednika.

Josip nema društveni i vjerski status, nego je običan vjernik. U njegovu životu, dilemama i izborima očituje se vjera. On izriče svoj „Fiat“ – neka mi bude – da može biti Marijin zaručnik, Isusov poočim. Josip se u tom svakodnevnom životu, zauzima za cjeloviti odgoj, obitelj i rastao je uz Riječ koja je Tijelom postala.

On je često je tiha, ali jaka prisutnost. Josipa nije zahvatio mrak, nego šutnja. Pred otajstvom je potrebna šutnja, otvorenost. Ta šutnja je ustvari njegova otvorenost Životu koji je pred njim rastao. 

Odnos Marije i Josipa je međusoban rast i razumijevanje. Među njima je postojala ljubav kakve nikada nije bilo. Ali, to je moguće zato što je između njih bilo mjesta za Riječ Božju. Ako među nama nema mjesta za Riječ Božju, onda se javljaju isprazne i suvišne riječi.

Josipov život je ugrađen u odrastanje i život Isusov. Josip je poštivao Zakone, ali prožete duhovnošću. Sve je to formiralo Isusa kao dječaka. Vidio je blaženstva. Dobar dio ovih iskustava Isus je imao gledajući Josipa i Mariju i njihovu otvorenost prema Riječi i bližnjem.

Nikada nije bilo lako staviti se u službu drugih. Biti mali, da bi drugi bio velik. To je moguće samo po vjeri. 

Sl. Božji Josip Stadler sigurno je dublje od drugih uronio u ovo otajstvo Malog Isusa i služenja. No, nedostaje nam ipak ove širine Josipa, jer smo ostali na razini Zakona i propisa. 

Molimo od Gospodina da nam dade Josipove otvorenosti i širine, da budemo svjesni da mi, koji smo po zakonu i propisu krenuli prema služenju, dozvolimo da drugi u nama vide otvorenost.

Slaveći sv. Josipa i otvorene radosti koju je Josip dijelio s Marijom i Isusom, ostali smo u zajedništvu obiteljskog stola, a tokom dana su nam se pridružile i sestre iz drugih zajednica.

Neka po zagovoru sv. Josipa Gospodin blagoslovi našu Provinciju, ali i cijelu nam Domovinu.