Nova knjiga posvećena sluzi Božjem Josipu Stadleru u čast njegove 150. obljetnice svećeništva.

Doista su rijetki hrvatski velikani o kojima su ugledni hrvatski pjesnici, još za njihova života objavljivali u medijima pjesme njima u čast. Među takove rijetke velikane spada i Josip Stadler, danas i sluga Božji, a proces za njegovu beatifikaciju nalazi se u Rimu. Naši su pjesnici objavljivali svoje pjesme u prigodi Stadlerova imendana, ili povratka s putovanja, ili otvaranja sirotišta Betlehem u Sarajevu, ili u prigodi njegova srebrnoga i zlatnog jubileja svećeništva, i biskupske posvete, ili njegove 70. obljetnice života, itd. Za Stadlerov dan 8. kolovoza darujemo vam pjesmu koju je pjesnik Izidor Poljak napisao u čast 5o.obljetnice svećeništva sluge Božjega Josipa Stadlera a u njoj ukratko ocrtava Stadlerovo pastirsko poslanje.

1918. godina

ZLATOMISNIKU

Uminula je žega i  vrućina

I k večeru dan nagao se vrući –

U rano jutro, pred pedeset ljeta,

Kad s rosnih grana ptice pjevajući

Pozdravljale su goru, ti si pošo

Na svetu njivu, gdje se potok vije

Ko crven rubin Božjom tekuć krvi,

A zlatno klasje za nebesa zrije.

Uminu žega, blag je večer pao,

O tvrde vjere štap se opirući

Sad stupaš krokom trudna apostola,

Što k očevoj uputio se kući –

Pedeset ljeta sijao si njivu:

Kad pripicalo s neba sunce vrelo,

Kad dizali se vjetrovi i bure,

A udarali gromovi o čelo.

I njivi Božjoj svu si snagu dao,

Um, volju, boli, nade i čeznuća,

A često kamen parao ti nogu,

I na tle pala mnoga suza vruća.

Obliven znojem sijao si dalje

I niti za čas ne klonu ti ruka –

Sad gledaj što iz tvoga znoja niknu,

Od kapi krvi i od tvojih muka!

Po kamenju,  kud stupala ti noga

I oštrom trnju, b'jelo buji cv'jeće:

Kud znoj ti pado, rosne ruže cvatu,

U vjekove što uvenuti ne će,

Kud krv je pala, Božje crkve stoje

I smjelo strše u nebesa plava –

Pa ruže, crkve pjevaju ti gromko

I pjevat će ti: slava, slava, slava!

I minula je žega i vrućina,

A rajska ti rastvaraju se vrata:

Ja gledam sreće neizmjerno more

I v'jenac sav od biserja i zlata,

Što čeka te, a poput sunca sije.

I Gospoda, gdje blago ti se smije –

Izidor Poljak

(Vrhbosna,  God. 1918., Br. 11 i 12., Str. 136. – 137.)