Svečanim Misnim slavljem u sarajevskoj katedrali proslavljeni Stadlerovi jubileji patron SMI Nedelja, 9. 12. 2018.

Svečanim Euharistijskim slavljem u katedrali Srca Isusova u Sarajevu, 8. prosinca 2018. svečano je proslavljena svetkovina Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije koju Sarajevska provincija Služavki Malog Isusa slavi kao svoju zaštitnicu, a Vrhbosanska nadbiskupiju kao svoju suzaštitnicu.


Misno slavlje predvodio je nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić u zajedništvu s apostolskim nuncijem mons. Luigijem Pezzutom i pomoćnim biskupom vrhbosanskim mons. Perom Sudarom te uz koncelebraciju 22 svećenika i asistenciju dvojice đakona. Osim velikoga brojna sestara Služavki Malog Isusa, Zagrebačke i Splitske provincije na čelu s njihovim glavaricama i vrhovnom glavaricom s. Marijom Banić, na Svetoj misi sudjelovale su i sestre drugih kongregacija, bogoslovi i drugi vjernici.

U uvodnoj riječi kardinal Puljić pozdravio je sve prisutne u katedrali kao i one koji su Svetu misu pratili putem valova Radio Marije Bosne i Hercegovine. Čestitao je patron Provinciji Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije i cijeloj Družbi Služavki Malog Isusa jubilej 100. obljetnicu smrti njihova utemeljitelja sluge Božjeg nadbiskupa Stadlera, 150. obljetnice njegova svećeničkog ređenja i 175. obljetnice rođenja. Posebno je pozdravio hodočasnike iz Prozora. Također je cijeloj Vrhbosanskoj nadbiskupiji čestitao njezinu Suzaštitnicu.

U prigodnoj propovijedi kardinal Puljić najprije se osvrnuo na misni odlomak iz Knjige Postanka u kojem je opisano kako je grijeh ušao u čovječanstvo. „Međutim, koliko god je taj grijeh učinio da smo izgubili baštinu raja, Bog ne otpisuje svoje stvorenje nego proklinje zmiju 'među svim životinjama' i obećava: 'Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.2 (Post 3,15). Ovdje je zmija simbol Zloga koji vreba, a žena će mu satrti glavu. Slika je to obećanog spasenja“, kazao je kardinal Puljić ističući da je ispunjenje Božjeg obećanja opisano u misnom odlomku iz Evanđelja po Luki kada Bog šalje anđela Gabrijela „u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija“ i kada joj je navijestio da je „našla si milost u Boga“ i da će „začeti i roditi sina i nadjenuti mu ime Isus“.

„Anđeo Mariju pozdravlja: 'Zdravo, milosti puna!'. Ne bi bila 'milost puna' da je đavao imao utjecaja na nju. Bog ju je izuzeo od te baštine grijeha koji svi mi baštinimo od naših praroditelja. To mi jednostavnim rječnikom kažemo 'istočni grijeh' - koji istječe od praroditelja na sve ljude. Nju je Bog očuvao od toga grijeha kad je začeta pod srcem svoje majke; sačuvao ju je predstavljajući smrt Kristovu koja će doći. Zašto je to Bog tako učinio? Zato što je htio pripraviti tijelo čisto svome Sinu i kolijevku dostojanstvenu. Zato ju je očuvao od istočnoga grijeha. Mi je danas slavimo kao bezgrješno začetu odnosno da je začeta bez te baštine grijeha. Vrlo rado duhovni pisci kažu, ne samo da je sačuvana od istočnog grijeha u začeću nego je ostala bez grijeha cijeli život“, rekao je kardinal Puljić te dodao: „Učiti od Bezgrješne znači najprije u sebi stvoriti tu otvorenost prema milosti koja nas osposobljava da budemo iskreno neprijatelji Zloga i ploda njegova, a to je grijeh. Drugo što od nje možemo naučiti jest biti raspoloživi za Božje djelo: Evo službenice Gospodnje; biti raspoloživi da Bog po nama izvodi svoje djelo“.

„U tom duhu na poseban način želim svratiti pažnju na prvog nadbiskupa vrhbosanskog čiju stotu obljetnicu smrti obilježavamo jer ga je Gospa na današnji dan prije sto godina pozvala u nebo. Čovjek koji je istinski shvatio što znači prihvatiti i činiti Božje djelo, ono što Bog hoće. Kako često mi u sebi nosimo tu podvojenost. Kažemo: budi volja tvoja, a oholost se buni ako nije po našem. U tome se divim sluzi Božjem Stadleru koji je tako formirao svoje srce, prvo kao čovjek, drugo kao svećenik, a onda kao nadbiskup i pastir, uvijek je tražio što je Božje... Na poseban način želim spomenuti da smo obilježavali 175. godišnjicu njegova rođenja. Sinoć sam na svečanoj akademiji spomenuo misao koju stalno nosim u glavi: kad se on rodio, tko je znao „što će biti od ovog djeteta“ (Lk 1, 66), kao što su se pitali kad se rodio sv. Ivan Krstitelj. Tu rečenicu možemo izgovoriti nad svakom kolijevkom jer nikad ne možemo znati Božje planove. Kad Bog nekoga dadne na ovaj svijet, daje ga sa svojim planom. Zato je prevažno shvatiti odgovornost prema životu: vrjednovati život, prihvatiti život, odgajati život i osposobiti da ljudi istinski Boga traže“, kazao je kardinal Puljić.

