Na Euharistijsko slavlje 24. siječnja 2019.godine, koje je u sarajevskoj katedrali presvetog Srca Isusova u 18h predslavio nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, u koncelebraciji četvorice svećenička, okupile su se sestre Služavke Maloga Isusa iz zajednica koje djeluju u Sarajevu, djeca Stadlerovog dječjeg Egipta, bogoslovska zajednica Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa u Sarajevu, Prijatelji Maloga Isusa i župljani iz župe Gromiljaka, te vjerni Božji narod.

Na početku svete Mise, sve okupljene pozdravio je kardinal Puljić i naveo razlog slavljenja ove svete Mise, naime rođendan sluge Božjeg Josipa Stadlera, koji se rodio na spomendan svetog Franje Saleškog. Sve okupljene kardinal Puljić pozvao je na molitvu za proglašenje blaženim i svetim sluge Božjeg nadbiskupa Stadlera.

Prigodnu propovijed uputio je mons. dr. Pavo Jurišić, vrhbosanski kanonik i postulator kauze Sluge Božjega Josipa Stadlera. U svojoj propovijedi postulator Pavo je posebno istaknuo Stadlerove vrijednosti, Stadlera kao apostola ljubavi vjerna svom pastirskom pozivu, te poveznicu sa sv. Franjom Saleškim, a to je ista ljubav prema Bogu i ista briga za spasenje duša. Stadler kao i sv. Franjo govori, da svatko treba cjelovito živjeti vjeru tamo gdje se nalazi, opasano je imati svoje srce na jednome mjestu, a svoju  zadaću na drugome mjestu., kazao je mons. Pavo, kao i to da je Evanđelje bila Stadlerova snaga. Pod sv. Misom, čitanja i molitvu vjernika animirali su mladi iz Gromiljaka na čelu sa s. Jeleno Jovanović, a pjevanje bogoslovi vrhbosanske Nadbiskupije, sestre Služavke Malog Isusa i djeca iz Stadlerovog dječjeg doma „ Egipat“, svirao je velečasni Marko Stanušić, katedralni orguljaš i voditelj katedralnog zbora Josip Stadler. Nakon popričesne molitve svi okupljeni u sarajevskoj katedrali pomolili su se na grobu nadbiskupa Stadlera za svoje potrebe i nakane, te izmolili molitvu za proglašenje blaženim sluge Božjeg nadbiskupa Stadlera..

Euharistijskom slavlju predhodila je molitva krunice s poticajnim razmišljanjem o nadbiskupu Stadleru. Budući da su naši biskupi Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine uputili, 21. rujna 2018. zajedničku poslanicu u povodu proglašenja Misijske godine, od početka listopada 2018. do konca listopada 2019.godine, te tom prigodom potaknuli na brojne misijske aktivnosti, želja Sestara Služavki Malog Isusa  bila je uključiti se molitvom krunice za misije, kao i na današnji dan, prisjetiti se velikana, za kojeg se također može reći da je djelovao misijski. Slaviti nekome nakon 176 godina rođendan, znači prisjetiti se Božjeg plana spasenja, kojeg je Bog s njim naumio, naime sa slugom Božjim Josipom Stadlerom, izabirući ga za posebnu misiju u Crkvi. Sve od dana njegova rođenja i krštenja 24. siječnja 1843., pa do blažene smrti 1918.godine, proteže se ta misijska nit. Svi okupljeni moleći Otajstva svjetla prisjetili su se Stadlerova rođenja i njegove obitelji, te razmišljali o Stadleru, misionaru svoga vremena u Bosni, misijskoj zemlji u Stadlerovo vrijeme, te da ga je uistinu pratio, ne samo Božji blagoslov, nego i Božja Providnost u koju se beskrajno pouzdavao. Da što više potakne svećenike na žarku apostolsku revnost na savjesno izvršavanje svećeničkih dužnosti Stadler je pisao poslanice, poseban pastirski list za svećenike i vjernike, koji jasno govore kako on plamti žarkom revnosti i očinskom brigom. U jednoj od njih ovako veli svojim svećenicima: „Mi smo glasnici Božji i njegovi poslanici na Zemlji, od Boga zato odabrani, da širimo Njegovo kraljevstvo.“ Stadler istu brigu posvećuje i duhovnoj izgradnji svoga naroda. Stadlerova revnost za duševni spas obuhvaćala je i ovce, koje su bile razasute širom Nadbiskupije. Stadler bi poslao svećenike da potraže te raštrakane ovce, te ih okrijepe duševnom hranom. Na književnom polju Stadler je ljude privodio na put kreposti; pobožnom literaturom želio da Boga upoznaju i znanstvenim djelima, da Boga ljube i tako postignu svoju konačnu svrhu. Osim toga Stadler se pobrinuo i organizirao pučke misije i pobožna udruženja, kako bi doprinosili podizanju i obnovi religioznog života po župama, te promicali često primanje svetih sakramenata. Svećenici misionari pozivali su na obraćenje i promjenu dosadašnjeg načina života, a vrhunac je bilo slavljenje Euharistije, iz koje je izvirala prava i istinska ljubav, te želja za spasenjem.

Bio je to poticaj i poziv svima, da ne smiju zaboraviti biti otvoreni prema potrebnima, pomagati i činiti dobro kao Isus, kao Stadler. (SMI)