"Gospodine, pošalji radnike na njivu svoju!" Da, tako bih ja objasnio zašto smo se mi večeras, ove kišne nedjeljne večeri okupili u kapelici Kuće Navještenja u Gromiljaku. Da tražimo od Njega, da ga molimo, da nam pošalje još redovnika i redovnica, još svećenika i časnih sestara, još onih koji nam na pravi način svjedoče Božju riječ.

Ima li što ljepše od zajedničke molitve upućene našem Nebeskom Ocu koji cijelo vrijeme bdije nad nama i brani nas od svakog zla? Ako bismo ponekad i upali u neku nevolju, On za sve ima razlog. Ispred oltara stajale su 3 upaljene svijeće; jedna za čistoću, jedna za poslušnost i jedna za siromaštvo. I te svijeće su možda bivale manje svakom sekundom dok su gorile, no postajale su bogatije. Za par izrečenih molitvi, za par izrečenih zahvala i za jednu ispuštenu suzu. Kao što je rečeno u jednom tekstu koji smo čuli za vrijeme klanjanja, svijeća možda postaje manja, ali ne i manje vrijedna. Ona sebe daruje drugima i postaje bogatija. Prizor časne sestre i svečenika. Ispred nas. Baš budi u nama pitanje: "Jesam li ja pozvan? Zove li Bog mene?" Baš te natjera na razmišljanje. I na molitvu. Molitvu za one koji su osjetili Božji poziv. Koji su ga slijedili. I da ih bude još i više. On i nas zove da ga slijedimo. Zove nas da zajedno s Njim "lovimo srca na moru života".  Nekoliko otpjevanih pjesama.  Uduplana, utrostručena molitva... ma stostruka molitva, baš kao plod sjemena koje sijač sijaše i koje pade na plodno tlo. "Isuse, volim Te!" . Ta, te riječi bismo trebali govoriti svakodnevno. "Isuse, hvala Ti!" ... Te riječi trebamo govoriti još češće, jer On je taj koji nas ne zaboravi probuditi svako jutro. Sestre su prinijele 3 dara; svijeću, srce i Bibliju. No, to nije potrebno objašnjavati..Dovoljno je reći da je ljubav hrana života, a Božja Riječ hrana duše. A svijeća? To je On koji nas vadi iz tame svojim sjajnim svjetlom. Uz melodiju "Himne redovnika" otputovali smo u jedan drugi svijet. Daleko od ove surove stvarnosti. Predivno iskustvo. Ma nije to iskustvo. Nije ni doživljaj. To je nešto za što ne postoji prava riječ kojom bi se opisalo. Predivno je zasad dovoljno, dok ovi naši svjetovnjaci ne otkriju neku novu riječ. Neku riječ kojom bi se mogle nazivati stari koje su više nego predivne. Zahvala Bogu za dar života...zahvala za redovnike i molitva za njih. Velik je Tvoj vinograd Gospodine i treba ti još radnika. Zato ih pozovi. U ovom trenutku! Sada!