„Želim se osvrnuti i na svetkovinu Bezgrješne koja je patron Sarajevske provincije Služavki Malog Isusa. Zapravo, cijela Družba obilježava ove jubileje odnosno godišnjice kako bi prepoznala svoj identitet. Nije slučajno Papa rekao da se vratimo na korijene. Obilježavajući ove godišnjice, vi drage sestre, vraćate se na korijene iz kojih ste nikle i kakvo ste poslanje dobile. Vjerujem da će, upravo prepoznajući svoj identitet, oživjeti u vama polet, entuzijazam, radost življenja i predanja poput Marije, poput sluge Božjega Josipa Stadlera. Želim da nam istinski svi ti događaju, kao i današnje slavlje Bezgrješne, posluže da prepoznamo svoj identitet i korijene svoje vjere; da prepoznamo svoje poslanje i da otkrijemo kako dozvoliti Bogu da kroz nas djeluje jer Bog želi s čovjekom surađivati. Želim u nama probuditi tu raspoloživost“, rekao je kardinal Puljić u prigodnoj propovijedi.

Na kraju Svete mise riječi pozdrava i zahvale uputila je provincijska glavarica s. Maria-Ana Kustura. „Vjerujem da je svatko od nas u određenom trenutku svoga života doživio iskustvo kada se nebo spusti na zemlju, što na nama ostavlja duboki trag i poseban doživljaj kojeg pamtimo kroz cijeli život. Sa sigurnošću mogu u ime svih nas ovdje prisutnih sestara Služavki Maloga Isusa reći da upravo proživljavamo tu stvarnost tijekom ove cijele godine obilježavanja Stadlerovih Jubileja, a posebno danas kada smo Euharistijskim slavljem ovdje u njegovoj katedrali, na svetkovinu Bezgrješne koja ga je upravo prije 100 godina u nebu dočekala, zajedno zahvalili Bogu za dar života našeg utemeljitelja sluge Božjeg, nadbiskupa Stadlera Družbi, Crkvi u Bosni i Hercegovini i hrvatskom narodu. Stadlerova teška vremena u Bosni i Hercegovini kao da još uvijek traju u ovoj zemlji, pa stoga i mi drage sestre, po primjeru našeg svetog utemeljitelja nastavimo svim žarom i odlučnošću služiti Bogu, svetoj Crkvi i svakom čovjeku posebno malenom i siromašnom“, kazala je s. Maria-Ana zahvaljujući svima i čestitajući sestrama zaštitnicu Provincije.

Nakon toga sve sestre Služavke Malog Isusa zajedno su izmolile „Posvetu Blaženoj Djevici Mariji“.

Potom su svi pošli u dno katedrale i okupili su oko groba nadbiskupa Stadlera te, između ostalog, zajedno izmolili molitvu za njegovo proglašenje blaženim.

Tijekom Svete mise liturgijsko pjevanje animirao je Katedralni mješoviti zbor „Josip Stadler“ pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića.

Nakon Svete mise nastavljeno je druženje u Svećeničkom domu Vrhbosanske nadbiskupije.

Sluga Božji Josip Stadler rođen je u Slavonskom Brodu 24. siječnja 1843. u skromnoj obrtničkoj obitelji Đure i Marije, rođene Balošić. U jedanaestoj godini ostao je bez oca i majke te je za nj skrb preuzela dobra obitelj Oršić. Školovanje je započeo u rodnom gradu, nastavio ga je u nadbiskupskom sirotištu u Požegi i Zagrebu. U Rimu na Papinskom Sveučilištu Gregorijani, postao je doktor filozofije (6. 9. 1865.) i teologije (29. 7. 1869.). Za svećenika je zaređen u Rimu 1868. Vratio se u Zagreb i preuzeo je službu profesora u Klasičnoj gimnaziji u sjemeništu od 1869. do 1870. godine, a kasnije, 1870.-1881. službu sveučilišnog profesor na Nadbiskupskome liceju koji je 1874. prerastao u Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu. Papa Lav XIII. imenovao ga je 1881. vrhbosanskim nadbiskupom u Sarajevu. Djelovao je na vjerskom, prosvjetnom, kulturnom i nacionalnom polju. Dao je sagraditi katedralu Srca Isusova u Sarajevu, bogoslovno sjemenište s crkvom sv. Ćirila i Metoda, kaptol i nadbiskupski dvor. U Travniku je podigao gimnaziju i sjemenište. Dao je sagraditi mnogo crkvi i ženskih samostana. Utemeljio je Družbu sestara služavki Malog Isusa, sa svrhom da se skrbe za siromašnu i napuštenu djecu, za starije osobe i siromahe. Osnovao je sirotišta „Betlehem“ i „Egipat“ za djecu i starački dom. Bio je iskreno pobožan i rado je molio. Umro je u Sarajevu u 75. godini života na blagdan Bezgrješnog začeća, 8. prosinca 1918. Pokopan je u sarajevskoj katedrali. Na njegovu grobu, molio je papa Ivan Pavao II., 12. travnja 1997. prigodom posjeta Bosni i Hercegovini. U Sarajevu 20. lipnja 2002. pokrenut je postupak da se proglasi blaženim i svetim.

Preuzeto: (kta)

 

Galerija slika:

  Vijesti - Sve